Bio je spreman primiti metak za Mamića, danas ga želi potpuno otjerati iz kluba

O Zdravku Mamiću nogometna javnost zna jako puno. Tko je, međutim, Krešimir Antolić (48), čovjek koji je odlučio Mamića istjerati iz Dinama, pa na neki način i hrvatskog nogometa.

Krešimir Antolić realno je anonimus u nogometnom svijetu, kojem prije dolaska u Dinamo niti nije pripadao kao igrač, trener i nogometni djelatnik. Radio je u policiji od 1996. do 2013., kada je napravio sporazumni raskid radnog odnosa i u kolovozu 2013. počeo raditi u Dinamu, na mjestu klupskog povjerenika za sigurnost. Zdravko Mamić, koji je tada vodio klub, inzistirao je da se njegovo radno mjesto nazove direktor sigurnosti, pišu Sportske novosti.

U policiji je Antolić veći dio svoje karijere radio u odjelu koji se borio protiv prodaje i krijumčarenja droge. To je isprva radio u PU Zagrebačkoj, a potom je od 2009. bio među prvim ljudima u policijskoj jedinici za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Od 2010. godine pa do kraja 2012. godine vodio je Odjel općeg kriminaliteta PU Zagrebačke, kao najvažniji kriminalistički odjel u zagrebačkoj policiji. Više je puta nagrađivan, a završio je i nekoliko specijaliziranih školovanja u FBI i DEA. Iz policije ga prati glas ne pretjerano omiljenog čovjeka, ali i oni koji ga ne vole kažu da je u svom poslu bio fanatiziran do krajnjih granica, potpuno posvećen poslu, te da nije imao previše razumijevanja za kolege koje nisu bile spremne pratiti njegov tempo.

Mamića je upoznao nakon što je ovaj 2011. godine priveden zbog napada na policajce poslije utakmice Dinamo – Malmö. Antolićev odjel radio je obradu nad Mamićem, kojem je prijetilo pritvaranje zbog tog kaznenog djela. Nakon provedene obrade Antolićevi ljudi prezentirali su da je Mamić zapravo počinio prekršaj, a ne kazneno djelo i Antolić je stao iza toga, neovisno o pritiscima kojima je bio izložen da se Mamića zatvori. Tom prigodom upoznao je i Zorana Mamića, te su se vrlo brzo sprijateljili i počeli družiti. Do dolaska u Dinamo Antolić je sa Zdravkom Mamićem bio u društvu svega nekoliko puta. Očito si nisu do kraja “kliknuli”.

Krajem prosinca 2012. godine, nakon što nije ponovno izabran na poziciju načelnika Odjela općeg kriminaliteta, Zoran Mamić ponudio je Antoliću da dođe raditi u Dinamo jer je klub imao sve većih problema s ultrasima. Tako je i Zdravko Mamić osobno imao neugodno iskustvo s Boysima, koji su ga “ganjali” u zračnoj ulici u Luxembourgu, kada se sakrio u aerodromski WC.

Antolić je došao raditi u Dinamo u kolovozu 2013. u vrijeme kada je protiv kluba pokrenut postupak zbog rasizma jer je UEFA smatrala da je skandiranje “Mamiću cigane, odlazi iz svetinje” rasističko vrijeđanje. Što je bila prijetnja da Dinamo bude izbačen iz europskih natjecanja. Antolić je odmah počeo raditi u jako teškim uvjetima, sa zadatkom da Boyse “dovede u red”. Na kraju te godine, Mamić ga je obavijestio da je dogovorio primirje s ekstremnim krilom BBB-a, te prepustio njemu da organizira novu navijačku udrugu BBB FAN CLUB s prostorijama u podnožju sjeverne tribine.

Tako je došlo do stvaranja grupacija među Boysima, pa smo svjedočili sukobima suprotstavljenih navijačkih udruga, a eskalacija svega bila je u studenome 2014. kada je došlo do pucnjave u zagrebačkoj Dubravi, s dva ranjena pripadnika tzv. struje koja je bila protiv Mamića. Antolić je u to vrijeme osmislio i provodio niz nepopularnih mjera, te ustrojio čuvene “crne liste”, koje su, iako zakonite, imale za cilj odstranjivanje sa stadiona onih koji su bili protiv Mamića. Sam Antolić je to objašnjavao kao manje loše rješenja od ugrožavanja kluba, ali dio navijača mu to nikada neće oprostiti. Suvremenici toga doba kažu da je Antolić neupitno bio čvrsto lojalan braći Mamić, ali i da mu Zdravko nikada nije do kraja vjerovao, niti je bio dio njegovog najužeg kruga ljudi od povjerenja. Nije mu se usudio povjeriti nikakve stvari kojima bi ga kasnije mogao ugroziti. Antolić je ipak bio policajac…

