Više od 7.000 tvrtki zatražilo je u prva četiri mjeseca mišljenje Zavoda za zapošljavanje da im se dopusti zapošljavanje gotovo 50 tisuća stranaca u tristo različitih zanimanja.
Mišljenje je jedna od procedura predviđena propisom o zapošljavanju stranaca, te se ono pribavlja za one radnike kojih nema dovoljno u Hrvatskoj, a kojih, pak, zanimanja ima ili nema dovoljno utvrđuje se prethodnim testom tržišta rada.
Po podacima MUP-a, u Hrvatskoj je u travnju privremeno boravilo oko 84 tisuće stranaca, dok stalni boravak ima njih oko deset tisuća – zajedno gotovo sto tisuća stranaca, većinom iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije, Albanije, Ukrajine, Kine, Nepala, Indije i Filipina.
Poslovi na kojima se ti ljudi zapošljavaju tradicionalno su deficitarni i vezani su uz graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo te metalsku industriju. Domaće su tvrtke tako tražile zeleno svjetlo Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da zaposle po više od tri tisuće radnika u visokogradnji te konobara i kuhara.
Između 2300 i 3000 zahtjeva odnosilo se na pomoćne kuhare, sobarice, kuhare i zidare. Između 1000 i 2000 bilo je zahtjeva za zavarivače, bravare, fasadere, pomoćne konobare te čistače ili čistačice. Zavod za zapošljavanje navodi da je prosječna bruto plaća traženih stranih radnika iznosila od najnižih 4900 kuna za pekare do najviših 6251 kuna za kuhare.
Pri objavi testa tržišta rada poslodavci samostalno upisuju visinu plaće u bruto iznosu, koja ne može biti niža od plaće definirane uredbom o visini minimalne plaće za 2022., pojašnjavaju u Zavodu za zapošljavanje.
Od njihove se bruto plaće odbija 20 posto mirovinskih doprinosa te porez i prirez na dohodak ako stranac nema osobnih olakšica za uzdržavanu djecu. Neto bi to bila plaća od 4000 do 4800 kuna za mladog stranca bez uzdržavanih članova obitelji.
Građevinski sektor, prema službenim podacima, ima prosječnu neto plaću od oko 6000 kuna, a slično je i u turizmu i ugostiteljstvu. Najbolje plaćeni VKV radnici imaju bruto plaće od 7100 do 7600 kuna, a u sindikatu kažu da bruto plaće koje su poslodavci ponudili strancima uglavnom odgovaraju njihovoj stvarnoj zaradi.
Ne čudi, stoga, da nemaju dovoljno radnika. Stranci koje angažiraju domaće tvrtke sve češće dolaze iz izrazito siromašnih azijskih država.
lako je moguće da osim neto plaće na koju su stranci prijavljeni poslodavci isplaćuju dodatne dnevnice, neoporezive naknade, plaćaju smještaj i hranu, što sve zajedno povećava primanja stranaca i poskupljuje satnicu, sve je to premalo da bi se itko osjećao sigurno. Poslodavci na taj način ne mogu računati da će doći do potrebnog broja radnika, a ni radnici ne mogu pokriti golu egzistenciju, piše novinarka Večernjeg lista Ljubica Gatarić.
