Dan nakon tragedije u kojoj je na trajektnom pristaništu Prapratno život izgubio državljanin Indije (27) na Pelješcu su još uvijek svi pod snažnim dojmom te nesreće.
Kako doznaje Jutarnji list, mladi je Indijac u pratnji svoje djevojke do pristaništa stigao luksuznim vozilom marke Mercedes i parkirao ga nekoliko metara od kućice u kojoj “Jadrolinija” prodaje brodske karte za prijevoz na redovitoj trajektnoj liniji do Sobre na otoku Mljetu.
– Bilo je oko tri sata i odmarali smo na koći kad su nas probudili povici čovjeka koji je već skočio u more. Vikao je da ne može zaroniti tako duboko. Bio je to lokalni vatrogasac do kojeg smo stigli pomoćnom barkom naše plivarice (ribarske koće, op.). Na udaljenosti od 10-12 metra od obale tu je jednako velika dubina i nema šanse da netko uspješno zaroni bez potrebne opreme.
Automobil se zahvaljujući snažnom pogonskom motoru uspio “prebaciti” preko kamenog praga između parkirališta i stijene nad morem te je prednjim dijelom vozila pao u plićak uz samu obalu, a zatim se okrenuo i u more pao okrenut na krov! Nekako je lagano otplovio desetak metara od obale da bi onda potonuo. Mislim da su se od snažnog udarca aktivirali zračni jastuci, stisli su ga uz volan, moguće i da se onesvijestio pa se nije stigao ni odvezati – priča zapovjednik koće “Kapetan Ferdo”, ribar Petar Čurković.
– Policajac koji je skočio u more bio je mnogo spretniji. Dodali smo mu nož kojim je probio jastuke i potom ga izvukao na morsku površinu. To je ozbiljna dubina i ne mogu tako duboko roniti, iako smo pokušali. Osjećali smo se tako nemoćno dok smo plivali i plovili oko mjesta potonuća vozila. Mislim da je problem u automatskom mjenjaču i činjenici da Indijci voze lijevom, a ne desnom stranom. Djevojka je ušla u kućicu kupiti karte, a on se vjerojatno zbunio te je umjesto u rikverc stavio u “drive” i dao gas te prešao preko zidića. Indijac je bio više od 20 minuta pod morem dok ga hrabri policajac, iako nije imao peraje ni ostalu opremu, nije izvukao iz vozila. Pokušali smo ga reanimirati na stijenama, ali mu nije bilo pomoći – s tugom u glasu priča Čurković.
Od mještana smo doznali kako se hrabri vatrogasac koji je odmah skočio u more zove Krešimir Perović. Rekao nam je kako se sasvim slučajno zatekao ispred pristanišnog kafića “Morsko jaje” i da je učinio samo ono što treba učiniti svaki građanin.
– Ronim od dječačkih dana, ali bez opreme ne mogu tako duboko. Svaka čast policajcu koji je to uspio! – ističe Perović.
Pronađeni su i hrabri policajci iz policijske postaje Ston koja je dio PU dubrovačko-neretvanske. Policajac Dino Ćerlek priča kako su po dolasku u Prapratno zatekli nekoliko građana u moru koji su pokušavali spasiti unesrećenog.
– Brzo sam skinuo službenu uniformu. Od nekog sam, više se i ne sjećam koga, posudio masku za ronjenje i skočio u more. Nakon dva-tri zarona uspio sam otvoriti vrata vozila koje je na stjenovitom dnu ležalo na krovu. Bili su aktivirani svi zračni jastuci, ali sam ga uspio izvući te dovući do obale gdje ga je prihvatio kolega Grgo koji je s još nekim građanima odmah započeo reanimaciju. Činilo se kao vječnost dok su se trudili oživjeti ga, Radili su to sve dok nisu stigla kola Hitne pomoći – priča Dino koji iako živi uz Neretvu, često roni u moru.
– Nisam uopće razmišljao o posljedicama, instinktivno sam želio pomoći, za što smo kao policajci i obučeni. Ali, nismo uspjeli, a nakon svega mogu tek izraziti sućut obitelji – još uvijek pod snažnim dojmom tragedije u podmorju pristaništa u Prapratnom priča hrabri policajac Ćerlek.
Njegov kolega Grgo Maslać o trenucima koji su uslijedili nakon dojave o vozilu u moru priča: “Dojurili smo što smo prije mogli da bi Dino odmah rekao kako se nema što čekati, skinuo se i skočio u more! Nakon prvog zarona samo je doviknuo “pripremite se”, što je značilo kako je uočio unesrećenu osobu. Ne trebam ni govoriti kako su se nama na obali trenuci njegova zarona pod morem činili kao prava vječnost. Na moj poziv došlo je nekoliko građana koji su tijelo prihvatili i izvukli na stijenu uz obalu. Ne samo ja, svi smo dali sve od sebe, ali nesretnom Indijcu nije bilo pomoći. Dok sam ga reanimirao čuo sam krikove i zapomaganja njegove djevojke. Taj plač mi još odjekuje u ušima i duboko suosjećam s njenom boli”.