Antolić je Mamiću prvi puta stao na žulj kada je 2016. godine pokrenuo dijalog s Boysima. Počeo se s njima sastajati i tražiti rješenja kako da na tribini bude mir. Opterećeni međusobnim odnosom, BBB i Antolić nikada nisu našli zajednički jezik, barem ne javno. Međutim, kada god je trebalo nešto dogovoriti, dogovaralo se s Antolićem. Sami BBB-ovci u pravilu će reći da ga nimalo ne vole, ali i da ih nije prevario, niti izigrao. Mamiću se to “zbližavanje” nije sviđalo jer znao je da Antolić s takvim “zbližavanjem” bitno jača svoje pozicije, ali nije imao drugo rješenje.

Koliko god Mamić bio sumnjičav prema Antoliću, ovom to nije smetalo da stoji čvrsto iza njega čak i nakon što je objavljena nepravomoćna sudska presuda. Kada je Mamić koncem kolovoza 2017. dobio metak “upozorenja” u nogu, Antolić je bio taj koji je odmah odjurio u Bosnu i Hercegovinu, organizirao njegov hitni prijevoz u Zagreb, te ga sljedećih mjesec dana pratio u stopu. Izgledao je kao čovjek koji je spreman stati ispred Mamića “dogodi” li mu se još jedan metak.

Antolić je i nakon Mamićevog bijega u Hercegovinu još dugo bio čvrstog stava da Dinamu treba Mamićevo znanje, te nije imao problem zadržati ga na klupskoj plaći, ostaviti mu skupocjeni BMW, kao i plaćati zaštitare koji su ga svakodnevno čuvali. Međutim, nakon što je donesena pravomoćna presuda Antolić je ponovno razljutio “gazdu” jer je inzistirao na tome da se odmah prekine bilo kakva financijska veza Dinama i Mamića. Što se uskoro i dogodilo.

Mamić je, međutim, i dalje ostao taj koji je vodio sportsku politiku, ali Antolić mu se sve češće suprotstavljao kad bi po njemu Mamić tražio stvari koje nisu bile u interesu kluba. “Minirao” je povratak Romea Jozaka na poziciju sportskog direktora, kao i dolazak još nekih igrača. Mamića su ti potezi dovodili do ludila, a “eksplozija” se dogodila ljetos kada je Mamić poslao trenera Milaniča u Maksimir na potpis ugovora. Antolić se i tome usprotivio – vidio je da su navijači poludjeli zbog dolaska velikog navijača Partizana – te je uspio progurati ostanak Ante Čačića, što je bila njegova stalna ideja. Nakon toga Antolić i Mamić prekinuli su svu komunikaciju, a Antolić je uredno odbijao otići na “čašice razgovora” u Banja Luku.

Antolićeva moć u klubu ipak nije bila dovoljno jaka da krene u konačni obračun s Mamićem. S druge strane, bio je stava da Mamić sve više pritiska klub iz osobnih interesa, a ne za dobrobit Dinama. Stoga mu se postavljao kad god bi vidio potrebu za tim, ali cijelo mu je vrijeme nedostajao saveznik unutar kluba s kojim bi napravio “revoluciju”.

I onda mu je sam Mamić bacio ključnu kartu na stol. Ideja da Mirka Barišića u ulozi predsjednika kluba i Izvršnog odbora zamijeni s Damirom Zorićem toliko je razljutila Barišića da je možda još odlučnije nego Antolić odlučio maknuti Mamića iz Dinama za sva vremena. Antolić je tako dobio velikog saveznika, te većinu u Izvršnom odboru, što je bio katastrofalan udarac za Mamića. Tandem Antolić – Barišić krenuo je u misiju “peglanja” odnosa s gradonačelnikom Tomaševićem, s Vladom RH, vratili su Zvonimira Bobana u Maksimir i izgradili odličan odnos s UEFA-om. Projekt izgradnje stadiona poprimio je već jako opipljive segmente. Mamić je nakon toga jasno shvatio da Antolića hitno mora potjerati iz kluba jer u suprotnom će ga Antolić doista razvlastiti svakog utjecaja.

