Nadežda Tolokonjikova, članica Pussy Riota, trenutačno je na nepoznatoj lokaciji, odakle je putem Zooma govorila za Guardian.
U majici Pussy Riota, izgleda poletno i odlučno. Njezina feministička protestna umjetnost bila je smrtno ozbiljna od samog početka, odnosno od 2011. kad je Pussy Riot i osnovan. Svijet su tada zabavljale njihove razigrane note, gerilske svirke na nedopuštenim mjestima, što je kulminiralo događajem zbog kojeg je završila na sudu: u katedrali Krista Spasitelja u Moskvi djevojke su otpjevale punk molitvu ‘Majko Božja, otjeraj Putina’.
Ali posljedice su bile vrlo teške. Tolokonjikova je, zajedno s još dvije članice Pussy Riota, 2012. osuđena na dvije godine zatvora zbog huliganizma, odvojena je od svoje, tada još vrlo male djece, štrajkala je glađu, izdržala nezamislivo teške uvjete, a Amnesty International je djevojke proglasio ‘zatvorenicama savjesti’.
Tolokonjikova kaže da je ‘po prirodi nomad’. ‘Moj dom je ova planeta. Uvijek sam bila anarhistica. Nisam baš velika obožavateljica granica ili nacionalnih država’, kaže.
No djevojke su izložene i vrlo konkretnoj opasnosti. Kremlj je Tolokonjikovu u prosincu proglasio ‘stranim agentom’, kao i nezavisnu novinsku kuću koju je osnovala nakon izlaska iz zatvora, Mediazone.
‘Putin je upravo potpisao zakon po kojem možete dobiti 15 godina zatvora čak i ako samo razgovarate o ratu u Ukrajini’, kaže Nadežda. ‘Ne smijete to nazvati ni ratom, morate to nazivati specijalnom vojnom operacijom.’ Opasnost za poznate ruske disidente sada je veća nego što je ikad bila u proteklim desetljećima, a nitko to ne razumije bolje od Tolokonjikove, koja je rođena 1989. i premlada je da bi se sjećala Perestrojke.
Pa ipak, više je usredotočena na sve drugo osim na vlastitu zaštitu. Kada je Putin 24. veljače napao Ukrajinu, ona i razni suradnici iz svijeta kriptovaluta pokrenuli su Ukrajinsku DAO (decentraliziranu autonomnu organizaciju). Bio je to prvi NFT ukrajinske zastave, a grupa je pozvala ljude da licitiraju za zajedničko vlasništvo nad slikom, čime je prikupljeno 7,1 milijuna dolara u samo pet dana.
‘Osjećali smo, ja i moji prijatelji u kripto-svijetu, da moramo nekako reagirati. Osobno sam uvjerena da je u ovakvim situacijama aktivizam jedino što vas može održati pri zdravoj pameti. Samo gledanje katastrofe i tragedije i ne poduzimanje ničega po tom pitanju, stvarno je štetno za svijet, ali polako uništava i tebe i čini da se osjećaš bespomoćno’, kaže. Prikupljen novac već je podijeljen organizaciji ‘Come Back Alive’, koja od 2014. organizira potporu ukrajinskoj vojsci tako što im omogućuje medicinsku skrb i obuku, nabavlja streljivo i analizira obranu.
Tolokonjikova je očajna zbog invazije na Ukrajinu. ‘U panici sam, svaki dan plačem. Mislim da to ni u kom smislu nije bilo potrebno, mislim da nije bilo ni u kom smislu logično. To nije bilo nešto što se moralo dogoditi, to je katastrofa koja će okončati živote tisuća ljudi. Ludim kad o tome razmišljam’, kaže.
Nikada nije imala luksuz samo mirno promatrati za što je sve Putin sposoban. ‘Globalna zajednica mirno je promatrala, a ja mislim da je to iz dva razloga: prvo je licemjerje temeljeno na pohlepi. Ljudi bi davali izjave da ne podržavaju Putinovu politiku, i njegovo ugnjetavanje političke oporbe, i ratove koje je on započeo – jer ovo mu nipošto nije prvi rat. Ali u isto vrijeme oni bi nastavili poslovati s njim.’
Nitko nije bio zainteresiran za praćenje tijekova novca i ispitivanje kako su oligarsi koji su dolazili iz Rusije i kupovali po Europi i u Miamiju, zapravo došli do svojeg golemog bogatstva.
‘Glupost’, kaže ona posve otvoreno. ‘To je drugi razlog. Ljudi podcjenjuju koliko su diktatori opasni. 2014. razgovarali smo s britanskim parlamentom, govorili smo u Senatu SAD-a, puno ljudi nas je pitalo kako treba razgovarati s Putinom, kako treba uobličiti taj razgovor, a ja sam uvijek savjetovala da budu najtroži što mogu biti. Ne možete postupati lijepo s Putinom.’
