Izložba akademskog grafičara Mire Petrica u organizaciji mr. ars sacra Martine Tomić i Katarine Tolo održana je u nedjelju večer u prostorijma Centra za mlade „Atomsko sklonište“ u Posušju. Na ulazu u Atomsko, poredane su bile grafike pokojnoga Petrica koje će nakon izložbe u Posušju biti premještene u prostorije Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Izložba je privukla doista veliki broj posjetitelja.
Izložba je organizirana u inicijativi mr. ars sacra Martine Tomić i Katarine Tolo koje su željele približiti lik i djelo pokojnoga Mire Petrica za kojeg smatraju da je puno dao u svome zvanju, a za kojeg opet tako malo ljudi iz mjesta u kojem je radio i živio malo zna. „Mi smo smatrale da je vrlo važno da se Posušje upozna da je imalo jednog vrlo važnog i odličnog grafičara, i tehnički i kao osobu. Studiram grafiku i željela sam da se javnost upozna što grafika jest i ovo su sigurno najbolji izloženi primjerci. Ove Mirine grafike nisu previše zahtijevne da ljudi ne bi mogli razumjeti, ali dovoljno pokazuju neki karakter i duh našega kraja i ono što grafika kao disciplina umjetnosti zapravo je“, kazala je Katarina Tolo.
Dekan Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu doc. dr. art. Svetislav Cvetković otvorio je izložbu, a o svom kolegi Petricu je imao što kazati, kako iz vremena dok mu je Petric bio profesor, tako i iz vremena kada mu je Petric bio kolega profesor. „U slučaju pokojnog Mire Petrica sudbina je bila takva da jednostavno nije bio za života prepoznat. To se može pripisati njegovoj samozatajnosti i njegovoj nenametljivosti. Ono što je ostalo iza njega, a to je njegova grafika, svjedoči da je riječ o iznimno posvećenom čovjeku svojoj profesiji. Ono što se sjećam iz studenskoh dana je njegova posvećenost studentima, radu sa studentima i posvećenost tehničkoj preciznosti, posvećenost detaljima na svojim grafikama. Grafički odjel na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu baštini upravo takvu Mirinu posvećenost, “ kazao je za naš radio dekan Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu doc. dr. art. Svetislav Cvetković.
Mr. art Antonija Gudelj je kazala da je Miro Petric definitivno ostavio trag: kao profesor, kao pedagog, kao umjetnik. „To nisu obične grafike, to su karizmatične grafike. Što više vrijeme odmiče, trag je još dublji . To je ta jedna životna vizija kojom grafikama kreira i oplemenjuje da bi kreirao svoju poruku. Nadasve u jednostavnim i mističnim porukama koje je predstavio na kontemplativan način. Kao osoba Petric je bio samozatajan, ali u grafikama je strašno dominirao svojom prezentivnošću, duhovnošću, mističnosti arhetipskog stava. Tako da priča ostaje nedorečena, neizražena, mistična, nedokučiva. To je izložba „Tragovi i znakovi““, kazala je za radioposusje.ba mr. art Antonija Gudelj.
Na izložbi su bili brojni posjetitelji, ali i članovi obitelji pokojnoga Mire Petrica. Među njima i njegova kći Rosanda Zovko. „Ovo je njegova druga izložba u Posušju. Prva je bila 2012. godine u Franjevačkom muzeju. Ova djela koja su izložena ovdje su netom prije njegove smrti bila izložena na jednoj izložbi u Vinkovcima. I drago mi je da su upravo te grafike izložene ovdje jer su one od struke iznimno ocjenjene u Vinkovcima. Drago mi je da je Posušje prepoznalo kakvog je umjetnika imalo. Malo je to nezahvalno govoriti iz pozicije njegove kćeri, ali to je zaista tako. On je akademski grafičar. Grafika je malo specifična i neshvaćena kod ljudi koji se ne bave likovnom umjetnošću. Ljudi više vole realizam, slike, ulje na platnu… No, grafika je nešto što zaslužuje veliku pozornost i dargop mi je da će publika vidjeti ove grafike. Nama iz obitelji je ovo emotivno. Tu smo mama, brat i ja. Ja sam cijeli život odrastala u tatinim grafikama. Složila bih se sa svim večerašnjim govornicima koji su kazali da je tata bio samozatajan. Takvi su inače likovni umjetnici, rade u svom svijetu, malo vole pokazivati što su radili. Takav je bio i on, ali zato smo mi tui da pokažemo što je radio“, kazala je za naš radio kćer pokojnog Petrica Rosanda Zovko.