Mamić je na nedavnoj presici javno zaprijetio Antoliću da će iznijeti “tešku artiljeriju” ako sam ne ode iz kluba. Izvori iz obavještajne zajednice rekli su nam da su svi ljudi iz Dinama više puta operativno obrađivani i da Antoliću nije pronađeno ništa zbog čega bi bio procesuiran.

Posebno ga se pokušalo povezati s “aferom Varga”, kojemu je Dinamo uplatio 600.000 kuna kako bi napravio uslugu Mamiću. Te je novce kasnije Mamić uplatio u klupsku blagajnu. Međutim, iz dokumentacije koju je prikupio PNUSKOK nije dokazano da je Antolić za to znao, pa je naposljetku kazneni postupak zbog te “afere” pokrenut protiv Igora Kodžomana, Vlatke Peras i Zdravka Mamića.

Inspektori i poreznici radili su i sve moguće provjere zbog mogućeg pranja novca i nesrazmjera imovine kod svih važnih ljudi u Dinamu, ali i u tom dijelu se Antolića nije uspjelo povezati s nekom materijalnom koristi. Napokon, Antolić živi u “običnom” stanu u Španskom.

Mamić je optužio Antolića i da je napravio svoju hobotnicu u klubu, optužujući ga za samoinicijativna zapošljavanja. Antolićeva djevojka Iva Cigrovskij u klub je došla prije Antolića, pa nije jasno kako ju je on mogao zaposliti. K tome je ona i završila novinarstvo, te ima sve kvalifikacije za posao koji radi.

Sam Antolić je u svojim nastupima nakon Mamićeve presice izjavio da je kod zapošljavanja brata bio izuzet od odluke, kao i kod njegovog postavljanja na mjesto direktora klupske ugostiteljske tvrtke koju vodi bez naknade. Tako je rekao Antolić, a nitko ga nije demantirao. Doduše, uvijek je nezgodno kad u klubu koji nije privatan rade “braća, sestre, rodbina ili kumovi”, ali realno ćemo tu teško pronaći elemente za “tešku artiljeriju”.

Mnogi su s posebnom pozornošću popratili činjenicu da je na toj famoznoj Skupštini, na kojoj je Antolić dobio “palac dolje”, čak 17 klupskih zaposlenika bilo kontra njega. Pretprošli tjedan predsjednik Barišić obavio je sastanak s tim zaposlenicima, članovima Skupštine, na koji se odazvalo njih 13. Na sastanku nije bilo Antolića. Tamo je nekoliko zaposlenika pokušalo uvjeriti predsjednika Barišića da oni uopće nisu za Mamića, nego protiv Antolića. Svaki je imao svoje argumente, uglavnom na osobnoj razini.

Nitko ne zna je li moguće da netko “jači” stoji iza Antolića, te da je zato ušao u tako prljavu borbu s Mamićem. Idući tjedni i mjeseci će pokazati kakav je Antolić igrač. I je li, zajedno s Barišićem, u stanju napraviti nešto što nitko u državi godinama nije bio u stanju. Doista prerezati sve veze Mamića i Dinama.

Antolić je svjestan da je i on “kontaminiran i toksičan zaposlenik Dinama” jer je godinama radio s Mamićem, ignorirao sudske dokaze i presude, te mu dozvoljavao da iz Međugorja kroji sportsku politiku kluba. Ne voli ga očito dosta njih u klubu, ne vole ga ni Boysi, a i mnogi neutralni promatrači stava su da zbog svega navedenog ni Antolić ne treba više raditi u Dinamu.

Međutim, Antolić je prvi koji je iznutra na takav način ustao protiv Zdravka Mamića. Izvan Dinama Mamića je i danas nemoguće srušiti jer takvi su zakoni o Udrugama, ali Antolić to može napraviti iznutra. Drugog nema, samo Antolić i Barišić. I zato je neupitno da rade pravu stvar. Već su puno toga napravili, iako je daleko od toga da mogu računati da će sigurno pobijediti na Skupštini, koja bi se trebala dogoditi u ožujku.

Pa čak i ako Antolić i Barišić pobijede, “toksičnost” zbog godina provedenih s Mamićem neće biti zaboravljena i Antolić je svjestan da on može biti samo prijelazno rješenje, čovjek koji bi sutra otvorio vrata nekim novim ljudima koji bi trebali Dinamo povesti u budućnost lišenu svih okova Zdravka Mamića. U normalnu budućnost…