Mostarsko proljeće – 21. dani Matice hrvatske otvoreno je izložbom „Portreti obitelji“ znamenitog hrvatskog slikara Vlahe Bukovca.
Vlaho Bukovac jedan je od najistaknutijih hrvatskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. U likovnoj umjetnosti priznaje se kao najznačajniji predstavnik i utemeljitelj hrvatskog modernog slikarstva.
Bukovčevo rodno mjesto je Cavtat, a godina rođenja 1855. Otac mu je bio Talijan, majka Hrvatica, tako je da Vlaho Bukovac prvotno rođen pod imenom Biagio Faggioni. Školovao se u Parizu i izlagao u pariškom salonu kao prvi hrvatski slikar kojemu je to pošlo za rukom.
Vrijedi istaknuti Bukovčevu pomorsku karijeru u kojoj je kao mornar plovio parobrodom „Osmi dubrovački“ na liniji Carigrad – Liverpool – Odessa. Život na moru ubrzo je za Bukovca bi okončan zbog ozlijede.
Tijekom oporavka u svojoj rodnoj kući u Cavtatu nastaju njegovi prvi radovi. Nedugo zatim odlazi u San Francisco gdje počinje izrađivati portrete po narudžbi. Nakon kratkog boravka u SAD-u, vraća se u Europu te se odlučuje pripremati za studij slikarstva.
Voditelj Galerije Aluminij još od 2010. Darko Juka nazvao je izložbu Bukovčevih portreta obitelji ”cvjetanjem duše”.
„Izvesti Bukovca iz dubrovačkih zidina moguće je samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći. Ono se gradi godinama, kroz suradnju, kroz zajedništvo, kroz sinergiju. Dovesti ovu izložbu u Mostar tehnički je bilo iznimno složeno i ponos je time veći što su djela danas ovdje. Uz prezime Bukovac, svaki ukras od riječi, svaki iskazani ushit, doimaju se nedostatnima. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale, a osobitost postava je i u tomu što, uz majstorska platna najvećega hrvatskog portretiste, izlažemo i dva autoportreta njegovih kćeri Ivanke i Jelice, prvih studentica praške ALU uopće, koje je i sam ponosni otac na platnima prikazao u ateljeu, odnosno u prepoznatljivo zamrljanoj slikarskoj kuti.“, rekao je Juka.
Vlaho Bukovac umro je u Pragu 1922. godine. Iza sebe je ostavio više od 1200 djela slikana tehnikom ulja na platnu te više od 100 akvarela, tempera i crteža. Njegova djela krasila su galerije diljem svijeta čak 72 puta. Vrijedi posebno istaknuti njegova izlaganja na Venecijanskom bijenalu 1897. i 1903. godine. Tada su se na takvim izložbama pojavljivali samo najveći svjetski umjetnici.
Marin Ivanović, v. d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik istaknuo je važnost Vlahe Bukovca za hrvatsku umjetnost.
„Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor – Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare. Zbog tog čina i sukoba s ministrom bogoštovlja i nastave Izidorom Kršnjavim, Bukovac je napustio Zagreb i otišao u Prag gdje je živio dvadesetak godina, do svoje smrti 1922. godine. Kada promatramo njegovu važnost u suvremenom trenutku, govorimo o bogatoj likovnoj produkciji, njegovom neospornom talentu i spomenutoj društvenoj ulozi. Možda je ono najosobnije uvijek ostavljeno u drugom planu, a to je Bukovčev osjećaj odbačenosti nakon sukoba s Kršnjavim i njegovo žaljenje što u domovini ne može naći svoju sreću. U mnogome je ta paradigma aktualna i danas u primjerima ljudi koji su iz egzistencijalnih i drugih razloga iselili iz Lijepe naše.“, zaključio je Ivanović.
-Ivan Renić
