Isusovac p. Josip Antolović (Bistrica, 4. rujna 1926. – Zagreb, 25. svibnja 2008.), inače i moj profesor i odgojitelj u Zagrebu na Šalati (1970.-1974.) napisao je 800 životopisa svetaca, a među njima je i biografija o sv. Luki. Ovdje se služim podatcima p. Josipa o tome biblijskome svecu, sjećajući se rado pok. Josipa i preporučujući ga u svečev zagovor.
Sva četvorica evanđelista imaju svoje simbole. Simbol sv. Luke je krilati vol. Evo tumačenja sv. Ireneja: “Krilati vol predstavlja sv. Luku. Volovi su korišteni za hramske žrtve. Na primjer, kada je Kovčeg Saveza bio donesen u Jeruzalem, na svakih šest koraka žrtvovani su vol i ugojeno tele (2 Sam 6). Sv. Luka započinje svoje Evanđelje najavom rođenja sv. Ivana Krstitelja njegovome ocu, svećeniku Zahariji, koji je tada prinosio žrtvu u Hramu (Lk 1). Sv. Luka također uključuje i usporedbu o rasipnome sinu, u kojoj je zaklano ugojeno tele, ne samo da se proslavi povratak mlađega sina, nego i da nagovijesti radost koju moramo osjećati primajući pomirenje po našemu premilosrdnome Spasitelju, koji je kao Svećenik prinio samoga sebe kao žrtvu radi oproštenja naših grijeha. Dakle, krilati vol podsjeća nas na svećenički karakter našega Gospodina i na Njegovu žrtvu za naše otkupljenje.“
Prema pisanju na grčkom jeziku povjesničara Crkve i biskupa Cezareje Primorske Euzebija Cezarejskog (oko 265.-340.) sv. Luka je bio Sirijac rodom iz velebnoga grada Antiohije s oko pola milijuna stanovnika, koji se danas naziva Antakija i pripada Turskoj. Obitelj mu je bila poganska kako svjedoče sv. Irenej, Tertulijan, Origen i sv. Pavao. Nadalje, Muratorijev kanon tvrdi da liječnik Luka osobno nije vidio niti izravno slijedio Isusa u vrijeme njegova javnoga djelovanja. On je bio pratilac i učenik sv. Pavla, što svjedoče Pavlove poslanice i Lukina Djela apostolska. S Pavlom je prvi put na njegovu Drugom misijskom putovanju (50.-52. god.), i to od grčkih gradova Troade do Filipa. Troada (ili Troas) je povijesni naziv za poluotok Biga u sjeverozapadnom dijelu Anadolije, koja je danas u Turskoj. Kroz Troadu teku dvije rijeke: Skamandar i Simois, što se spajaju blizu ostataka stare Troje. Grad Filipi u Grčkoj i dijelu istočne Makedonije (od osnutka 360. god. pr. Kr. s imenom Krenid = Izvori, a od osvajanja Filipa II. Makednoskoga 356. god. pr. Kr. s imenom Filipi) udaljen je 13 km sjeverozapadno od grada Kavala. Pavao je žiteljima Filipa u Grčkoj, koji su postali kršćani, napisao svoju poslanicu s naslovom Poslanica Filipljanima oko 62. god. za vrijeme zatočeništva u Rimu.
Postoji mogućnost da je Luka u Filipima ostao do 57. god. šireći, podržavajući i proširujući tamo Apostolovo misijsko djelo. U proljeće 58. pratio je Pavla na njegovu povratku u Jeruzalem gdje je upoznao apostola Jakova, zatim neke žene što ih je on jedini od evanđelista spomenuo u svom Evanđelju, te susreo se i sa “službenicima riječi” od kojih je upamtio mnoge činjenice što ih je unio u svoje Evanđelje.
Dok je sv. Luka pratio Pavla u Rim, pisao je “pastoralni dnevnik“, što ga je utkao u Djela apostolska. S Apostolom naroda bio je Luka i za vrijeme njegova prvoga rimskoga utamničenja, kao i za drugoga tamnovanja, kad su se od njega svi udaljili zacijelo zbog straha za svoj život, što je pokazatelj da je Pavao bio vrlo temperamentan, odlučan, hrabar. Sam je Pavao s tugom u srcu zapisao Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom.” (2 Tim 4,11). Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći duhovni i teološki utjecaj Pavao.
