Evanđelist Luka (Lk 13,22-30 – C) sažeto govori kako je Isus putujući u sveti grad Jeruzalem prolazio kroz gradove i sela, te propovijedao njihovim žiteljima poučavajući ih istinama. Naznačeno je na početku samo to naučavanje, a nije ništa rečeno o tim selima i gradovima, kao ni o njihovim stanovnicima kojima je propovijedao riječ Božju, a zacijelo i činio čudesa liječeći ih od bolesti i mnogih nevolja. No, imajući u vidu cjelokupni Isusov nauk i njegova učinjena dobra djela raznim drugim osobama možemo zaključiti o čemu im je govorio. I iz ovih sljedećih evanđeoskih riječi zaključujemo o sadržaju njegova govora, ne baš o svemu u detalje, nego o dijelovima koji su vrlo važni za sve ondašnje slušatelje, pa i za nas buduće čitatelje i slušatelje evanđelja.
Tako ovdje u nastavku opisa puta prema Jeruzalemu susrećemo se s pitanjem jednoga od brojnih sudionika dijaloga s Isusom. To pitanje glasi: “Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ Ovaj upit proizišao je zacijelo iz njihovih međusobnih razgovora na temelju određenih činjenica o spašavanju ljudi općenito. Bilo je mišljenja da ih se malo spašava, jer su to motrili u izričajnom misaonom okružju života koji ne svjedoči da će biti baš mnogo onih koji bi se mogli spasiti, jer je nekako uvijek više grješnika nego pravednika, a grješnici su obično tvrdokorna mozga i teško se odriču svojih grijeha. Stoga su tako postavili pitanje ali ne u ovom obliku: Je li mnogo onih koji se spašavaju?, nego u ovome: Je li malo onih koji se spašavaju? I mi smo danas u takvoj stisci s kraljevanjem raznovrsnih grijeha da bismo pitali Isusa isto, tj. je li malo onih koji se spašavaju, jer zaista se previše griješi na svim područjima i protiv svih Božjih zapovijedi, i to od vrha čovječanske piramide pa do dna.
Isus je odgovorio na to pitanje nepoznate osobe, ali svakako učene i hrabre dok je ušla u razgovor s vrhovnim autoritetom Isusom. Isus je na postavljeno pitanje odgovorio ovom rečenicom: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“ Tumačenje o spašavanju mnogih problematizira se u drugom dijelu odgovora gdje se jasno veli da će mnogi tražiti ulazak u prostore spašenosti i potpune radosti ali im neće biti omogućen, jer nisu prošli prebrodivši kroz ovozemni život razna iskušenja i nevolje veranja kroz uska vrata.
Kod Mateja imamo zapisano ovako: “Uđite na uska vrata!“ (Mt 7,13-14). A potom slijedi tumačenje da široka vrata i prostran put vode u propast, te ih je mnogo koji njime idu. U pitanju se spominje malo spašenih, a ovdje Isus kaže da je mnogi onih koji prohode kroza široka vrata i hode prostranim putem, što je ustvari odgovor da je ipak malo onih koji će biti spašeni. Taj mali broj spašenih prolazi kroz uska vrata i tijesan put, a upravo ta uska vrata i taj tijesni put vode u Život, te je inače malo onih koji ga nalaze, koji postižu Život! Jednostavno rečeno: širok put označava nepoštivanje Božjih zakona što vodi kroz određene oblike zadovoljstva do propasti, a uzak put i uska vrata simboliziraju poštivanje Božjih i ljudskih zakona i zapovijedi koje vode čovjek u obzore sreće i radosti.
U Knjizi Ponovljenoga zakona imamo snažni poticajni tekst, u kojem se veli sljedeće: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta, on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.“ (Pnz 30,19-20).
Mi ovdje možemo dodati da se ljudi opredjeljuju u svome ovozemaljskom životu često ili pokatkad za ulazak i prolazak kroza široka vrata u ovozemaljske zabave i predstave života, te i dalje odlaze na široke i prostrane putove u sve veći i veći igrokaz zloga gdje izgube ne samo novac što su ga krvavo zaradili, nego i sve što su imali i posjedovali, a na kraju slijedi prokletstvo i smrt. Na ovome putu nema blagoslova i života.
