Zauzimanje Donbasa smatra se minimumom koji se mora ostvariti kako bi Moskva mogla reći da je “pobijedila” u ratu u Ukrajini.
Rusija navodno razmišlja o novom napadu na glavni grad Ukrajine Kijev, piše Meduza, rusko-engleski novinski portal baziran u Latviji.
Meduza navodi da su napredak ruski trupa u Donbasu i očekivanja da Moskva u ratu iscrpljivanja protiv Kijeva i Zapada ipak može pobijediti među vladajućima ponovno oživjeli nadanja da Rusija do kraja godine može potpuno poraziti Ukrajinu.
Dva izvora bliska Kremlju i jedan izvor iz Putinove administracije rekli su Meduzi da je rusko vodstvo definiralo uvjete pod kojima će “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini proglasiti uspješnom i gotovom. Meduza navodi da postoje “minimalni” uvjeti koji se moraju ispuniti, ali i “maksimalni”.
Zauzimanje Donbasa, nešto što Rusima samo što nije pošlo za rukom, smatra se minimumom koji se mora ostvariti kako bi Moskva mogla reći da je “pobijedila” u ratu u Ukrajini. Prema nedavnim procjenama, Ukrajina trenutno kontrolira svega pet posto Luganske oblasti i manje od pola Donjecke oblasti.
Konačni cilj Kremlja još je uvijek zauzimanje Kijeva. Inicijalni napad Rusa na glavni grad Ukrajine propao je još u ožujku i ruski su se vojnici nakon toga povukli s tog područja. Stručnjaci od samog početka rata tvrde da je Kijev za Ruse nedostižan cilj. Svoje tvrdnje potkrjepljuju dostupnim podacima o broju ruskih vojnika koji su mobilizirani za potrebe invazije na Ukrajinu.
Meduzini izvor u Kremlju kažu da visoki ruski dužnosnici još uvijek nisu odustali od ulaska u Kijev.
“Ukrajince ćemo u konačnici samljeti. Cijela će stvar biti gotova do jeseni”, rekao je jedan izvor za Meduzu.
Drugi su izvori rekli da se to samopouzdanje nije proširilo samo Kremljom, nego da se tako osjećaju i vodeći ljudi vladajuće stranke Jedinstvena Rusija. Tajnik Glavnog vijeća Jedinstvene Rusije Andrej Turčak često posjećuje Donbas, a rusku je zastavu na zgradu gradske uprave o omanjem mjestu u Zaporoškoj oblasti postavio odmah nakon što su ga Rusi zauzeli.
Sergej Kirijenko, Kremljov čovjek od povjerenja za unutarnju politiku te pitanja Donjecka i Luganska, također je posjetio Donbas. Izvori su Meduzi rekli da on još uvijek radi na pripremama za referendume koji bi Moskvi omogućili da opravda aneksiju tih regija. Kirijenko je ruski napad na Ukrajinu okarakterizirao kao “borbu s nacizmom i fašizmom”.
Meduzini izvori nisu mogli reći kako vodeći ljudi Ministarstvo obrane Ruske Federacije gledaju na mogući novi napad na Kijev. Meduza je ranije pisala da su ruski vojni lideri naoko prihvatili činjenicu da se Kijev ne može zauzeti uz “malo prolivene krvi”, što bi znači da bi u novom napadu moralo sudjelovati znatno više vojnika.
Kremlj navodno vjeruje da tu ima manevarskog prostora. Primjerice, Rusija bi mogla početi na bojišta masovno slati tek unovačene vojnike. Premda se od samog početka rata govori da novaci odlaze na frontu i ginu, vojni analitičari kažu da se to ne događa toliko često. “Za sada se uglavnom bore samo vojnici pod ugovorom. Ima ih dovoljno da se može sporo napredovati diljem Ukrajine. Novake, međutim, možete koristiti ako želite ostvariti brzi napredak. To je, ipak, vojska”, rekao je za Meduzu jedan izvor blizak Kremlju. Isti je taj izvor, međutim, rekao da ruski predsjednik Vladimir Putin neće narediti opću mobilizaciju. Kremaljski dužnosnici smatraju da bi ga to moglo koštati popularnosti među narodom.
Uz to, kremaljski dužnosnici ne vjeruju da Zapad neće moći dovijeka tako izdašno pomagati Ukrajinu.
“Europa će se prije ili kasnije umoriti. To su novac i oružje koje ona treba za sebe. Kada se približi jesen, netom prije sezone grijanja, morat će s Rusijom pregovarati oko plina i nafte”, rekao je jedan izvor za Meduzu.
Kada Kremlj govori o svojim ciljevima u Ukrajini, namjerno koristi jezik koji se može interpretirati na više načina. Ministarstvo obrane Rusije još uvijek tvrdi da je “oslobađanje Donbasa” primarni cilj “specijalne vojne operacije” u Ukrajini iako su Rusi zauzeli Hersonsku i Zaporišku oblast koje prostiru i po teritoriju koji nije dio Donbasa.
