Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić bio je u petak gost korizmene tribine u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u organizaciji ogranka Matice hrvatske u Mariji Bistrici na temu “Promicanje izvrsnosti, zajedništva i domoljublja”.
– Mislim da sam mnogo puta već rekao da su mi vjera i obitelj važni. Rođen sam u Livnu i već 32 godine živim u Varaždinu. Moji prvi susjedi pokraj rodne kuće su franjevci, samostana Gorica te je moje djetinjstvo proteklo u tom okruženju i sigurno mnogo vrijednosti koje nosim sa sobom doživio sam tamo gdje je sve i krenulo. Cijeli moj život se promijenio otkad sam postao izbornik i rekao sam, a ponovit ću i ovim putem da zaista živim najljepše dane moje sportske karijere i sve što sam napravio zahvaljujem vjeri, dragom Bogu i mojoj obitelji. Bez toga se sigurno to ne bi ostvarilo na ovakav način. Mislim da je to dobra poruka svim mladim ljudima da se uz pošten pristup i rad može u životu sve ostvariti. No ipak, u svemu tome najvažnija je vjera, da čovjek ne posustane u u ostvarenju sna ako tako živi – rekao je izbornik, prenosi Informativna katolička agencija.
‘Mnogi su me savjetovali da napustim reprezentaciju na vrhuncu’
Govorio je o uspjehu na Svjetskom prvenstvu u Katru i osjećaju zahvalnosti za navijačku podršku po povratku u domovinu. Mogao je otići još nakon Rusije, ponude su bile unosne.
– Nakon Svjetskog prvenstva došle su zaista velike ponude i mnogi su me savjetovali da napustim reprezentaciju na vrhuncu i da odem za zaradom. Bio sam svjestan da je kod nas Hrvata kratko pamćenje i da kada izgubim koju utakmicu da ću biti najgori i najlošiji i da će biti sve protiv mene, međutim, ako sam slao poruke našoj zemlji o zajedništvu, o tome da je ovdje lijepo, da ljudi ostanu u Hrvatskoj, da nam je zemlja prekrasna. To je istina – kazao je Dalić i nastavio:
– Da sam ja tada otišao za tim bogatim ponudama, kako bi ti mladi ljudi shvatili mene i moje poruke? Rekli bi da govorim jedno, a radim drugo. Ne bih bio vjerodostojan. Tada sam odlučio da ostanem bez obzira na druge ponude. Ipak, prošao sam svoju “Kalvariju” nakon sljedećeg prvenstva, ali nisam ni trenutka požalio. Moja obitelj i ja znali smo koliko je bilo teško nakon Europskog prvenstva kada su me napadali, htjeli smijeniti, ali vjerovao sam u svoju reprezentaciju i sebe i ponovili smo veliki rezultat 2022.
U Hrvatskoj, tvrdi, vlada lažna priča o povratku onih koji su otišli u inozemstvo.
– Povratak u Hrvatsku mora biti uspjeh. Mora biti slavljen. Većina ljudi bi se vratila u Hrvatsku, ali percepcija koja vlada ovdje da u Hrvatskoj nije lijepo, da oni koji se vraćaju nisu uspjeli u inozemstvu možda i njih sprječava da se vrate u svoju zemlju.
Reprezentaciju je tijekom prvenstva posjetio rekord bistričkog svetišta preč. mr. Domagoj Matošević. Za je sve zaslužan Ante Budimir koji je s njim ranije dogovarao posjet kampu u vrijeme priprema u Rovinju.
– Nakon utakmice protiv Belgije poslao sam poruku Anti Budimiru da ću rado doći jer me prethodno pitao znam li nekoga u Katru od svećenika ili bih možda i sam došao. Došli smo u nedjelju i baš je bilo lijepo. Bila je prilika za ispovijed tko je želio i kasnije misa. Uvijek sam im propovijedao o tome da su ljubljeni, bez obzira na njihov rezultat. Mislim da nismo svjesni pritiska koji imaju, a to sam i par puta osjetio – rekao je Matošević.
Dalić je još jednom izrazio zahvalnost prema braniteljima.
– Nijednim načinom nikoga nismo povrijedili. Znamo tko smo, zahvalni na svemu što je bilo. Nijednom izjavom nisam nikome rekao negativno nikome i na taj način se ophodim. Mi bismo se prema cenzuri nekih medija trebali sramiti vrijednosti koje živimo, ali ja ću uvijek ponavljati da sam vjernik, Hrvat, katolik i to govorim iz srca. Dok god mogu ću davati zahvalnost našim braniteljima! Koga da se sramim u svojoj Hrvatskoj to reći? Nema toga koji će mi to zabraniti – kazao je Dalić.
Otkrio je i kako se osjećao nakon bolnog poraza od Austrije u Osijeku, gdje je dobar dio stadiona zviždao.
– Zadnjih 23 utakmice Hrvatska je poražena samo dvaput, ali ti porazi zaista su teški. Poraz od Austrije u Osijeku bio je težak. Dva dana nakon što sam sahranio oca, sjeo sam na klupu, potpuno nespreman. Izgubili smo 3-0. Ne mogu opisati koliko je to bilo teško. Navijači zvižde. Činilo se kao potop. No, čovjek, unatoč tim teškim trenutcima mora se izdignuti i ne pokleknuti. Nakon te utakmice izdigli smo se jer mi je dragi Bog dao snage da se vratim! Porazi te vode na dno, i mnogi se ne uspiju izdići, ne samo u sportskom smislu, već i u životu, ali treba naći snage i izdići se iznad toga. Nikad ne odustati. Nakon toga imali smo 22 utakmice bez poraza. Nismo se predali i uz Božju pomoć i molitvu mi smo se podigli. Nikad ne odustati, nikada ne predati jer uvijek netko želi da ti odustaneš.
Bogoljub, domoljub čovjekoljub.
Bljak