Profesor hrvatskog jezika i književnosti te sociologije osvojio je 115.000 kuna nakon što je u završnoj potjeri skupio 22 koraka.
Pljušte reakcije na pobjedu Zadranina Svena Marcelića (43), profesora hrvatskog jezika i književnosti i sociologije, koji je osvojio 115.000 kuna nakon što je u završnoj potjeri skupio zapanjujuća 22 koraka (21 točan odgovor) i pobijedio lovca Krešimira Sučevića Međerala.
Bila je to zbilja “vraška” vožnja! Sven je u brzopoteznoj minuti ostvario devet točnih odgovora, odnosno iznos od 31.500 kuna (priznat je i točan odgovor Liz Taylor). Nakon savjeta ekipe uzeo je višu ponudu i prilično lako parirao Kreši. Zapravo već je Sven najavio da Kreši neće biti lako, što se obistinilo u završnici u kojoj je oborio nekoliko apsolutnih rekorda emisije. Nikad dosad nijedna ekipa, a kamoli pojedinac, nisu u dvije minute skupili 22 koraka. Nakon jedne minute Sven je bio točno na polovici s 11 koraka, s time da je pogrešno odgovorio na pitanje koju je meč-loptu po redu Goran Ivanišević iskoristio u finalu Wimbledona 2001. Bio je to jedan od samo dva netočna odgovora.
– Čestitam vam na 115.000 kuna, ovo nema smisla ni igrati – rekao je uz smijeh Krešo nakon izlaska iz „tunela“, uz napomenu da se takvi rezultati ne viđaju ni na probama emisije, gdje se čitaju recikliranja pitanja iz prijašnjih emisija.
I Krešo je bio briljantan, desetak sekundi prije kraja bio je na 18 odgovora, a onda ga je Sven vratio na 17 i maestralno zapečatio pobjedu.
Dobio je na kraju ogroman pljesak svih prisutnih u studiju koji su mu odali priznanje za podvig kojim je ušao u tv povijest.
– Dojmovi su još uvijek snažni. Puno adrenalina, puno dinamike… Ono što se nije vidjelo na televiziji je što oni imaju jedne barske stolice na kojima se sjedi, a koje su meni bile previsoke da stavim noge na pod, a opet niske da ih mogu držati za stolicom… Tako da mi je noga stajala u nekom čudnom skvrčenom položaju, pa od cijelog tog adrenalina nisam skužio da me grč uhvatio u nozi i onda sam morao čekati da dođem k sebi da mogu uopće sjesti nazad jer me zbilja boljelo, a ja to nisam uopće od adrenalina primijetio, jer sam samo slušao, pričao…, rekao je Sven.
Trema?
– Što se tiče kamera i treme, zbilja je nisam imao jer sam bio već po raznim televizijama, davao kraćih i dužih izjava, javljao se uživo itd. Tako da mi je to bio najmanji problem, iskreno. Puno teže je bilo snalaženje u novoj situaciji jer nisam bio na tv kvizovima. Ja idem na pub kvizove, ali televizijske kvizove ne igram, tako da sam morao prvo osjetiti tu dinamiku grupe, da bi kasnije kad su moji suigrači počeli ispadati, bio to opet neki pritisak jer su oni puno više znali nego što su odigrali u minuti i kasnije na ploči, tako da je tu nastao neki pritisak, razmišljanje što i kako… Kada su stigle te završne dvije minute, onda je došlo do navale adrenalina koji briše to sve i naprosto vas tjera na brzo razmišljanje i to je bio najteži dio meni tamo.
Dobili ste veliki pljesak u studiju, oborili ste i rekord Potjere s 22 pitanja, odnosno koraka?
– Nitko još u Hrvatskoj nije toliko imao, mislim da je dosadašnji rekord bio 20 i to kao grupni rezultat, ja sam imao najviše sam. Bilo je tu još nekoliko nekoliko rekorda, jedan je u broju bodova, zatim odgovorenih pitanja, a mislim da je i Krešo izjednačio ili bio blizu svog rekorda. Bila je to završna Potjera s najvećim brojem ukupnih bodova ikad. Bila je dosta intenzivna.
Lovca Krešu poznajete od prije?
– Poznajemo se s fakulteta, ja sam studirao hrvatski jezik i sociologiju, a on je studirao lingvistiku i mađarski jezik, čini mi se. Ali znamo se i iz studentskih krugova, druženja po klubovima i slično… Obojica smo i doktorirali na Sveučilištu u Zadru, imali smo isti dan i promociju. Kasnije smo se također družili u kvizaškom kontekstu, na Danima Mirka Miočića i slično.
Dobili ste i neizravnu ponudu da budete lovac?
– Da, jesam, ali ja se bavim drugim stvarima, ja sam znanstvenik prije svega i uvijek mi je to dobar način da budem informiran o raznim stvarima. Biti lovac nije nešto što bih rado radio, pogotovo u tjednom ritmu… Vjerojatno bi to financijski bilo bolje nego kao profesor na fakultetu, ali što se tiče svih drugih stvari ne vidim se baš u tome.
Je li vas iznenadilo prvo pitanje – iz sociologije?
– Nije jer sam primijetio da često ljudima na Potjeri barem neko pitanje bude vezano uz njih osobno, ako je netko psiholog bude iz psihologije, kemičaru pitanje iz kemije itd. Nije mi to bilo iznenađenje.
Nagrada je u džepu. Hoćete li tih 115 tisuća potrošiti na neko putovanje, na obitelj…
– Za obitelj prije svega, neke srednje velike intervencije ćemo napraviti, nešto renovirati, malo pokrpati neke standardne naše hrvatske probleme, ali sigurno da će biti i malo putovanja, nešto i knjiga iz daljnjeg razvoja znanja i slično.
Bila je to nejvjerojatna vožnja, čestitamo!
Hvala! Nešto bi vas zamolio, moj kum Igi (Igor) iz Splita se jako „naljutio“ što ga nisam pozdravio u onim tv minutama, pa ako ga mogu ovim putem pozdraviti. Među prvim kvizovima koje sam odigrao bili su s njim, bilo je to u Zaprešiću kad smo pobijedili i sad je bio jako sretan što sam završio Potjeru, pa ga evo ovim putem pozdravljam.
