‘Biskup u miru’ uvreda je za mir! U novoj knjizi demonstrirao mržnju prema franjevcima i Međugorju

Od vladavine Ratka Perića Hercegovina će se još dugo oporavljati, a najgore je što ‘biskup u miru’, kako stvari stoje, nikad nije ni otišao, te je i dalje ‘sa svima’ u ratu.

Ovih dana objavio je i novu knjigu pod nazivom: “Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama”.

Kao i više puta dosad, Ratko Perić nastavlja glorificirati sam sebe. Navikli smo od njega da cipelari svoje poslušnike ratkovce, ali tajno, a javno one izvan tog sustava… navikli smo da gazi po franjevcima Hercegovine čiji će mu vođa zamalo poljubiti cipele na odlasku i govoriti mu oprosti dok ovaj priprema knjigu protiv njega… ali opet, uvijek nas uspije iznova iznenaditi količinom mržnje.

Ovog puta možda zbog činjenice da nosi titulu “biskup u miru”, a mi kao vjerne ovčice baš smo očekivali mir.

Knjigu u kojoj iskaljuje mržnju ovog puta je nazvao po pokojnom čovjeku kojeg želi predstaviti jednako ratobornim i ispunjenim mržnjom, iako je pokojni biskup Žanić u mnogočemu bio bolji čovjek od Ratka Perića, nije pisao knjige prepune mržnje, Međugorje je proučavao s oprezom, a krizmavao je djecu jer je radio za dobro vjernika i sebe, a ne samo za dobrobit svog statusa među elitama.

U novoj knjizi Ratko se obračunava s franjevcima od kojih neke koje je upravo on psihički izludio naziva sotonistima, druge preljubnicima, a fra Ivana Dugandžića bi vjerojatno najstrože kaznio, da ne iskoristimo težu riječ, da još ima ikakav utjecaj jer ga je upravo taj međugorski franjevac “motivirao” da mržnjom još jače udari po Međugorju i franjevcima, kako onima iz Hercegovačkog slučaja tako i onima koji su bliski Međugorju. Međugorje pak, tradicionalno, naziva franjevačkom podvalom, međutim ne osvrće se na tisuće čudesnih ozdravljenja po zagovoru Blažene Djevice Marije u Međugorju, nego na činjenicu da nakon 40 godina nema nekog čudesnog znaka… a i slijepac vidi da su znakovi svuda oko nas.


Dijelove njegove knjige danas je donio Dnevni list, a osvrnuo se i na Ratkova nasljednika. – Biskup Palić “naslijedio je” i dva teška pitanja u ovoj biskupiji, ‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’, dva bremena koja se međusobno isprepleću. Iako za sada, barem što se čini u javnosti, novi biskup posebno ne bavi ovom problematikom, ozbiljna rasprava, u kojoj se ne preza ni od međusobnog, “bratskog” vrijeđanja još se uvijek vodi između tzv. “biskupove strane” bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića i pojedinih svećenika “međugorske struje”. I to knjigama, dokazima, argumentima, transkriptima, audio i video snimkama… Naime, kao svojevrsni odgovor na knjigu fra Ivana Dugandžića, bivšeg provincijala i župnog vikara u Međugorju, ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’, iz tiska je izašla knjiga bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’ – navodi se u tekstu Dnevnog lista.


Kako će se biskup Petar Palić ponijeti prema svom slučaju, a radi se o tome da mu biskup u miru unosi nemir u biskupiju pitanje je, ali zasigurno mu nije lako gledati čovjeka koji huška i potiče na mržnju, a pored sebe one koje je u takvom tonu odgajao i koji sada vrše čak i politički pritisak ne bi li se lakše domogli Gruda, Čapljine, širokobrijeških i mostarskih, čitlučkih, te drugih župa koje su odbile poslušnost dokumentiranoj laži, a prihvatile vjernost Bogu. Međutim, istaknuti sociolog, filozof i akademik Ivan Markešić u ranijem je tekstu upozorio da se ne nadamo previše ni od Palića jer ga je, prema njegovim riječima, Perić pripremao na službu, te se poznaju već godinama. “Nakon slatkorječivog predstavljanja biskupa Palića hercegovačkim katolicima, e da bi im time kazao da se ne trebaju bojati novoga biskupa jer će njegov nasljednik – barem tako misli biskup Perić – nastaviti njegovim stopama i rješavati nadolazeća, kao i ona pitanja koja on nije uspio riješiti, slijede riječi grube hercegovačke crkvene stvarnosti…”, stoji u Markešićevim riječima, a bolje je ne nastavljati dalje jer će se vjernik samo još više razočarati u elite Ordinarijata u Mostaru i zapitati se radi li se tu o političkim ili vjerskim dužnosnicima.


Također, nakon ove Perićeve knjige, pitanje je i kako će se u budućnosti ponašati Hercegovačka franjevačka provincija koja pod hitno treba promjene jer ako će se na mržnje i uvrede odgovarati sa stalnim okretanjem obraza po kojima je dopušteno šamarati, onda će Hercegovina uskoro ostati potpuno bez franjevaca. Upravo zbog toga u franjevačkim krugovima govori se o inicijativi da se povuku potpisi predaje župa jer im je dosta da se mržnjom i lažima uzima ono što su franjevci i narod stoljećima stvarali. Poziva se na fra Alojzija Mišića i don Marijana Kelavu koji su vodili zajedničku borbu da Grude, Čapljina i druge sporne župe ostanu franjevačke. Naravno, don Marijana Kelavu nijedan ratkovac neće spomenuti u pozitivnom svjetlu, iako je bio vrijedan u napaćenoj Hercegovini. Ali nije otimao tuđe niti je znao izmisliti Dekret pa ga predstaviti Vatikanu kao dogovor iako je bio samo razgovor. Zato ga se u povijesnom kontekstu ne spominje kao pozitivnog svećenika, petrovca.

Bilo kako bilo, Ratko Perić napisao je još jednu knjigu koja je dodatni uteg napaćenoj Hercegovini u kojoj se Krist više od pola stoljeća znoji krvavim znojem.

Pošto u knjizi Ratka Perića to ne stoji, završit ćemo osvrt na njegovu knjigu riječima iz knjige fra Ivana Dugandžića. “Sad, kad je završio njegov mandat, mogu sa žalošću promatrati kako Crkvu u Hercegovini ostavlja u jadnom stanju, punu dubokih i bolnih rana koje treba liječiti i ruševina koje treba obnavljati. Ali isto tako mogu radostan biti što je Međugorje preživjelo sve njegove otrovne strijele i bezočne napade i dalje predstavlja svjetlo u sumraku Crkve i svijeta”.