Siromaštvo je komplicirana stvar. Koliko je problem težak – to ovisi o tomu koga pitate, pita se Deutsche Welle.
Treba li pitati one koji dijele hranu siromašnima i upravo prenose da raste potražnja za besplatnom hranom? Treba li pitati ministra gospodarstva Petera Altmaiera (CDU) koji najavljuje rast konjunkture? Ili se treba obratiti sindikatima koji se zalažu za pravednije plaće? Svatko bi situaciju opisao drukčijim riječima. I polaznici u školu čiji roditelji ne mogu platiti skupe đačke torbe ili mobilni telefon za svoje dijete, mogli bi reći ponešto.
Oni koji možda imaju novca za kino jednom do dvaput mjesečno. Jer u Njemačkoj 2019. vrijedi: “Sve više ljudi je pogođeno siromaštvom”. To proizlazi iz najnovijeg izvještaja Instituta za gospodarska i socijalna istraživanja WSI zaklade Hans Böckler. Jedan od glavnih problema je da se jaz između dobrostojećih i onih koji imaju mala primanja – povećao.
“Sve više prihoda se koncentrira u rukama bogatih”, piše u studiji. S druge strane: broj domaćinstava koja raspolažu s manje od 60 posto prosječne plaće i zato prema važećoj znanstvenoj definiciji važe kao siromašni, između 2010. i 2016. se s 14,2 povećao na 16,7 posto.
Domaćinstvima koja su ispod granice siromaštva ide sve gore. Svota koja je potrebna da bi se takvom domaćinstvu omogućilo da se vrati u normalan život sve je veća. Godine 2005. ona je iznosila 2.873 eura godišnje, a 2016. već 3.452 eura – to je povećanje od gotovo 30 posto.
“Sve više ljudi gubi korak”, kaže za DW Dorothee Spannagel iz WSI-a. Ova sociologinja već se 15 godina bavi spomenutom tematikom i zna zašto se pojedine pojave označavaju određenim koeficijentima. “Sve je veća skupina koja gubi priključak u utrci za zaradom koja omogućava život u srednjem društvenom sloju”, tvrdi naša sugovornica.
Za nju su najgore pojave “dvije stvari. Prvo, i pored dobre konjunkture i pored dobre situacije na tržištu rada nama ne uspijeva poboljšati situaciju na tržištu rada, to jest smanjiti nejednakost”. Drugo, “jasno je što bi se trebalo dogoditi – a i pored toga se ne događa ništa”.
Ima razloga za zabrinutost Kada je riječ o zahtjevima koji proizlaze iz studije, u njih pripadaju: jačanje radnih ugovora, povećanje minimalnog dohotka, jače oporezivanje najviših plaća i povećanje financijske socijalne pomoći. Takve političke ciljeve trenutačno ne postavlja vladajuća koalicija CDU-a i SPD-a. Zato je za sredinu listopada Savez njemačkih sindikata sa Zakladom Hansa Böcklera zakazao “konferenciju o raspodjeli” u Berlinu.
Na nju je pozvan i predsjednik stranke Zelenih Robert Habeck. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se postaviti taj političar koji je za mnoge jedna od najvećih uzdanica aktualne njemačke političke scene. Dorothee Spannagel zna da mnogi tvrde kako se loš razvoj u Njemačkoj usporio. Ali, ona smatra da nema razloga za prestanak borbe: “Aktualni podaci pokazuju da griješe svi oni političari i ekonomisti koji tvrde da nema razloga za zabrinutost”.
Jedna nedavno objavljena studija Njemačkog instituta za gospodarska istraživanja pokazala je i da je imovina u Nijemaca vrlo nejednako raspodijeljena. Najbogatijih deset posto stanovništva ima u rukama više od polovice ukupne imovine (56 posto). U rukama druge polovice nalazi se samo 1,3 posto imovine. No, taj odnos je bio takav i prije deset godina, piše u studiji Instituta.
