Postoje datumi i događaji tijekom Domovinskog rata odnosno 90-ih koji su ostali u sjeni, bez velike pompe. No bez tih događaja, pojedinaca i protagonista ključnih početaka rata u Hrvatskoj i agresije srpskih pobunjenika uz potporu JNA – svakako ne bi bila cjelovita povijest Domovinskog rata. Jedan od njih je i Anton Kikaš, hrvatski domoljub iz Kanade, u koju je došao iz malog sela Bijakovići kod Međugorja, gdje je krenuo njegov životni put.
Anton Kikaš pokušao je 31. kolovoza 1991. u Hrvatsku dopremiti 19 tona oružja i vojne opreme.
No nije uspio, KOS i ostale službe bivše države spriječile su dopremu oružja ugandskim zrakoplovom u Zračnu luku Pleso.
Kikaš je tom prilikom bio uhićen i zadržan u zatvoru tri mjeseca, podsjeća HRT.
O tome je Kikaš ovih dana govorio za državnu televiziju. Kazao je kako su Hrvati u Torontu tada prikupljali novac za slobodnu Hrvatsku, međutim kad je saznao da taj novac ne ide u cijelosti tamo gdje mu je mjesto, za kupovinu oružja hrvatskim vojnicima, odlučio je uzeti stvar u svoje ruke i krenuti s oružjem put Hrvatske.
Predsjednik RH Zoran Milanović ga je nakon 30 godina odlikovao Redom kneza Domagoja s ogrlicom, a dobio je i srebrnu plaketu Hrvatskog generalskog zbora.
Priča Antona Kikaša: Hrvatskoj nitko nije ravan
Kikaš je rekao kako je s ponosom bio na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića, istaknuvši da mu je bilo izuzetno drago biti dijelom tog povijesnog trenutka.
Poželio mu je uspješan mandat u kojem će iskoristiti svoje bogato iskustvo te mu zahvalio na odlikovanju, dodijeljenom u povodu 30. obljetnice izlaska iz zatočeništva.
Prisjećajući se kolovoza 1991., Kikaš je objasnio kako ga je na pokušaj dopreme 19 tona vojne opreme i naoružanja u Hrvatsku potaknula spoznaja da hrvatski policajci kupuju oružje na crno. Smatrao je da bi hrvatska zajednica u Torontu trebala donirati oružje MUP-u i ZNG-u umjesto novca, posebice zato što su se pojavile sumnje da novčana sredstva nisu u potpunosti stigla na odredište.
Avion je trebao letjeti prema Trstu, a potom hitno sletjeti u Ljubljanu. No, kontrola leta iz Beograda presrela je let i naredila preusmjeravanje prema Zagrebu. JNA je poslala borbene zrakoplove iz Pule s nalogom da presretnu avion i prisile ga na slijetanje. U slučaju nepoštovanja zapovijedi, piloti su imali dopuštenje za vojno djelovanje. Nakon uhićenja Kikaš je proveo tri mjeseca u zatvoru, a zatim je razmijenjen za generala Aksentijevića.
Nakon uhićenja bio je mučen, rekao je da je bio ispitivan, tukli su ga do iznemoglosti.
S predsjednikom Franjom Tuđmanom susreo se u svibnju 1992. prilikom prijma u Ujedinjenim narodima, no nisu razgovarali.
Kikaš je istaknuo kako nikada nije tražio status hrvatskog branitelja, sve do prije četiri godine kada su ga prijatelji nagovorili da podnese zahtjev. Naglasio je da ga ishod toga ne zanima niti očekuje bilo kakav odgovor.
Unatoč svemu što je prošao, ističe da bi za Hrvatsku učinio isto i danas.
Hrvatska je, kaže, dio njega i cijeli život posvećen je širenju istine o Domovinskom ratu. Branitelji su za njega svetinja, a posebnu zahvalnost izrazio je onima koji su dali život za domovinu te njihovim obiteljima.
Danas vodi hrvatsku televiziju u Torontu već 12 godina, ostaje aktivan i vjeruje u budućnost Hrvatske.
S ponosom gleda na mlade generacije koje, kako kaže, nose baklju budućnosti i dokazat će svijetu ono što su hrvatski branitelji pokazali u Domovinskom ratu – da Hrvatskoj nitko nije ravan.
UF pusti priču naplatijasi svaku sekundu lupež u jedan