Godine 2008. proslavljena je u Katoličkoj Crkvi 2000. obljetnica rođenja sv. Pavla apostola. Tom izvrsnom zgodom utjecalo se u zaštitu tome sljedbeniku Puta, propovijedalo se i promišljalo, te pisalo o Apostolu naroda, koji je uzor svima u Crkvi, a opet posebno svećenstvu i redovništvu koji ga nasljeduju u revnosnu apostolatu. Tada je oživljena stara mljetska tradicija brodoloma sv. Pavla, koji se dogodio 61. god. i opisan je u Djelima apostolskim, a zbio se prema toj prastaroj predaji na otoku Mljetu u Adriji, Jadranu, a ne na Malti u Libijskom moru, kako tvrde naši hrvatski istraživači ove novozavjetne tematike. U 1. st. oba otoka imaju naziv Melita (od riječi melita što znači pčela).
God. 2008. u sklopu velike Pavlove obljetice održan je znanstveni skup pod nazivom “Ignjat Đurđević i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta“. Cilj je tih uradaka bio svestrano razmatranje pitanja mjesta brodoloma sv. Pavla, koji se prema Djelima apostolskim dogodio na otoku Meliti u Adriji, a što većina biblijskih izdanja danas interpretira kao da je riječ o otoku Malti, a ne o otoku Mljetu. Opsežan Zbornik radova o toj temi objavljen je u Dubrovniku 2009. god.
Brod koji nas vraća u ta minula vremena
U spomenutoj Godini posvećenoj sv. Pavlu ponovno je nakon skoro tri stoljeća objavljeno djelo “Sv. Pavao, apostol brodolomac“ Ignjata Đurđevića (1675.-1737.) iz 1730. god. Te 2008. god. utemeljena je i “Udruga Pavla apostola – mljetskog brodolomca“.
God. 2011. održan je još jedan znanstveni skup s nazivom “Put apostola Pavla za Rim vodio je preko hrvatskog otoka Mljeta“ na otoku Mljetu 15. listopada 2011., a zbornik radova s toga skupa je objavljen 2015. god. Odgovoreno je na pitanje zašto Mljet, a ne Malta kao mjesto brodoloma sv. Pavla.
U Djelima apostolskim je opisano kako se sv. Pavlu oko ruke iznenada oplela opasna zmija otrovnica, a koju je Pavao uspio otresti u vatru. Poznato je da Malta nema zmija otrovnica, dok je otok Mljet imao vrlo otrovne zmije poskoke, sve do planskog naseljavanja mungosa 1910. god., s kojima su zmije otrovnice s tog otoka skoro nestale. Mungosi su se prilagodili uvjetima života na tom otoku. Godine 1728., Ignjat Đurđević je potaknuo jednog znamenitog padovanskog liječnika da ispita snagu otrova mljetskih zmija. Taj je liječnik ustanovio da je to najjači otrov koji je do tada pronađen u neke zmije u Europi.
Konstantin Porfirogenet, bizantski car i povjesničar iz 10. st., u svojem najpoznatijem djelu O upravljanju carstvom navodi izrijekom otok Mljet kao dio tadašnjeg Bizantskog Carstva, spominjući pritom i događaj sa sv. Pavlom i zmijom otrovnicom.
Vjetar koji se u grčkom izvornom tekstu sv. Luke zove euroklidon označava jugoistočni vjetar (tj. vjetar koji puše s jugoistoka prema sjeverozapadu), a to odgovara vjetru pod hrvatskim nazivom šilok, koji je svojom silinom otpuhao brod sa sužnjem Pavlom s Krete u smjeru prema Mljetu, a nikako prema Malti, tvrde istraživači ove sužanjske Pavlove plovidbe prema Rimu. Međutim, u 20. st. je izvorni grčki naziv zamijenjen s euroklion, tj. sjeverozapadni vjetar, i preveden na latinski jezik kao euroquilo, čime je izvorni smisao promijenjen, tvrde stručnjaci i jezikoslovci.
Ovdje donosimo i prijevod s engleskoga na hrvatski Mirne Lipovac i Darka Žubrinića 2016. god. teksta J. M. Neale, Notes, Ecclesiological and Picturescue on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a visit to Montenegro, London 1861.
Dio otoka Mljeta
Nealeov opis brodoloma sv. Pavla i njegovih argumenata da se brodolom dogodio na otoku Mljetu, a ne na Malti… Dajemo prijevod koji se odnosi na početni dio na str. 161. i 162.: “Ponovno na palubi. Nakon nekog vremena prolazimo između Pelješca i Korčule; zatim skrećemo nadesno; približavamo se i počinjemo ploviti uzduž Mljeta. Moram sada priznati da sam sve do sadašnjeg putovanja, unatoč poznatim poteškoćama vezanima uz tu pretpostavku, vjerovao da je Melita iz Djela Apostolskih doista Malta. To je naravno tema koja se duboko proučava u samostanima na tim otocima; a nakon razgovora sa stručnjacima koji su mi bili preporučeni od nekih njihovih duhovnika, moram izraziti svoju posvemašnju sigurnost da je Melita ustvari Mljet. Ako bi se smatralo drskim s moje strane kao svećenika, da proturječim takvim autoritetima poput admirala Penrosa i Smitha, moram primijetiti da je svaki jadranski pomorski stručnjak na mojoj strani. Ukratko ću izložiti svoje razloge: Jednostavne činjenice, koje su meni bitne, jesu sljedeće: Brod je plovio ‘amo-tamo po Jadranu’. Govori se da je davno naziv mora između Malte i Krete bio Jadran (Adria). Neka za to prvo dobijemo dokaz; za sada ga još nema, osim kada se riječ koristi neprecizno, npr. netko bi mogao sada reći: ‘Išao sam od Trsta Jadranom do Malte’, što ne znači da se Jadran proteže do Malte.
