Sljedećega dana više od četrdeset Židova zamislili su urotu o ubijanju Pavla, te su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Koja zloća ubiti onoga koji naviješta Put, Istinu i Život (usp. Iv 14,6). Ovu svoju urotu rekli su velikim svećenicima i starješinama. Zamolili su ih da oni sada zajedno s Vijećem obrazlože sve tisućniku, koji bi ga trebao dovesti pod vidom da kane točnije i podrobnije razaznati njegov cjelokupni slučaj. No, oni su spremni ubiti Pavla prije negoli se i približi Vijeću.
Pavlov mač ima samo simbolsko značenje
Dočuvši za židovsku zavjeru protiv Pavla, sin Pavlove sestre krišom se približio i unišao u vojarnu s nakanom da Pavlu dojavi ovu zlu nakanu. Kad je ovo čuo Pavao, odmah je pozvao satnika i obavijestio ga da njegova mladića sestrića odvede k tisućniku, jer mu ima nešto važno priopćiti. Satnik ge je poveo sa sobom k tisućniku, i došavši do njega, rekao mu je da ga šalje uznik Pavao s ovim mladićem k njemu, jer ima mu nešto reći. Tisućnik je mladića prihvatio za ruku, odveo ga nasamo, te mu naredio da mu rekne ono što ima dojaviti. “Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.“ Tisućnik je otpustio mladića i zapovjedi mu da nikome ništa ne kazuje o ovoj dojavi (usp. Dj 23,12-22).
Pavao pred Feliksom u Cezareji. Zatim je tisućnik dozvao dvojicu satnika i rekao im da priprave 200 vojnika, 70 konjanika i 200 strijelaca, te neka nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. Također je naredio da se pripravi živinče, možda konj, magare, na koje će Pavao uzjahati, kako bi živ i zdrav dospio do upravitelja Feliksa. Evo i popratnoga pisma: “Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu – pozdrav! Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.“
Ostatci Antipatride
Vojnici su preuzeli Pavla i odveli ga noću u Antipatridu. Stigavši u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i predadoše mu Pavla. Nakon što je pročitao pismo, zapitao je iz koje je pokrajine. Odgovorili su mu da je iz Cilicije: ”Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji.” Onda zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru u Cezareji Primorskoj (usp. Dj 23,23-35).
Rasprava pred Feliksom. Nakon pet dana došao je veliki svećenik Ananija sa starješinama i odvjetnikom Tertulom, koji su iznijeli upravitelju tužbu protiv Pavla. Dozvavši Pavla, poče ga Tertul optuživati: “Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. Utvrdismo da je ovaj čovjek – kuga – pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo.“ U ovim optužbama podržali su ovoga Ananijina odvjetnika i ostali Židovi tvrdeći da je sve tako što je izložio Tertul (usp. Dj 24,1-9).
Apostol naroda u traganju za dušama
Pavlova obrana. Pavao je u ovoj životnoj zgodi počeo svoj govor na temelju znaka odobrenja kimanja glavom. Ovo je on rekao: “Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. Ta, možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju. Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putem koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima. Nakon više godina dođoh donijeti milostinju za svoj narod i prinose; dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. Ali neki Židovi iz Azije – da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!“ (Dj 24,10-21).
Pavlovo cezarejsko sužanjstvo. Nato je Feliks, koji je točno znao sve o ovom Putu na kojem je i Pavao, odgodio njihovu parnicu ovim riječima: “Kada dođe tisućnik Lizija, riješit ću vaš spor.“ Satniku pak naredi da se Pavao čuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga.
Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; poslala je po Pavla, te ga poslušala o vjeri u Isusa Krista. Kad je Pavao otpočeo raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks je uplašen rekao: “Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te.“ Ujedno se nadao da će mu Pavao dati novca. Zato ga je češće pozivao i s njim razgovarao. Nakon dvije godine dobio je Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks u okovima Pavla dvije godine (usp. Dj 24,22-27).
Marko Antonije Feliks je vjerojatno iz Grčke, a rođen je kao rob. Stekao je kćer Antoniju Klementijanu i praunuka Lucija Aneja Domicija Prokula, čiju uspomenu čuva sve do danas natpis na kemenom stubu u našoj Puli, što je opisao i objavio Robert Matijašić. Feliks je skupa s bratom Palasom u vrijeme Klaudijeva vladanja (car: 41.-54.) postigao visoke uspjehe kao vojni zapovjednik i prokurator Judeje (50.-60.) u prostranom Rimskom Carstvu. Ovaj Feliks je 57. god. primio i Pavla u Cezareji Primorskoj nakon uhićenja u Jeruzalemu (Dj 21,27-23. 35).
Kao namjesnik Judeje upoznao je odnose između Židova i kršćana. Druga njegova žena Druzila bila je Židovka. Oko 58./60. god. Feliks je skinut sa službe prokuratora u Judeji, a vršio je tu dužnost od 52. god. Na istoj službi naslijedio ga je Porcije Fest (59.-62.), to je onaj koji je odlučio poslati Pavla u Rim. Feliks se vratio u Rim, gdje ga je čelnik cezarejskih Židova optužio pred carem Neronom (car: 54.-68.) da je prouzročio nemire između Sirijaca i Židova u Cezareji zbog svojih osobnih interesa pljačkanja građana u vojnim sukobima u kojima uvijek ima i ubijanja. Bio bi njega zacijelo kaznio car Neron, ali ga je od svega toga izvukao brat Palas. Nije poznato kako je i kada umro.
Don Ilija Drmić
