Radica Leko je objavila novi roman Polja bijele vile u nakladi HKD Napredak, Podružnica Posušje. Recenzentice romana su: Marina Kljajo-Radić i Ivana Bašić. Grafičku obradu je uradila Marijana Pekas, a naslovnicu i ilustracije Martina Tomić. Knjiga je tiskana u Planjaxu d.o.o. u Tešnju. Roman Polja Bijele Vile je dvanaesto je djelo lijepe književnosti ove autorice. Publici u Posušju bit će predstavljen u srijedu 13. srpnja u kinodvorani s početkom u 19. 30 sati.
„Novim romanom Polja Bijele Vile književnica Radica Leko napravila je izrazit odmak u tematici i žanru u odnosu na njezine dosadašnje romane. Zaokret od realističnog lokalnog ambijenta u velikom je luku dijametralno usmjeren prema fantastičnome svijetu koji je percipiran kroz mitologiju, tradiciju i imaginaciju. (…) Tematski je autorica idejno vezana za vječnu borbu dobra i zla u narodu nerijetko tumačenu praznovjerjem. U svojoj se književnoj imanenciji vješto reflektira na suvremeno, moderno vrijeme u kojem se pod vidom dobra nerijetko skriva zlo zbog kojeg čovjek gubi svoju esenciju, čovječnost. U tome kontekstu teče radnja cijeloga romana: dobri, vrijedni i čestiti ljudi na udaru su zla koje se nesmiljeno bori da ih pridobije pod krinkom dobra. (…) Ovaj roman u svojoj slojevitosti mitskoga, povijesnoga, tradicijskoga i zbiljskoga jest slikovit, alegoričan prikaz modernoga življenja i trivijalnosti uzvišenih ljudskih poriva, tradicijskoga i usmenoknjiževnoga blaga. On je i prosvjed protiv nestajanja najvrjednijeg bivstvovanja – ljubavi i zasada prošlosti, a one su jedine kadre zacijeliti rane sadašnjosti i otvoriti prostranstva u kojima će zbilja biti uronjena u tradiciju predaka i blagoslovljena njihovom ljubavi i žrtvom“, napisala je između ostaloga u recenziji knjige Marina Kljajo-Radić.
Iz recenzija o romanu Polja bijele vile
„Roman Polja Bijele Vile priča je o susretu između prošlosti i sadašnjosti ispričan u dva dijela. U prvom dijelu prikazan je razvoj nesebične ljubavi između dvoje mladih Hercegovaca, mladića i djevojke… Njihova imena odraz su njihove prirode: to je dvoje neiskvarenih, dobrih i poštenih ljudi koji svoju ljubav grade na uzajamnosti, iskrenosti i povjerenju. Upoznaju se u svom selu, a njihova ljubav se učvršćuje na ljetnim stanovima u brdima, kad između planine Vran i Čvrsnice čuvaju stada na ljetnoj ispaši. Okosnica romana je njihova ljubavna priča koja povezuje početak i kraj, jednako kao prošlost i sadašnjost. (…) Iako se možda na prvi pogled čini da roman Polja Bijele Vile govori jezikom bajke koji ostaje samo na području maštovitog, njegovu vrijednost vidim upravo u ispreplitanju bajkovitog i stvarnog. Roman je napisan bogatim jezikom u kojem su izražene različite emocije i zabilježene razne pojavnosti prirode. Jezik je to koji polako nestaje zajedno s pričama toga kraja koje povezuju suvremenost s prošlosti, ali upravo zato više vrijedi i više govori od površnog jezika suvremene svakodnevice. Jezik je to kojim je autorica prenijela davne legende o mitskim bićima, personifikacijama prirodnih sila, čime je obuhvatila čovjeka u njegovom razgovoru s prirodom (…) Priče čuvaju prošlost, ali mogu snažno utjecati i na budućnost. Roman Polja Bijele Vile poetičan je, dubok i zanosan prikaz svijeta koji raste iz svog korijena i jasna poruka mladim generacijama kako ne treba napuštati vrijednosti jer je čovjek bez vrijednosti kao narod bez priče“, stoji u recenziji koju je napisala Ivana Bašić.
Polja bijele vile je dvanesto književno djelo Radice Leko
Radica Leko(r. Udovičić), rođena je 1952. godine u Podvraniću, Kočerin, općina Široki Brig. Školovala se u Rujnu, Podvraniću, Kočerinu, Sinju, Grudama i Mostaru. Radila je kao nastavnica hrvatskog jezika u osnovnim školama na Vraniću i u Posušju, gdje i danas živi. Još kao gimnazijalka natjecala se svojim pjesmama na Šimićevim susretima, 1971. godine… Dugo godina je pisala samo „za svoju dušu“ i nije ništa objavljivala. Prve dvije knjige objavila je 2008. godine. Radove objavljuje u Cvitku, Osvitu, Motrištima i Hrvatskom slovu. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne Mostar, Matice hrvatske i HKD Napredak u Posušju. Dobitnica je Književne nagrade „Fra Martin Nedić“ za roman U Njemačku, brale…, 2012. godine. Roman Kruh i igre ušao je u uži izbor za Nagradu Fran Galović, 2014. godine u Hrvatskoj. Njezina tri romana čine trilogiju o Hercegovini, o životu ljudi u Hercegovini u razdoblju od Drugog svjetskog rata pa sve do današnjih dana i dalje… Za zbornik Književno Posušje dobitnica je Zahvalnice Općine Posušje sa suautorom Stanislavom Bašićem.
BIBLIOGRAFIJA: Igrarije (igrokazi), 2008.; Mome Leptiru (pjesme i priče), 2008.; Plameni (priče i putopisi), 2009.; Nova svitanja (pjesme), 2011.; U Njemačku, brale…, (roman), 2011.; Kruh i igre (roman), 2014.; Paška (niz basni za djecu), 2015.; Jeka (roman), 2016.; Ružo, kazat ću ti (kratki roman, pripovijest), 2018.; Izabrane pjesme (knjiga poezije), 2018.; Vako, tako ili nako (kratke priče), 2020.
Radica Leko i Stanislav Bašić: Književno Posušje (zbornik posuške književnostiod prije dva stoljeća), 2017.
Radica Leko i Ljubo Begić: Reka san ti (zbornik radova na ikavici), 2019.
Roman Polja Bijele Vile je dvanaesto je djelo lijepe književnosti ove autorice, piše radioposusje.ba.
