Navršava se 47 godina od kada je, krajem lipnja 1972. godine, 19 pripadnika ‘bugojanske skupine’, odnosno Fenix skupina, ušlo na područje Jugoslavije, s ciljem da pokrenu pobunu i sruše Jugoslaviju.
Njih 19, dobro naoružani i opremljeni, ušli su iz Austrije u Sloveniju 22. lipnja 1972. godine. Kod Dravograda su zaustavili kamion i prisilili ga da ih preveze do sela Gračanice kod Bugojna. Vozača su pustili i on je tek 24. lipnja stao na autocesti Zagreb-Beograd i ispričao događaje. Gerilci su u međuvremenu razoružali i grupu lovaca, koji su policiji potvrdili priču i momentalno je dignuta uzbuna.
Bugojansku skupinu organiziralo je Hrvatsko revolucionarno bratstvo organizacija osnovana 1961. u Australiji te djelovala u Europi i u SAD-u. Osnovni cilj HRB-a bilo je oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije.
Nakon gušenja Hrvatskog proljeća i sastanka u Karađorđevu, vodstvo HRB-a bilo je uvjereno da se u Hrvatskoj stvorila povoljna klima za pokretanje oružanog ustanka protiv komunističkog režima.
Nakon kratke pripreme, HRB je organizirao oružje i novčanu potporu za slanje inicijalne skupine koja je imala zadaću pokrenuti ustanak na području južne Hrvatske, Like i Hercegovine. Većina članova skupine i novca došla je iz Australije, dok je vojna oprema nabavljena u Njemačkoj.
Sukobi s jugoslavenskim postrojbama
U noći 26. lipnja došlo je do prvog sukoba u kojem je poginulo četvero gerilaca, a dvoje vojnih policajaca je ubijeno i dvoje ranjeno. Sljedeći veći sukob dogodio se u noći 27/28. lipnja kod sela Rumboka kada je poginulo osam pripadnika partizanskog odreda i sedam ih je ranjeno, a ubijen je jedan gerilac.
Tada su se gerilci podijelili na tri skupine i otada su se samo pokušavali spasiti skrivanjem i bježanjem. Sljedeća dva mjeseca većina gerilaca je u raznim sukobima poginula, a četvorica su zarobljena te u Sarajevu osuđena na smrt. Smrtna kazna izvršena je nad trojicom, dok je najmlađi među njima tada 19-godišnji Ludvig Pavlović pomilovan i osuđen na dvadeset godina robije.
Udba i ondašnje službe uhitile su više desetaka Hrvata tijekom istrage oko ove akcije pod optužbom da su pripremali teren za akciju ili pomagali skupini. Dio uhićenih ubijen je tijekom istrage dok je UDB-a nekolicinu hrvatskih emigranata likvidirala zbog povezanosti s Bugojanskom skupinom.
Skupina je u sukobima ubila 13 vojnika i ranila više od 20. U akciji je sudjelovalo više tisuća pripadnika raznih vojnih, policijskih i rezervnih jedinica uz potporu helikoptera. Tito je odlikovao je 389 osoba koje su se istaknule u akciji.
U akciji potjere protiv 19 pripadnika HRB-a bilo je angažirano više od 30.000 pripadnika vojske, policije i teritorijalne obrane. Desetoro članova Bugojanske skupine izgubilo je život u na različitim mjestima u BiH tijekom sukoba, a devetorica su bila zarobljena.
Nova otkrića
U novije vrijeme u povjesničarskim krugovima postavlja se pitanje o tome koliko je moguće da je UDB-a pripremala akciju kako bi hrvatsku emigraciju prikazala kao ekstremističku i opasnu. Nacional je prije nekoliko godina objavio pismo Ružice Andrić, supruge člana Bugojanske skupine Ambroza Andrića, gdje je ona tražila i istragu u vrhu HRB-a. Nakon propasti akcije, novac se prikupljao po hrvatskim klubovima, tobože za njihove udovice i djecu. Dalje mu se gubi trag.
Ružica Andrić 1996. novinarima je rekla kako su je zbog nestalog novca počeli napadati kao Srpkinju te kako je bilo slučajeva gdje su je i fizički napadali. “Moja su djeca bila smještena u dom za siročad. Djeca ‘bugojanaca’ bila su proganjana”, rekla je Andrić.
Večernji list došao je 2009. u posjed dokumenata koji nisu bili ranije objavljeni. Riječ o dokumentima zloglasne Udbe i zapisnicima koje je osobno potpisao tadašnji ministar unutarnjih poslova SR-a BiH Franjo Herljević.
Kako se uz pronađenu dokumentaciju pojavio i veliki broj svjedoka čije informacije uvelike mogu pomoći u otkrivanju grobnice u koju su bačena tijela Đure Horvata, Vejsila Keškića i Mirka Vlasnovića, prema riječima don Ante Jelića, predsjednika Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva, veliki broj kockica u mozaiku Bugojanske skupine prilično je složen, što znači da bi se uskoro mogla saznati i sudbina ostale petorice pripadnika HRB-a, Vinka Kneza, Ivana Prlića, Nikole Antonca, Vilima Eršeka i Ilije Lovrića, o čemu je dosad bilo malo informacija.
Najveće otkriće predstavlja policijski zapisnik iz kojeg je razvidno da je jedan od spomenute petorke držan u zatvoru sve do 1978. godine i tek tada pogubljen. Dostupnih zapisa o tome o kojem je članu Bugojanske skupine riječ, kojem očito nije niti bilo suđeno, kao i o tome kakva je bila njegova uloga, nema. Zahvaljujući jednom živom svjedoku, pronađeno je i mjesto gdje je pokopan.
