DESETLJEĆIMA ZAPOSTAVLJENI I ZABORAVLJENI Više od 40 godina čekaju asfalt.

Na e-mail portala posušje.info dobili smo otvoreno pismo mještana naselja Korita u Rakitnu. Mještani Korita već 40 godina čekaju asfalt. Pismo prenosimo u cijelosti bez uredničkih intervencija.

U Rakitskom naselju Korita, 26 kilometara udaljenom od općinskog središta, smještenom na pola puta između Širokog Brijega i Posušja u općini Posušje, vrijeme kao da je odavno stalo.
Zaselak Korita čini se kao na kraju svijeta jer nakon silaska s ceste koja od Nikolica vodi do Korita, čeka vas 3 kilometara dug, loš makadam pun rupa i kamenja.
Makadamski put kojemu bi bolje pristajao naziv ‘kozja staza’, jer nakon svake kiše a tek snijega mještani proživljavaju pravu kalvariju jer se cesta pretvara u katastrofu i njome se jedva i traktorom može proći.
Stariji stanovnici koji nemaju auto i ne voze, namirnicama se samo ponekad kad je cesta tek “popravljena” mogu opskrbiti u prodavaonici na kotačima, koju se ondje s nestrpljenjem iščekuje.
Čim padne prva kiša (nakon radova-popravaka na cesti) od svijeta su odsječeni jer „pokretna trgovina“ do njih ne vozi takvom cestom, a ako oni ne mogu ‘kozjom stazom’ tako ni mlijeka ni brašna nema.

U suprotnome, treba prevaliti dalek put od 6 kilometara do trgovine, a starima i nemoćnima koji nemaju automobil je nemoguće toliko pješačiti. Sreća da su mještani još uvijek ljudi a ne gamad kao oni na vlasti pa pomognu jedni drugima.
Iako za Korita mnogi kažu da je Bogu iza nogu i nevjerojatno im je da ondje netko živi, Korićani će vas dočekati s osmijehom na licu.
Priznaju da i ne razmišljaju o tome da napuste svoje selo, jer ondje je, kažu, njihov dom i njihov život!
Na upit što im najviše nedostaje, jednoglasno odgovaraju: asfalt!
– To je jedino što tražimo i pitamo se je li u 21. stoljeću asfalt luksuz? Nevjerojatno je da nama koji ovdje živimo otkako znamo za sebe nikada nitko iz naše Općine nije mogao asfaltirati ni kilometar ceste. Što je najgore i ta makadamska cesta se poravna 2 puta godišnje pa ako se posreći da tjedan dana nema kiše čak 7 dana u godini se može reći djeci,prijateljima,rodbini i kumovima da nam dođu dok kiša nije pala jer će u suprotnom razbiti karter, odvaliti branik itd…. Spalo ja svega na ta 3 kilometra asfalta koliko nam je ostalo od kada je do Nikolica asfaltirano. Međutim prije ćemo svi umrijeti nego to dobiti, razočarano govore zaboravljeni mještani. Ne znamo vise sto je potrebno napraviti? Kako postupiti? Kome se obratiti? Na koji način? Isto ovo pismo dali smo u javnost prije 6 godina, 2016-te, nikog nije brigalo tada, znamo da neće ni sad. Ali bar neka se zna tko su i sto su vladajući i onda i sada i prije 30 godina.

Ljudi koji iz sela idu na posao svakodnevno prevaljuju „kozjom stazom“ 10 kilometara truskajući se po dotrajaloj makadamskoj cesti punoj udarnih rupa.
– Svakih nekoliko mjeseci na automobilu moram mijenjati amortizere, eto kako nam je – govori mještanin.
Čak ni poštar neće da dođe u selo nego netko od mještana svaki mjesec ide u poštu po račune i mirovine pa raznosi po selu.
– Pa iako smo sirotinja, i mi moramo živjeti, opskrbiti se namirnicama, ići na posao, i biti dostojni čovjeka- govore nam mještani.
-Evo vam ljudi moji, ne pitajte kako je, jer je nikako šta i sami vidite – priča nam umirovljenik.
Najgore je kad nekog zaboli ovim putem dok dođu kola hitne pomoći treba sat vremena i više.
Svakim danom nas je sve manje, a ako je suditi po interesu vlasti za nas, zaselak će za koju godinu skroz nestati.
Ima onih koji se unatoč svemu nisu odselili već su na didovini nastavili živjeti.
-Ovo je neizdrživo, obraćali smo se ko zna koliko puta Općini Posušje, stalno nas isprate s obećanjima, a onda iza toga ništa. Kome da se idemo žaliti jel županiji, vladi, saboru – pitaju se mještani.
Uskoro će izbori i stranački aktivisti će se razmiliti po terenu.
Nesumnjivo, stići će i do Sutine gdje Korićani glasaju. Za svoje programe tražiti će glas. Za uzvrat, obećati će i što mogu i što ne mogu. A Korićani traže samo ono što svi drugi već odavno imaju – pravo na normalan, dostojanstven život.