Banjalučanka na samrti progovorila o ukradenom djetetu: Ne želim ga nositi na duši

Biološke majke koje tragaju za istinom o svojim bebama otetim iz rodilišta uvjerene su da su im djeca nakon rođenja proglašena mrtvima i prodana.

Sumnje potvrđuje i žena iz okolice Banje Luke, koja tvrdi da joj se prijateljica Ivanka, rodom iz jednog sela u blizini Banja Luke, povjerila kako je u rodilištu u Sremskoj Mitrovici kupila tek rođenog dječaka i zamolila je da joj pokaže kako se beba povija.

Ana Pejić kaže kako su utvrdili da je dječak odvojen od brata blizanca odmah nakon rođenja, proglašen je mrtvim i prodan.

Doputovala je sa suprugom, Mihaelom K. iz Wiesbadena. Ušla je u moju kuću i pitala me da joj pokažem kako djetetu mijenjati pelene. Rekla je: ”Šuti, ništa me ne pitaj. Skupo sam ga platila! To mi je sredio jedan odvjetnik iz Sremske Mitrovice”. Dijete je rođeno u listopadu 1987. u Sremskoj Mitrovici, a prijavili su ga u Bosanskoj Gradiški”, rekla je Banjalučanka predsjednici Udruge roditelja nestalih beba Vojvodine Ani Pejić, navodeći kako je spremna svjedočiti o aferi ”nestale bebe”, piše Kurir.

O svom susretu s roditeljima koji su kupili bebu odlučila je progovoriti jer je bolesna. Rekla mi je: ”Sutra ću možda umrijeti, ne želim to dijete nositi na duši!”. Zvala je i druge udruge roditelja ukradenih beba i molila ih da istraže slučaj, ali ništa nisu poduzeli. Mi već dvije-tri godine vitlamo tu ”’papirnatu majku”, kako zovem žene koje su kupile djecu odvojenu od rođenih majki. Utvrdili smo da je dječak odvojen od brata blizanca odmah iza rođenja, proglašen mrtvim i prodan. Njegov brat i dan-danas živi u Sremskoj Mitrovici, zna da smo na tragu čovjeku koji je najvjerojatnije njegov rođeni brat, ali još nije spreman izaći u javnost. Onaj u Njemačkoj još ne zna da mu mama nije prava majka!, kaže Ana, odlučna da ovaj slučaj istraje do kraja, jer su i njoj uzeli kćerku nakon rođenja.

Pravili smo lažne Facebook profile kako bismo došli do prodanog Srbina iz Njemačke. Našli smo i slike koje ukazuju na to da smo na pravom tragu, ali nismo uspjeli doći do Ivanke M. i privoliti da njezin sin uradi DNK. Svi znaju da ona ima dijete koje nije njezino. Već godinu dana traje prepiska između mene i nje, ali kad god dođem na korak do nje, ona ugasi Facebook profil, a na telefon se ne javlja. Poručila sam joj: ”Gospođo, ići ćeš na naslovnu stranu novina ako mi ne kažeš tko ti je prodao dijete”. Po onome što smo saznali u Sremskoj Mitrovici, odvjetnik koji je bio posrednik u trgovini djecom odavno nije živ. To je monstrum! To nije mogao raditi normalan čovjek! Sve podatke sam poslala našim roditeljima, članovima udruge u Njemačkoj da mu pokušaju ući u trag. U našoj mreži, koja ima oko 11.000 članova, najviše ima braće i sestara koji traže jedni druge. U stanju su za dan prevrnuti zemlju!, poručuju Ana Pejić.

Ana Pejić (67) iz Rume imala je 34 godine kada je 24. kolovoza 1988. u rodilištu u Sremskoj Mitrovici carskim rezom rodila kći od 2.300 grama. Načelnik je došao po nju, govoreći: Idemo na carski, brinem za život bebe, slabo se čuju otkucaji‘. Signal koji nije prepoznala bile su riječi babice: Glupost, srce bebe se čuje odlično, nemoj na carski. Mislila je: Ma tko je ona! Samo babica.

Tijekom poroda je vidjela trenutak kada je doktor vadio djevojčicu. Kada je anestezija prošla, rekao joj je da će joj dijete donijeti u petak ako sve bude u redu, ali su joj 26. kolovoza rekli da im je žao. Tek je 2015. godine smogla snage tragediji pogledati u oči. Otišla je po dokumentaciju kod matičara gdje su joj rekli: Rodili ste djevojčicu 24. kolovoza 1988. s ovim JMBG brojem, a umro vam je dječak s drugim JMBG brojem, zbog čega je odlučila boriti se dok ne pronađe svoju kći.

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.