Evanđelist Luka nastavlja dalje s prispodobom o gospodaru kuće koji se najednom ustane i zaključa vrata. Oni koji su ostali vani pred kućom počet će kucati na vrata zovući Gospodina da im otvori, a on će im odgovoriti da ih ne zna osobno kao ni to odakle su. Tada će oni početi zboriti o tome da su s njim, tj. svojim gospodarom i Gospodinom jeli i pili, kada je po njihovim trgovima propovijedao i naučavao. A on će im tom zgodom reći da ih ne pozna kao pojedince niti odakle su, te im je uputio teške riječi: Odstupite od mene, svi zlotvori! Tamo će, gdje odstupe, biti “plač i škrgut zubi“ pogotovo kad ugledaju Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene. Uz to doći će obraćeni i spašeni ljudi sa sve četiri strane svijeta i sjesti za stol u Kraljevstvu Božjem.
Na kraju ove prispodobe evanđelist zaključuje kako ima posljednjih koji će biti prvi, a ima i prvih koji će biti posljednji. Ovdje se misli na prve svoje sunarodnjake kojima je Isus izravno i na njihovu jeziku, te na njihovim trgovima naviještao radost Kraljevstva Nebeskoga, a svi ostali iz svih naroda i jezika kroz povijest, koji su primili pouke o Kraljevstvu Božjem posredstvom apostola i navjestitelja na svojim jezicima i na svojim trgovima diljem svijeta, te kad se obrate u duhu navještaja, unići će u Kraljevstvo Nebesko (usp. Lk 13,25-30).
U odjeljku s naslovom Pravi učenici evanđelist Matej također na svoj način piše da neće unići u Kraljevstvo Nebesko oni koji stalno govore: “Gospodine, Gospodine!“, nego oni koji vrše volju Oca nebeskoga. Isus dalje govori da će ga mnogi u onaj presudni dan pitati o tome nisu li i oni u njegovo ime prorokovali, zatim u njegovo ime izgonili đavle iz opsjednutih osoba, te nisu li u Isusovo ime činili mnoga čudesa? No, i na ove upite on će im reći da ih nikad nije poznavao i izgovorit će ove oštre riječi: Nosite se od mene, vi bezakonici (usp. Mt 7,21-23). To znači da riječ nije ušla u svijest i srce, te nije donijela ploda (usp. Mt 13,3b-9; Mk 4,4-9; Lk 8,5-8). Ovo se odnosi na one koji su ga vidjeli i čuli, a nisu prihvatili njegov navještaj istine, pravde, ljubavi. Takvih ima na početcima, zatim kroz kasniji povijesni vremeplov sve do svršetka životnoga tijeka ovdje na Zemlji. I zato je ovaj evanđeoski odlomak naslovljen: Odbačenje nevjernih Židova i poziv poganima.
U Matejevu evanđelju čitamo i razmišljamo o onome što je Isus rekao svojim učenicima, a odnosi se na ulazak bogataša u Kraljevstvo Nebesko. Upravo će nam ova evanđeoska misao nadopuniti prethodnu o borbi za spasenje. Naime, on im je rekao prije u nekoj prigodi i sada isto ponavlja da će lakše proći deva kroz uski ulaz u Jeruzalem koji su zbog te uskoće zvali “Uši iglene ili Iglene ušice“, nego bogataš u Kraljevstvo Božje. Naime, od 6-7 vrata Jeruzalema, postoje i jedna vrata zvana “Iglene ušice“ koja su bila duga i nisu se zatvarala, a kroz njih se mogao proverati stanovnik koji je zakasnio ući prije zatvaranja svih ostalih vrata, ali bez ikakve prtljage ili čega drugoga. Kad su to čuli njegovi učenici, silno su se snebivali pitajući se pa tko se onda uopće može spasiti. Čuvši to, Isus im je odgovorio da je to ljudima nemoguće, ali je svemogućemu Bogu moguće vidjeti sva djela pojedinaca i sve nakane njihovih duša i dovesti ih u obzore spasenja i života u Bogu.
Nakon ovoga dijela razgovora Isusa i njegovih učenika ustao se Petar i u ime svoje, svih apostola, ostalih učenika i sljedbenika Isusovih upitao svoga Gospodina: “Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ Na ovo pomalo neobično pitanje, zbog toga što uključuje određenu osobnu zabrinutost i potrebu Isus je odgovorio vrlo široko i raskošno: Vi koji pođoste za mnom sjedjet ćete na 12 prijestolja i suditi 12 plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, braću, sestre, oca, majku, ženu, djecu, polja poradi mene, stostruko će primiti i život vječni baštiniti. Dakle, spasit će se, odnosno baštinit će život vječni. Tu je dodao i ovu Božansku mudrost koja je posve drukčija od naše ljudske, a ona glasi da će mnogi prvi u ljudskim očima i poimanjima biti posljednji u Božjim, a oni koje su ljudi prosudili da su posljednji u ovome životu, oni su prvi u Božjoj misli i njegovu Božanskom pogledu, te prvi u vječnome životu (usp. Mt 19,23-30).
Don Ilija Drmić
