Iako poslodavci već dugo upozoravaju na nedostatak kvalificiranih radnika te da ih je skoro nemoguće naći, vlast za taj problem nema sluha, pa tako uvozimo radnu snagu, dok oni naši najbolji poslove nalaze širom svijeta.
Kao najeklatantniji primjer problema s kvalificiranom radnom snagom pojavila se vijest da je vlasnik Ski-centra „Ravna planina“ Veljko Golijanin danima u potrazi za profesionalnim glavnim kuharom restorana.
Uvjeti koje nudi su itekako dobri – početna plaća od 4.500 KM, ali kvalificiranog radnika je, kaže, nemoguće naći.
Iako ovaj iznos premašuje čak tri prosječne plaće u našoj državi, Golijanin kaže da je on realan te da su glavni kuhari tako svugdje plaćeni.
– Međutim, oni pravi kuhari su otišli. Jave se ljudi, kažu da su kuhari, ali mogu i ja reći da sam pilot, a ne znam letjeti. Tu je problem – govori nam.
Osim toga, dodatni problem predstavlja to što država ne omogućava poslodavcima ambijent u kojem bi radili i stvarali uvjete da se radnicima povećaju plaće.
– Netko ima osnovnu plaću koja mu se vodi, a onda dobije 1.000 u koverti, na ruke. Potrebno je naći nekog tko zna, tko je sposoban odgovoriti tom pozivu. Ključ problema je što cijeli sistem ne funkcionira, tisuću stvari, da se zaštite ljudi, da se prave edukacije, da država i struka posvete tome pažnju. Svi znaju reći odlaze nam ljudi, pa daj da se nešto poduzme, je li išta poduzeto u školovanju, osposobljavanju, edukaciji tih kadrova? Apsolutno ništa – ukazuje Golijanin.
Situacija je odavno pred kolapsom. Radnici odlaze, a nameti ostaju.
– Neophodno je omogućiti poslodavcu da funkcionira i da radniku da plaću. Evo, možemo se mi, poslodavci, odreći tu jednog svog dijela, ali što država može uraditi?
Što može uraditi školstvo? Svi moramo dati mali doprinos da napravimo uvjete da sve funkcionira, ali neće nitko da se zainteresira oko toga i sve se prepušta slučaju. Najvažnije je sjesti i rasporediti novac od akciza za gorivo – zaključuje Golijanin.
