Porcije Fest (59.-62.) je tri dana nakon dolaska u provinciju otišao iz Cezareje Primorske u Jeruzalem gdje je preuzeo upravu nakon prokuratora Marka Antonija Feliksa. Odmah su mu veliki svećenici i židovski prvaci iznijeli tužbu protiv Pavla. Ujedno su ga molili za milost i zaklinjali da Pavla pošalje u Jeruzalem na suđenje. Stalo im je samo do toga da ga se oslobode jer im je previše njegova pojava tukla po savjesti. Premorio ih je svojim naviještanjem Raspetoga Spasitelja. No, i drugi razlog bio je da ga usmjeri prema caru u Rim zbog spremanja zasjede na putu i Pavlova smaknuća misleći posve krivo da će ga na taj način skinuti sa svoje savjesti. Fest je to saslušao i rekao im da je Pavao trebao ostati u zatvoru u Cezareji Primorskoj, a i on da će uskoro onamo, te je predložio da ovlašteni među njima pođu s Festom, te ako na tom čovjeku postoji krivnja, neka ga tamo optuže.
Dio Staroga Rima
Fest se zadržao u Jeruzalemu desetak dana, a potom se vratio u Cezareju Primorsku. Odmah sutradan je sjeo na sudačku stolicu i zapovjedio da dovedu Pavla. Čim se pojavio apostol Pavao, najednom su Židovi iz Jeruzalema stali uokrušce njega iznoseći protiv ovoga Kristova svjedoka i apostola mnoge i teške optužbe što ih nisu mogli dokazati, jer su lažne. Pavao se branio govoreći ove istinite riječi i misli: “Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.“ Čuvši to Porcije Fest, koji svime želi u ovom slučaju udovoljiti lažnim optužbama pojedinih Židova iz vrha njihove civilne i vjerske vlasti, uzvratio je Pavlu pitajući ga hoće li možda u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi i to pred njim, Festom. Pavao je ovako odgovorio tom nedoličnom rimskom prokuratoru u to vrijeme rimske pokrajine Judeje: “Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavrjeđuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!“ Posavjetovavši se tada Fest s Vijećem, ovako je odgovorio odlučnom Pavlu: “Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!“ (usp. Dj 25,1-12).
Pavao pred kraljem Agripom. Nije prošlo mnogo dana poslije ovoga ispitivanja došli su kralj Agripa i Berenika u Cezareju s nakanom pozdravljanja Porcija Festa. Budući da su se ovi gosti zadržali nekoliko dana, imali su prigodu čuti od Festa sve o Apostolu naroda Pavlu, kojemu je u vrijeme jeruzalemskoga progona kršćana bilo ime Savao, a nakon obraćenja pred Damaskom nosi ime Pavao. Porcije Fest je sam prepričao svoj doživljaj s Pavlom i njegovim progonom: “Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. Odgovorih im da u Rimljana nije običaj izručivati kojega čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovođenje toga čovjeka. Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.“
Poganski panteon u Rimu
Čuvši ovo priopćenje o Pavlu, Agripa je Porciju Festu uzvratio ovim riječima: “Htio bih i ja čuti toga čovjeka.“ Odgovoreno mu je da će ga sutra moći vidjeti i čuti, a i s njime porazgovarati, jer je to Pavlova misija koju mu je Krist zadao i naredio da je provede u svome životu bez obzira na zgodno i nezgodno vrijeme, kako i sam Pavao zapisa u svojoj Drugoj poslanici Timoteju, a naslov glasi: Svečano zaklinjanje. “Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4,1-5).
Sutradan su ponovno došli Agripa i Berenika s velikim sjajem, te su unišli u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Na zapovijed Porcija Festa doveli su Pavla. Poslije njegova dolaska rekao je spomenuti Fest: “Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt, pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih mu poslati ga. Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega.“ (Dj 25,13-27).
Pavao se brani pred Agripom. Agripa je poslije Festa rekao Pavlu u najslužbenijem pravnom obliku sljedeće riječi: “Dopušta ti se o sebi govoriti.“ Pavao je ispružio ruku i otpočeo svoj obrambeni govor: “Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim te, velikodušno poslušaj. Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. Poznaju me odavna, te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?
Pavlova obrana
Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete (naziv za kršćane), pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.“ (Dj 26,1-11).
Govor Pavlov o svome obraćenju (Dj 26,12-18) spomenuli smo prije kad je bilo riječi o Pavlovu susretu s Gospodinom pred vratima Damaska, jer je riječ na ovome mjestu pred Agripom o sažetijem prepričavanju istoga događaja kao i u drugim situacijama (Dj 9,1-19; 22,6-16). Ovdje je Pavao pred kraljem Agripom dometnuo i ovaj dio svome govoru: “Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima.“ (Dj 26,19-23). Krist je način i put ostvaraja novoga tijeka civilizacije, kulture i povijesti.
Don Ilija Drmić
