Rusija će vjerojatno zemljama EU prestati isporučivati plin, o kojem industrije i građani tih zemalja uvelike ovise.
Isporuke plina su već krajem travnja zaustavljene za Poljsku i Bugarsku, u svibnju je prestala isporuka Finskoj i Nizozemskoj, a 1. lipnja Danskoj.
Radikalno su smanjene i isporuke u Njemačku, Italiju, Francusku, Češku, Slovačku i Austriju. Jednu po jednu Rusija isključuje države EU iz plinske mreže, koju su Europa i Rusija gradile još od 60-ih godina prošlog stoljeća i doba SSSR-a.
“Moramo se pripremiti za daljnje poremećaje u opskrbi plinom, čak i za potpunu obustavu isporuke iz Rusije”, rekla je predsjednica Europske komisije Von der Leyen u raspravi u Europskom parlamentu.
Prema podacima europske statističke agencije Eurostat, EU je 2021. pokrivala 40 posto svojih potreba za plinom uvozom iz Rusije. Ostatak se odnosio na Norvešku (25 posto), Alžir (8 posto), SAD (7 posto), Ujedinjeno Kraljevstvo (6.5 posto) i druge.
Kada je u pitanju Hrvatska, koliko su u toj državi državnici plitkog uma izvrsno pokazuju idući podaci.
Hrvatska je još 2010. pokrivala oko 80 posto potreba za plinom iz vlastite proizvodnje, što se već 2012. smanjilo na 60 posto, 2013. na 50 posto, a 2016. je Hrvatska prvi put u povijesti uvezla više plina nego što ga je proizvela.
Toliko velika samodostatnost bila je rijetkost u Europi, koja jako ovisi o uvozu plina. 2019. je domaća proizvodnja pala na samo 35 posto potreba, ali će se ove godine obnoviti na 40 posto. Ali to je samo kratkoročno. Državna kompanija Plinacro, koja upravlja transportom plina u Hrvatskoj, u svom planu predviđa da će samodostatnost Hrvatske u proizvodnji plina pasti na 10 posto do 2030.
Ipak, u situaciji potpunog prekida opskrbe iz Rusije Hrvatska je spremnija od većine država EU. Ali daleko od toga da neće osjetiti velike probleme.
O delikatnoj situaciji s ruskim plinom razgovarali smo s Davorom Šternom, stručnjakom za energetiku i nekadašnjim ministrom gospodarstva. Njegove prognoze nisu optimistične.
“Izgledno je da će Rusija potpuno obustaviti isporuku plina EU, kako je najavljeno. Do sada su se najave o smanjivanju i prekidima isporuke iz Rusije uglavnom poštovale, tj. nisu bile samo isprazne prijetnje. Europu čeka najcrnja zima u zadnjih nekoliko desetljeća”, oštro otvara temu Štern.
Neke članice EU, poput Njemačke, pripremaju se za najcrnji scenarij, potpuni prekid opskrbe plinom iz Rusije. Već se 60% manje plina isporučuje plinovodima nego prijašnjih godina, za što Rusija krivi sankcije.
U međuvremenu je Kanada odlučila isporučiti turbinu koja je nužna za funkcioniranje plinovoda Sjeverni tok 1, čiji remont počinje ovih dana, pa preko njega neće pritjecati plin iz Rusije bar do 21. srpnja. Njemačka se boji da ni nakon tog datuma neće biti isporuka iz Rusije.
“Hrvatska je u relativno boljem položaju od većine EU po tom pitanju jer ipak još uvijek imamo nešto vlastitih izvora. Iako se nismo dovoljno pobrinuli oko njih zadnjih nekoliko godina i premalo se ulagalo u domaće plinske kapacitete, ipak će sama činjenica da je naglo narasla potreba za plinom, a i cijena, dovesti do toga da se proširi domaća eksploatacija”, komentira Štern hrvatsku situaciju.
Osim što je ove godine preokrenut višegodišnji trend pada domaće proizvodnje plina, bar privremeno, predah Hrvatskoj nudi i LNG u Omišlju na Krku. Otvoren je krajem siječnja prošle godine, nakon puno otpora političara, braniteljski udruga i ekoloških udruga.
To je podiglo ukupni kapacitet na 2.9 milijardi prostornih metara plina godišnje, što bi moglo pokriti skoro sve potrebe Hrvatske za uvozom, ali kapaciteti su već zakupljeni do 2027.
“Države EU poput Njemačke, Francuske i Italije bit će u velikim problemima, a planovi o tzv. zelenoj energiji će biti zaustavljeni. Manjak plina će se pokušati nadoknaditi drugim izvorima, poput ugljena, drva, lož ulja, nafte i nuklearne energije”, objašnjava Štern situaciju u EU.
“Nestašica plina će povećati potrebu za električnom energijom. Stoga se može očekivati porast cijene električne energije, a i njeni kapaciteti su limitirani, pa je izgledna i nestašica tog energenta”, upozorava.
U EU se zaista događa strateško energetsko repozicioniranje. Njemačka je objavila da će ponovno pokrenuti elektrane na ugljen, što je potpuni zaokret od dosadašnje energetske politike okrenute prema obnovljivim izvorima energije.
Europski parlament objavio je da su investicije u nuklearnu energiju i plin dobre za okoliš, tj. da su “zeleni izvori energije”. To omogućava investitorima u te izvore energije da ih se tretira kao investitore u solarnu energiju i druge oblike obnovljivih izvora, što je jako bitno s aspekta poreza i subvencija.
Francuska planira preuzeti potpunu kontrolu nad energetskim divom Électricité de France (EDF), povećavajući svoj udio u vlasništvu s 84.5 na 100 posto. Kompanija je gigant u proizvodnji i distribuciji električne energije, a za državu je posebno zanimljiv nuklearni dio kompanije, koji se sastoji od 56 reaktora. Kako stiže novo doba nuklearnih elektrana u Europi, a Francuska je predvodnik na kontinentu, ovaj potez ima i geostrateške implikacije.
“SAD je uvijek bio energetski otok, a zadnjih godina je praktički energetski neovisan uz vlastite izvore. Dio plina za EU sigurno će doći iz SAD-a, kroz skuplji LNG. Već je puno luka u SAD-u prenamijenjeno iz uvoza LNG plina u namjenu za izvoz jer je razlika u cijeni između SAD-a i EU sve veća, pa se jako isplati izvoziti iz SAD-a u EU. Ali to nije dovoljno. Bit će nestašica, a uz nestašicu će cijena biti vrlo visoka”, upozorava Štern.
U SAD-u se proizvodnja prirodnog plina povećava još od 2005., a 2017. je postao neto izvoznik tog energenta. EU će definitivno morati svoje potrebe za plinom pokrivati iz više izvora, a u tome će pomorski prijevoz LNG tankerima imati ključnu ulogu. Hrvatska širenjem LNG terminala u Omišlju i izgradnjom jadransko-jonskog plinovoda, koji je već u strateškim dokumentima EU, može postati energetsko čvorište EU.
Ali za ovu sezonu je sudbina zapečaćena i bit će velikih problema u slučaju potpunog prekida opskrbe iz Rusije. Rast će cijena, a možda bude i nestašica.
