Budući da je jedan ispao iz ove apostolske skupine Dvanaestorice zbog svoje prevrtljivosti, zbunjenosti glede konačnoga opredjeljenja i svoje grješnosti, te izdaje, a to je Juda Iškariotski, trebali su članovi Apostolskoga zbora izabrati novoga apostola u duhu svojih dobivenih ovlasti od utemeljitelja Isusa Velikoga svećenika.
Razmotrimo tijek i redoslijed izbora novoga apostola, jer je vrlo važno za tadašnju Crkvu u početcima i hodu prema budućnosti. U to vrijeme u Gornjoj sobi u Jeruzalemu/Sionu uz apostole bilo je i sakupljenog naroda, odnosno prema bilježenju sv. Luke oko sto i dvadeset duša. Najprije se ustao Petar među spomenutom braćom apostola i rekao oslovivši ih sve, muškarce i žene, riječju: “Braćo!“ Potom je nastavio iznositi ove činjenice, a te su da je najprije trebalo ispunjenje Pisma, što ga je prorekao Duh Sveti na usta Davidova, i to o Judi koji je bio vođa onih što su uhvatili Isusa u Getsemanskom vrtu. Petar je naglasio da je Juda ubrojen među apostole i imao svoj udio u toj apostolskoj službi. No, on je izdajom stekao predio, zapravo grobno mjesto cijenom nepravednosti, pa se, slikovito i snažno pripovijeda apostol Petar, Juda stropoštao, raspuknuo po sredini i razlila se sva njegova utroba.
Judino je obješeno tijelo na stablu nakon polaganoga truljenja otpalo od drveta i palo na tlo, te se tako obistinilo ono s Judinim tijelom. Da bismo razumjeli ovaj način iskaza o izdajniku Judi, valja se sjetiti Knjige mudrosti, gdje se kaže: “Ubrzo će oni biti trupla prezrena i ruglo među mrtvima dovijeka, jer će ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut će ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama će oni biti i spomen će im propasti.“ (Mudr 4,19). Opis Judine smrti nalikuje na neke tadašnje pučke legende i sve ide za tim da se opiše strahobni kraj Isusova izdajnika, što je ujedno pouka svim tadašnjim i budućim nasljednicima apostola, kao i svim Kristovim sljedbenicima. Juda je postao simbol izdaje u najširem značenju te riječi. I svim je stanovnicima Jeruzalema poznato da se taj Predio smrti njihovim jezikom zove Akeldama.
Juda je poljupcem izdao Isusa članovima stranke i religijskoga pokreta farizejima za 30 srebrnjaka, što ih je bacio u Hram nakon toga čina izdaje i odluke za samoubojstvo vješanjem na drvu (Cercis Siliquastrum), koje je kasnije prema njemu nazvano Judino drvo. Hramski svećenici su za taj novac kupili mjesto na kojem je izgrađeno groblje za strance. Taj je Predio smrti, na kojem se Juda objesio, nazvan Krvava njiva, odnosno Akeldama. Predio smrti, grob jest mjesto iz kojeg se smrtnici ne mogu vratiti (Job 17,11) osim uskrsnućem.
Zanimljivo je spomenuti i to da je 1970. god. otkriven u Egiptu papirus iz 2. st., koji je, nakon čitanja i proučavanja, prozvan Judino evanđelje. Isus je na Posljednjoj večeri o Judinoj izdaji iznio svoj sud govoreći: “Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!“ (Mk 14,21).
A Petar je u svome govoru podsjetio sve apostole i sve prisutne Isusove sljedbenike na ono što je zapisano u Knjizi psalama: “Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!“ (Ps 60,26).
Ovdje ćemo se kratko vratiti na riječ oslovljavanja u vokativu: “Braćo“, kojom se Petar obratio svima nazočnima u Gornjoj sobi, i muškarcima i ženama. Ovo obraćanje uključuje sve vjernike, iako mi danas u svojim nastupima u crkvama u pozdravima govorimo vokativno dvoriječje: “Braćo i sestre“, te time se hoće reći da uvažavamo i Božje muškarce i Božje žene. No, mi na ovom području doživljavamo slabost našega jezika kad se Bogu obraćamo očito kao Ocu, a ne kao i Majci. U pojmu Otac krije se i misli se i Majka, te time završava rasprava. Na toj razini je i ono Petrovo obraćanje muževima i ženama jednom riječju, a ta je: “Braćo!“ Neki se pitaju a gdje su sestre. Odgovor je da se u ovakvom izričaju sestre kriju u pojmu “Braćo“. Ovdje se sve više širi dubokoumlje koje govori da smo svi jedan u Kristu. “Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ (Gal 3,26-28).
Nakon ovoga izgovorenoga dijela svoga uvodnoga govora u izbor novoga apostola otpočeo je svraćati pozornost na osobu koja bi trebala nadomjestiti otpaloga Judu. Taj novi apostol treba biti od onih nazočnih ljudi koji bijahu s apostolima za sve vrijeme života i djelovanja Isusova na zemlji, i to od krštenja Ivanova pa sve do dana kad je bio uzet na nebo – uzašašća. On treba skupa s jedanaestoricom biti svjedokom Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo.
Izabran apostol Matija na mjesto Judino. Kad je apostolski prvak Petar završio svoju uvodnu besjedu, postavili su dvojicu Isusovih učenika: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvan je Just, i Matiju. Nakon toga čina svi su se pomolili izgovarajući ovu molitvu: “Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.“ Pomolivši se, bacili su kocke. Kocka je bačena, i to s molitvom za izbor pravoga apostola. I kocka je pala na Matiju, koji je tako bio pribrojen jedanaestorici apostola, te ponovno su bili Dvanaestorica (usp. Dj 1,15-26). Kroz povijest Crkve broj će se apostola povećavati, ali u biti ostaje pojam Dvanaestorica, tj. puni broj apostola za Božje djelo u svijetu.
Alea iacta est – Kocka je bačena, jesu riječi što ih je izgovorio Cezar prigodom prelaska rječice Rubikon 49. god. pr. Kr. kada je započeo građanski rat s Pompejem. Ova se rečenica navodi kada se netko konačno odluči na neko smiono djelo. Apostoli su primili nadahnuće za svoje veliko i odvažno djelo izbora novoga apostola, što će biti i daljnja praksa u svetoj Crkvi. Savla je pozvao za apostola sam Uskrsli Gospodin, i to u trenutku najjačega njegova pokušaja progona kršćana u Siriji počev od Damaska, a ovaj prvi izbor apostola na apostolsko mjesto Jude djelo je naizvan Pracrkve i Apostolskoga zbora, te duboko iznutra Duha Svetoga. Imali su dvojicu izvrsnih pripravnika ili kandidata (osoba natječaja za izbor na položaj, ulogu i za ispit – latinski: candidatus, obučen u bijelu togu, natjecatelj za službu, a inače latinska riječ candidus znači: bijel). Bog je po svome Duhu upro svojim prstom u Matiju, te se tako istim prstom i kocka okrenula.
Don Ilija Drmić
