U Cezareji Maritinum/Primorskoj bio je izvjesni čovjek poimence Kornelije, satnik Italske čete, inače pobožan i bogobojazan sa svom svojom obitelji i sa svim svojim domom, te se redovito molio Bogu dodjeljujući obilnu milostinju narodu, odnosno potrebitima. Bogobojaznost je odlika židovstva, a budući da nije bio obrezan, onda se ne može reći da je bio i pravi židov/Židov. A i njegovo ime Kornelije, od latinske riječi cornelia što je oličenje čestite supruge i uzorne majke, potvrđuje taj njegov opisani životni stav u duhu njegove prihvaćene i primijenjene vjere. Inače to ime došlo je u te palestinske prostore preko grčkoga oblika kornelios u značenju drenov plod, a izvornoga je podrijetla od latinske riječi cornūs, što znači rog.
Ovaj Kornelije je imao viđenje oko devete ure dana, a to znači predvečer. U tom svome viđenju ugledao je posve jasno anđela Božjega, zapravo Duha Božjega, koji je silazio prema njemu, te mu je tom prigodom rekao zovnuvši ga poimence: “Kornelije!” No, Kornelije se zagledao u anđela pa ga je prestrašen upitao: “Što je, Gospodine?“ Uslijedio je ovaj odgovor iz nebeske stvarnosti da su molitve i milostinje Kornelijeve uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. Zato sada neka pošalje ljude u Jopu i dozovu apostola Šimuna koji se zove i Petar, a on se kao gost nalazi kod nekoga zanatlije kožara s imenom Šimun, čija je kuća na samoj obali Sredozemnoga mora. Čim je anđeo izgovorio ovu poruku, Kornelije je pozvao dvojicu svojih slugu, zatim jednoga pobožna i privržena vojnika, a potom im je sve ispripovjedio, te ih je poslao u Jopu po apostola Petra, koji bi mu trebao navijestiti Evanđelje Isusa Krista kako bi mogao živjeti u istinskoj vjeri u Sina Božjega navjestitelja i Spasitelja. Ovdje valja dodati da svi ljudi posjeduju taj dar vjere (isto nade i ljubavi) u dubini svojih bića, ali ih nisu dostatno svjesni, nego ga koriste živeći svoj darovani život gotovo bez vjere, samo s Božjom voljom i snagom. Kad im netko probudi vjeru koja je u dubini tih njihovih bića, te kada se opečate Božjim znacima krštenja i drugih sakramenata, onda njihova vjera otpočinje djelovati u svojoj punini, te im život i svjedočenje postaju posve drukčiji. A ako su zanemarili sakramente, onda ih valja oživjeti i potvrditi, te dopustiti da djeluju u dotičnim osobama.
Drugoga dana oni su se putujući približavali gradu Jopi, i to oko šest sati. U to vrijeme u Jopi najednom je apostol Petar izišao na ravni dio krova kožarove kuće moliti se. Dok je molio Deveti čas, ogladnje i poželje jesti. Za vrijeme pripreme jela, pade Petar u zanos, te je gledao rastvoreno nebo i neku posudu poput velikoga platna, i to uleknutu s četiri okrajka, koja se spuštala na zemlju. U toj posudi bili su svakovrsni četveronošci, zemaljski gmazovi i nebeske ptice. I najednom neki mu je glas prozborio: “Ustaj se, Petre! Kolji i jedi!“ Nato je Petar odvratio: “Nipošto, Gospodine! Ta, nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto.“ Nakon Petrova odbijanja jela glas mu se javi po drugi put govoreći: “Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!“ I treći put javio se isti glas s istom porukom, a potom je posuda ponesena na nebo. Ovo je i kušnja ali i potvrda onoga što i sam Petar sluti o hrani da bi ljudi preživjeli.
Apostolski prvak Petar se dvoumio između zakonskih propisa o čistoj i jestivoj hrani (kašrut = smije se jesti – košer = prikladna za jelo) i zabranjenoj hrani odgonetavajući značenje svoga viđenja i upravo u toj njegovoj muci i dvoumici stigli su ljudi koje je poslao Kornelije iz Cezareje Primorske. Najprije su se raspitali za kuću kožara Šimuna, te kad su se pojavili na vratima njegove kuće, zovnuo je pitajući je li ondje primljen i ugošćen neki Šimun, nazvan Petar. Petar je još bio utonuo u svoje razmišljanje glede onoga viđenja iz kojega je bio zovnut po Duhu i bilo mu je priopćeno da ga traže trojica ljudi. Petar se ustao na nagovor Duha, sišao i pošao s njima ne skanjujući se jer ih je sam Duh Božji poslao. Petar je sišao k ljudima i predstavio im se govoreći: “Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?“ Odgovorili su da je satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav židovski narod, primio od svetog anđela naputak da na njegov zov dođe u njegov dom, te da čuje od njega riječi novoga Puta što ga je zacrtao Isus kroz cijeli ovaj svijet i kroza sva vremena. Tada ih je Petar pozvao da uniđu unutra, a oni su nakon ulaska bili lijepo i uljudno ugošćeni.
Sljedećega dana nakon ustajanja i spremanja krenuli su skupa, a u pratnji su bila određena kršćanska braća iz Jope. Drugoga dana stigli su u Cezareju. Kornelije ih je dočekao sa pozvanom i sabranom rodbinom i prijateljima. Kad je Kornelije zamijetio apostola Petra na ulazu, pohrlio mu je u susret, pao mu je pred noge i poklonio mu se u znak velikoga poštivanja i dobrodošlice. Apostolski prvak Petar njega je pridigao ispruženom svojom rukom i s ljudskim riječima punima poniznosti rekao: “Ustani se! I ja sam čovjek.“ Kakvo snažno očitovanje ljudskosti na prvom mjestu, a potom poniznosti i susretljivosti u Bogu unatoč tome što je on bio rame uz rame sa svojim i našim Gospodinom Isusom Kristom, te s njime razgovarajući u svim svojim životnim stanjima svoga nemirnoga duha. I potom su razgovarajući s Petrom ušli među mnoge sabrane osobe, kojima je apostol Isusov Petar izgovorio ove riječi: “Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!“ Ovo su vrlo bitne misli sv. Petra koje valja zapamtiti radi kasnijih promišljanja o čistoj i nečistoj hrani, te drugome prihvatljivome i neprihvatljivome za bit ljudskoga i njegova vjerskoga života, te za rast Crkve kao Korablje koja čuva ustanovu života na zemlji i kozmosu kad navale bujice paganističkih ideja što razaraju Božje ideje o Bogu, čovjeku i svijetu. Kornelije je govorio u drugom kontekstu i izrekao je gotovo iste riječi prije nego će poslati trojicu glasnika da dozovu Petra iz Jope: “Prije četiri dana, baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući kožara Šimuna uz more.’ Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle svih pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!“ Ovo je pokazatelj i primjer kako se u to davno vrijeme Pracrkve obraća poglavaru te Crkve spomenuti bogobojazni čovjek Kornelije iz židovskoga naroda da bi razriješio neke njegove dvojbe.
Na ove Kornelijeve riječi Petar je tada prozborio govoreći: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar svih. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.“ (Usp. Dj 10,1-43).
Ovo je zapravo prakateheza što ju je izrekao spomenutome Korneliju sam apostolski prvak sv. Petar. I tako je sve to krenulo o imenu Isusovu i u ime Isusovo. Na taj način uslijedilo je propovijedanje Isusovih poruka svim ljudima svijeta s jakim pozivom na obraćenje i život u duhu vjere.
Don Ilija Drmić
