Pišem vam kao da vas znam. Pišem vam u ime svih onih koje znam.
Svih nas, koje bi , na par sati obradovali, vratili nadu, iz godine u godinu. Mi smo nacija koja voli sport, imamo vas. Rijetki ste koji imate sposobnost, u jednom trenutku, obojati 4 milijuna ljudi u sreću i ponos, vjeru u himnu i kockice.
U vašim očima ,djeca još imaju heroje,kakvi sami žele postati jednom kada odrastu. Opisuju vas u školskim zadatcima .Kada bi znali kako vas gledaju,bili još ponosniji na sebe.
Dan je savršeno lijep i sunčan.Ljudi još raspravljaju o prošlim utakmicam i potezima.Raspravljaju, samo da ih ne umori svakodnevnica i racuni od banaka,telefona,struje.. čega sve ne.
Raspravljaju da zaborave probleme sa kojima se godinama bore. Vi ste taj bijeg. Jorgan pod koji se skrivaš da prije utoneš u san.Zaštita! Vi ste ono nešto za što se možemo uhvatiti i ponosno povikati da ste NAŠI. Da ste tu. Da vas imamo i da smo ponosni.
Nervozno skaču
svi koje znam na svaki vaš potez i čekaju pobjedu.
U vašim prezimenima tražimo poveznice,u pobjedama sreću,a porazima opravdanja.
Volimo vas koliko se mogu voljeti ljudi koje, iako ne znamo -znamo
ili kao neke rođake što ih slabo viđamo,a dragi nam.
Ili kao naše heroje.
Volimo vas, jer u vašim borbama vidimo istu nijansu ljubavi prema domovini koju i sami posjedujemo. Ponekad ju je teško voljeti,no vi ublažitete,popravite i učinite da zaboravimo sve loše.
Sigurno je to pobjednički osjećaj.
Ispod vaših prsa,kuca srce koje razumijemo. Srce zbog kojeg još više voliš svoj dom i himnu.Dok je vas,domovina se voli još posebnije.
Hvala vam što pravite sve,da se osjećamo kao da ćemo sada letjeti od sreće.
Hvala vam,što pravite sve da riječ PONOS ima ogromno značenje.
Hvala vam,na svakoj utakmici i srcu ostavljenom na terenu.
Hvala vam za sve što ste napravili i pravite za Hrvatsku.
Hvala vam što volimo domovinu .
Bez vas bi to ponekada bilo teže.
Mi ćemo uvijek biti uz vas.
Bodriti vas i vikati da ste najbolje nešto što imamo.
Pričati o vama maloj djeci i klincima.
Nadam se da znate,kada bi sada došli u bilo koji grad u kojem niste bili,selo za koje niste uli,grlili bi vas ljudi ,a ponos i sreća bili bi vidljivi.Shvatili bi koliko ljubavi se krije u nečijim rukama koje vas stiskaju i govore vam Bravo.
Osjetilo bi sa koliko ljubavi se prati svaki vaš potez i koliko snage vam šalju nepoznati ljudi koji se ovih dana id sreće smiju zbog vas.
Pustite da vas do finala vodi to junačko srce,a mi ćemo i dalje vikati da ste naši heroji iako nas ne čujete.
Do pobjede.
Navijačica