Rano gotičko pročelje crkve sv. Petra u Antiohiji (Antakiji) podigli su križari u 12. st. (obnovljeno 1863.).Unutrašnjost je pretvorena u trobrodnu crkvu.Neki ostatci mozaičnog poda su iz 5. st. Lijevo od oltara, koji je sada urušen, nalazise tunel koji su rani kršćani koristili za bijeg u slučaju kad ih vlasti progone.Desno od oltara nalazi se zdenac s vodom koja kaplje niza stijene i koja je ljekovita.Papa Pavao VI. pohodioje mjesto i crkvu uputivši na potpuni oprost svakome tko dođe ovamo kao hodočasnik.
Evo opširnijeg Pavlova teksta u Drugoj poslanici Timoteju: “Nastoj što prije doći k meni! Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje. Tihika sam poslao u Efez. Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada budeš dolazio, ponesi. I knjige, osobito pergamene. Aleksandar, kovač, nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima! Njega se i ti čuvaj jer se veoma usprotivio našim riječima. Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka, te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!“ (2 Tim 4,9-18).
Istočnjačka hagiografija/životopisi svetaca, koja se temelji na jednom antimarcionitskom spisu zvanom Prolog govori da je sv. Luki doživio 84 godine života, a neki drugi pisci vele da je umro u 74. god. života. Zbog svojih izvrsnih i zahtjevnih djela što ih je napisao, a i sva prepisavši u više primjeraka, te ih razaslao poznatima, izglednije je da je dulje živio.
Ovdje ćemo ukratko iznijeti opis lika sv. Luke, evanđelista i pratitelja sv. Pavla, što ga je načinio nepoznati bizantski pisac iz 11. st. Bio je zaista vjernik i vjerni sljedbenik Kristova nauka, te izvrsni nadahnuti pisac koji je sastavio Evanđelje, a o Kristovim sljedbenicima i neustrašivim njegovim vjernicima Djela apostolska zbog čega Crkva njega i slavi.
Nepoznati pisac iz 11. st. veli da se sv. Pavao obratio od svojih zabluda i djela progonjenja nevinih kršćana, a nakon toga i sȃm je postao kršćaninom, gorljivim propovjednikom, te svjedokom uz Božju ljubav i veliko milosrđe. Luka je Pavlov pratitelj i suputnik u širenju “zrake Božanske spoznaje“, koji će skupa s njime biti ćešće uhićen i zatočen, odnosno s njim će imati i podnositi “iste okove, iste napore, iste muke, iste brodolome“. Sam apostol Pavao piše svojim vjernicima o Luki da je s njime jedan od najmilijih, jer je učeni liječnik i pobožni vjernik, te dobri književni stilist.
Od Jeruzalema i Judeje stigli su sve do Rima i Ilirika propovijedajući i svjedočeći Evanđelje. Dijelio je s njime iste nevolje, a s njime je želio primiti istu krunu. Pavla je resio dar propovijedanja, a Luku talent razmišljanja i pisanja s nadahnućem Duha Svetoga. S tim Duhom predivno je Luka opisao arkanđelov dolazak k Djevici u Nazaret da joj navijesti začeće Sina Božjega po Duhu Svetom, te da daruje tu radost cijelom svijetu. Tako je lijepo predstavio Kristovo rođenje, Krista kao novorođenče dok je spavao u jaslama, zatim opisao je pastire i anđele koji su se sami radovali i naviještali mir i radost. Pisac Luka zabilježio je Isusova čudesa s ljubavlju prema istini i ljepoti, te je istinu činjenica izrazio ljepotom riječi i stila bogatim mislima.
Isusove prispodobe su kod njega brojne, te neiscrpne misaonošću i porukama. Uza silazak Riječi/Logosa na zemlju tu je i uzašašće kao povratak sa zemlje na nebo gdje je Očevo prijestolje. Potom je uslijedilo pisanje Djela apostolskih gdje je neprestance Duh Sveti prisutan kao nadahnitelj u raznim zgodama sljedbenika Kristovih, počevši od kamenovanja đakona Stjepana, zatim obraćenja progonitelja kršćana Savla/Pavla, njegov izravni Kristov poziv u apostolsku službu, te sve što ga je snašlo u misionarskom poslanju po ondašnjem svijetu.
Don Ilija Drmić
Vi pratite Miću B.