Mađarski premijer Viktor Orban na izborima prošle nedjelje uvjerljivo je osvojio još jedan mandat, a tome su dijelom sigurno doprinijele i cijene u trgovinama u susjedstvu.
Predizborni trik ili ne, ali Orban je još polovicom siječnja objavio kako će od 1. veljače, kao jednu od protuinflacijskih mjera, zamrznuti cijene goriva i šest osnovnih prehrambenih proizvoda. Cijene šećera, pšeničnog brašna, suncokretova ulja, svinjskog buta, pilećih prsa i mlijeka s 2,8 posto masti zamrznute su na razini koju su dosegnule sredinom listopada prošle godine što moraju poštovati sve trgovine. I to u razdoblju od tri mjeseca, a po potrebi i dulje.
Ovotjedni mađarski katalog poznatog austrijskog trgovačkog lanca, prisutnog i na hrvatskom tržištu, promovira paletu različitih proizvoda po, nama Hrvatima, prilično primamljivim cijenama, unatoč višoj stopi PDV od čak 27 posto.
Tako je, primjerice, uskrsnu šunku preko granice moguće kupiti za 27,8 kuna po kilogramu, čašicu jogurta ili kefira na akciji od 44 posto za samo 1, 78 kuna, aromatiziranu Janu od 1,5 l za svega 3,78 kn (u Hrvatskoj se spomenuti ovdašnji proizvod prodaje za približno desetak kuna, a na akciji je moguće naći po 7 kuna).
No, cijena, koja na prvu u mađarskom katalogu obara s nogu, jest ona među Hrvatima, uz svinjetinu, iznimno popularne piletine, naravno prvenstveno zbog cjenovno najpristupačnijeg mesa. A kilogram pilećeg batka sa zabatkom u susjedstvu je trenutno moguće kupiti za Hrvatima nevjerojatnih 11,38 kuna.
Samo za usporedbu, većina proizvoda u austrijskom katalogu istog trgovačkog lanca cjenovno nije ni približno pristupačna poput onih iz mađarskog. Primjerice, Milka na akciji košta 0, 99 eura (7,4 kn), obiteljsko pakiranje Persila, tekućeg deterdženta za rublje (100 pranja), također na akciji, za 16.99 eura (127,4 kn), dok se toaletni papir Zewa comfort (20 komada troslojnih rola) nudi za 5,79 eura (43,4kn). U slovenskom pak katalogu dotičnog lanca kilogram piletine (batak/zabatak) košta 2,99 eura (22,42 kn)
za pola kilograma pilećih prsa na akciji (-27 posto) valja izdvojiti 3,49 eura iliti 26,17 kuna, a za, primjerice, 100 g ABC namaza 0,82 eura ili 6,15 kuna.
Hrvati u očaju, pokošeni sve većim cijenama u trgovinama, osvrću se na sve strane mjerkajući kako bi mogli proći jeftinije u nabavi osnovnih živežnih namirnica, pa tako, razumljivo, vire i preko plota, u susjedstvo ne bi li uočili po što bi se isplatilo prijeći granicu makar zbog minimalno isplative kupovine. Kako gdje, samo da im je prekogranična adresa što bliža i povoljnija poput one koja Slavonce vodi u u Srbiju ili u BiH. Potonja, čini se, barem žiteljima Dalmacije, uopće više nije privlačna za odlazak u kupovinu što zbog cijena mahom istovjetnih onima u Hrvatskoj što zbog ograničenja ili nemogućnosti unosa određenih, jeftinijih namirnica poput mesa, o limitima na duhanske proizvode da i ne govorimo. I ne zaboravimo, sve rigoroznijih kontrola.
– Ništa se više u Hercegovini ne isplati kupovati, cijene su iste kao kod nas – sto posto je uvjerena Splićanka Ana, koja već godinama svakih desetak dana odlazi u Hercegovinu u posjet obitelji. Dobro zna što se moglo nekad, a što se danas više ne može.
– Oni tamo su umjetnici preživljavanja. Cijena litre ulja je ponegdje 4,5 konvertibilne marke što je 18 kuna. Ma nitko odavde nema nikakvog razloga sjesti u auto i otići tamo. Možda je negdje dublje u Bosni situacija drugačija, jer govori se kako je ovaj hercegovački dio najskuplji… Ne znam što bih rekla, brutalno je skupo. Jeftinije je jedino meso, ali s njim se ne može preko granice. To je nemoguća misija – upozorava Ana.
Učestalo prelazi granicu s BiH, ali ne sjeća se kad je zadnji put carinici nisu zatražili da otvori gepek. Uvijek je, veli, provjeravaju i ne pada joj na pamet riskirati s prenošenjem nekih nedopuštenih namirnica poput mesa.
– Prijatelj je prenosio tri kilograma suhih kobasica, koje je sušio u Hercegovini i to u vlastitoj kući. Naši carinici su mu uzeli kobasice i još napisali kaznu. Užas – vrti glavom sugovornica. Bez obzira što dobro zna kako stoje stvari u Dalmaciji susjednoj Hercegovini i dan danas ulovi samu sebe u nevjerici kad krene razmišljati o prosječnim primanjima u kraju iz kojega je potekla i kotrljanju tamošnjeg življa iz mjeseca i mjesec.
– Ali znate što ih spašava?! Imaju puno svog voća, povrća, svatko ima neku koku, svinju, tele… Imaju Bogom danu, bogatu zemlju i zato preživljavaju. Svi imaju pune škrinje mesa, pune vrtle i rijetko tko i kupuje hranu u trgovinama. U njih u nabavu idu jedino restorani, u mesnice ulaze samo gastarbajteri na godišnjem i vikendaši – primjećuje Ana. Pa čak i gorivo nije više tako pristupačno, litra malo boljeg dizela je 12 kuna.
