Kad te maleni proglase svetim, tada i Crkva mora slušati!
Preminuo je prije samo četiri mjeseca, a crkva već razmišlja o procesu beatifikacije, odnosno proglašenja blaženim patera Antuna Cveka i to zbog velikog broja svjedočanstava koja pristižu o njemu, izvijestio je Večernji list.
Iako je potrebno pet godina nakon nečije smrti da bi službeni proces mogao započeti, zbog brojnih plodova ovog svećenika, Crkva je o tome već počela razmišljati. Doduše još je sve u fazi neslužbenog.
Riječ je o isusovcu kojeg su nazivali i ‘Dobri duh Zagreba’, a koji je 2008. godine, između ostalih nagrada, osvojio i titulu ‘Ponosa Hrvatske’ zbog svoje kristolike naravi i dobrih dijela.
Bio je svećenik Družbe Isusove, a u svom svećeništvu istaknuo se kao veliki dobrotvor te prijatelj starih, bolesnih, nemoćnih i odbačenih.
Pater Cvek jedan je od onih svećenika koji je doživio istinski susret s Uskrslim Isusom Kristom i to u trenucima kada je bio udaljen od vjere. Taj susret s Kristom u Njegovoj prisutnosti dovodi ga do spoznaje da je Isus Krist smisao života, te se nakon osnove škole i izučenog zanata odlučuje na služenje u redovničkom i svećeničkom životu.
U 33. godini života, stupa u novicijat Družbe Isusove, zatim studira filozofiju i teologiju u Zagrebu na Jordanovcu, a 1974. godine je zaređen za svećenika po rukama nadbiskupa Franje Kuharića.
Uskoro otkriva da je njegov poziv apostolat služenja siromasima, nemoćnima, starima i bolesnima kojima posvećuje ostatak života.
S dvojicom subraće, osniva grupu za posjete starih, bolesnih te napuštenih osoba. Kao kapelan pri bazilici Srca Isusova u Zagrebu preko župnog Caritasa u tu djelatnost uključuje i župljane. Uskoro osniva i Zajednicu kršćanske ljubavi kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu, a iz tog se apostolata rađa i Katolička udruga „Kap dobrote“ za pomoć najpotrebnijima, koju osniva zajedno sa svojim suradnicima.
Na svom biciklu, po kojem je bio poznat, pater Antun Cvek godinama je neovisno o svim vremenskim (ne)prilikama, ili neovisno o tome koji je dan ili doba dana odnosno noći, pohodio one najpotrebnije, stare bolesne i siromašne kojima je ostavljao najdragocjeniji dar – Isusa Krista po sakramentu pomirenja i ispovijedi, uz naravno svu materijalnu i ljudsku pomoć, a koja se često očitovala i kroz sitne popravke u kućanstvu ili bilo koje druge pomoći koju je kao čovjek i apostol Isusa mogao čovjeku dati.
Često je znao govoriti ono što zaboravljamo a to je da je: Čovjeku najpotrebniji čovjek!
Upravo to čovještvo patera Cveka, ta sposobnost potpunog predanja i služenja drugom čovjeku, odnosno malenima, dovela ga je do glasa svetosti, a brojni ljudi kojima je služio za svog života danas su spremni posvjedočiti da je Bog ovog malog i gotovo neznatnog patera učinio velikim u očima malenih, kako to Bog i uobičava činiti sa svetima.
Najveći dio redovničkog života proveo je kao član isusovačke zajednice u Palmotićevoj ulici, a zadnje godine kao član zajednice na Fratrovcu u Zagrebu. Poglavari su prepoznali Božji dar služenja siromasima pa su mu povjerili taj apostolat sve dok su mu to snage dopuštale.
Svoj rad i duhovnost iznio je u knjigama: „Socijalni križni put“, „Iz dnevnika otpisanih“, „Živim, a ne postojim“, i „Sjeti me se“.
Dobitnik je i brojnih nagrada te priznanja; „Nagrade Grada Zagreba“, priznanje „Reda Danice Hrvatske“ , godišnju nagradu Udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja „Ponos Hrvatske“, nagradu Republike Hrvatske za životno djelo u području humanitarnog rada, godišnju nagradu Crvenog križa „Milosrdni Samaritanac“, ali sve je to ništa u usporedbi s čudesima služenja koja će tek izaći na svijetlo u trenutku proglašenja blaženim ovog malenog hrvatskog svećenika koji je već sad na glasu svetosti!
Molimo na tu nakanu i slavimo Gospodina jer velika nam djela učini!
dnevno.hr