Na Malti nema zmija; Mljet pak njima obiluje. Isto i za šume. Mornari su sigurno poznavali Maltu; ipak, ‘kad se razdanilo, nisu prepoznali obalu’. Ne pridajem veliki značaj terminu ‘barbari’, jer je izraz neuobičajen kad se primijeni na Maltežane.
Nema potoka na Malti, kao što je opisano. Zbog Malteške pretpostavke, mornari smatraju Salmonetski tjesnac za potok. Međutim, na Mljetu, Zaljev sv. Pavla u potpunosti odgovara. Bilo koje malateško uvjerenje može se odbaciti radi sveopće jadranske tradicije koja govori u korist Mljeta.“
Na svetkovinu svetih apostolskih prvaka Petra i Pavla 29. lipnja 2016. Udruga Pavla apostola – mljetskog brodolomca postavila je na postolju svečev kip od 79 cm visine u zajedništvu s Općinom Mljet u mjestu Polače odakle je apostol Pavao 61. god. otplovio prema gradu Rimu. Kip je djelo akademskoga kipara Vida Vučaka i Radionice “Foretić i sinovi” koja je izradila od kamena travertina postolje, a to je dar Uprave zagrebačke katedrale s mons. Ivanom Hrenom. Odlučeno je podizanje velikog kipa apostola Pavla na zapadnom dijelu otoka Mljeta u neposrednoj blizini otočića Škoj veliki – Škoj mali gdje je Apostol doživio brodolom.
Sada još malo neobične plovidbe morima, i to prema starogrčkom mitu, u kojem se veli da je junak Odisej/Uliks vraćajući se kući poslije mnogih pustolovina i dugogodišnjeg lutanja morima, doživio u oluji potonuće broda. Njega je more izbacilo na začarani otok Ogigiju. Epski opis ljepota podneblja, pitomih morskih uvala, kristalnih pećina i žala toga mitskog otoka podudara se s jedincatim ljepotama otoka Mljeta, koji je najjužniji, najšumovitiji i jedan od najljepših hrvatskih otoka.
Pustolovnoga, mudroga, lukavoga i napose oštroumnoga Odiseja/Uliksa opisao je Homer u svom djelu Odiseji. Ovaj neobični junak je “sin boli“, što mu i ime znači, bio je u Trojanskom ratu (legendarni desetogodišnji rat između udruženih Grka protiv stanovnika grada Troje /1194. do 1184. god. pr. Kr./), a to je opisao Homer u Ilijadi. Valja spomenuti da je nadvladao Sirene na što ga je potakla Kirka, jer bi ga one mogle uništiti zbog privlačnoga pjevanja, te mu je savjetovala da začepi uši, a ako mora čuti njihov predivni pjev, neka se priveže za jarbol. To je učinio i čuvši njihov pjev, prošao je tjesnac i nastavio svoje putovanje. Odisejevi suputnicu su začepili uši voskom, a on im je zapovjedio da zanemare njegova zapomaganja. On je sam bio privezan za jarbol – htio je zbog znatiželje čuti pjesmu, a suborcima je priopćio Kirkinu želju da mora čuti tu čudesnu glazbu koju je i poslušao, no ipak su uspjeli proći pokraj Sirena.
Kirka mu je također bila rekla da se mora opredijeliti, te proći prvim putem na kojem mogu umrijeti svi ili nitko, a može se opredijeliti za drugi morski put na kojem su dvije nemani: Scila i Karibda. Odisej je izabrao ovaj drugi put. Scila je imala šest glava i mogla je pojesti šest ljudi. Odisej je poslušao savjet i plovio je pokraj Scile koja je pojela šest njegovih ljudi, a ostale nije dirala. Odisej nije prije toga rekao svojoj posadi što ih čeka da se ne bi uspaničili jer bi onda svi završili u poosobljenju vrtloga, tj. Karibdi. Ovo je pobunilo posadu, ali nastavili su dalje.
Ovdje imamo spomen na grčke mitove, što ih je zacijelo čuo i Pavao, kao i pisac Luka. Priče mogu biti poticajne za razmišljanje o tim prostorima kojima se plovilo i borilo s nedaćama povezanima za vjetrove, mora i oceane, te hridi, a bilo je i neopisive ljepote koju je moreplovcima spuštalo nebo kao na dlan. Postoje neki paralelizmi u literaturi s onim što smo čitajući osjetili u Lukinu opisu brodoloma na moru. Osim toga, mitološke priče o sirenama, prolazima kao što je Scila i Karibda, te sve ostalo može se usporediti kao svojevrsna borba za dostizanjem životnih ideala za koje se treba žrtvovati ulažući u njihovo postizanje sve svoje sposobnosti duha i tijela. No, s druge strane imamo isto tako velike idealiste koje je pokrenula Riječ Božja izrečena u Božjem Sinu Isusu Kristu. Ona je toliko jaka da je Savla srušila na tlo i učinila ga slijepim za izvjesno vrijeme, a potom velikim propovjednikom i putnikom kopnom i morem samo da bi proširio Evanđelje Isusa Krista uskrsloga. Izoštrio mu je Bog vid da je mogao vidjeti mnogo više od drugih. Ništa mu nije bilo teško, pa ni zatvori i optužbe, kao ni plovidba uzburkanim ili smirenim morima jer mu je ideal bio Krist. Ni Luki, Pavlovu pratiocu i piscu nije bila nikakva poteškoća kad je riječ o obistinjenju svega Kristova opisanoga u Evanđelju i Djelima apostolskim. Kraj.
Don Ilija Drmić