Ovu mudrost stekla je, ne toliko tijekom uhićenja jer je uvrijedila mršavog vođu, koliko tijekom svog boravka u zatvoru. ‘Diktatori se ponašaju kao zatvorski upravitelji. Oni dobrotu tretiraju kao slabost.’
I tijekom izdržavanja svoje kazne i nakon puštanja na slobodu 2014., Tolokonjikova je vodila kampanju na načine koji bi političkim zatvorenicima kroz povijest bili vrlo poznati. Prvo, štrajkom glađu.
‘Bila sam prilično spremna umrijeti. Ako se borite s diktatorom, morate im pokazati da ste spremni boriti se do kraja. Mislim da je to razlog zašto Ukrajina zapravo pobjeđuje: možda će izgubiti neke gradove, ali su spremni boriti se do kraja, a to nije slučaj s ruskom vojskom.’
Dobila je podršku diljem svijeta, i od osoba poput Madonne i Hillary Clinton. Počela se dopisivati sa Slavojem Žižekom, a ta su pisma naknadno pretvorena u knjigu ‘Drugarski pozdrav’. Ono čega se sada sjeća je konkretan utjecaj na zatvorske uvjete. Tjedan dana nakon njenog štrajka glađu, Putinova desna ruka za ljudska prava ju je nazvao osobno, u zatvor, kako bi razgovarao o brutalnim uvjetima protiv kojih je prosvjedovala: 18-satni radni dan sa samo jednim slobodnim danom svakih šest tjedana; vrlo malo sna; užasno nasilje od strane stražara i drugih zatvorenika.
‘To je bilo prilično suludo. Bila sam osoba najniže na društvenoj ljestvici, a on me morao nazvati.’ Kasnije je zbog toga ravnatelj zatvora i arhitekt tog sustava ropskog rada, Jurij Kuprijanov, osuđen i odslužio je uvjetnu dvogodišnju kaznu, a iz ruskog popravnog sustava ‘morali su dati izjavu. Naveli su moje ime i rekli da sam bila u pravu.’
Služenje kazne je na Tolokonjikovoj ostavilo traga: ‘Traumatizirao me zatvor. Jedva sam uopće funkcionirala kad sam puštena. Patila sam od jako teške depresije 2014. Još uvijek uzimam lijekove za depresiju uzrokovanu PTSP-om.’ Kći od koje ju je zatvor razdvojio, sada ima 14 godina. ‘Ona je socijaldemokratkinja’, kaže Tolokonjikova s odobravanjem, iako pomalo ironično. ‘Kaže da ljudi njezine generacije žele veću jednakost.
Njezino iskustvo nije otupilo njezin aktivizam, koji je sada koncentriran oko tehnoloških mogućnosti. Prvotno je mislila da su kriptovalute samo igračka za bogate kompjuteraše, ali njihov potencijal za aktivizam – a to je neovisnost o središnjim bankama i vladama te imunost na korporativno preuzimanje – pao joj je na pamet početkom 2021. i od tada je prikupila, kaže, ‘prilično značajne iznose za različite dobrotvorne svrhe. Skupljali smo novac za sklonište za žrtve obiteljskog nasilja. Uspjeli smo premjestiti desetke žena iz stvarno opasnog mjesta u Rusiji, na sigurno izvan Rusije. Prošle godine u kolovozu prikupili smo novac za političke zatvorenike u Rusiji.’
Osim toga, danas pomaže u pokretanju UnicornDAO, kripto fonda čija je misija kupovati umjetnička djela od ženskih i LGBTQ+ umjetnika. ‘Neće to biti samo kupovanje njihovih umjetničkih djela, nego ćemo mi raditi s njima, pomažući im na razne načine da imaju stabilne i održive karijere.’ Unicornovu prvu kupnju obavila je iz New Yorka umjetnica Olive Allen rođena u Rusiji.
‘Osjećam da je svijet NFT-a izvrstan način za preraspodjelu novca’, kaže Tolokonjikova. ‘Ali vidimo da se ovi stari obrasci ponavljaju. Mizoginija ne nestaje, samo prelazi na digitalna umjetnička djela. Žene čine samo pet posto ukupne prodaje NFT-a. Mnogo je teže dokazati da tvoje riječi imaju vrijednost ako si slučajno žena.’
Istraživanja kriptovaluta mogu zvučati živopisno jer se u jednoj minuti pokreće kulturna promjena, u sljedećoj se prikuplja novac, nakon toga pokušava stvoriti demokratska agencija neovisna o nacionalnim državama – i iako još nije jasno kako bi to zapravo izgledalo – Nadeždino iščitavanje ruske politike potrebno da bi se nametnula promjena, posve je praktično. Potreban je ‘masovni ustanak, milijuni ljudi koji izlaze na ulice i odbijaju otići dok Putin ne ode. To je očito nevjerojatno opasno. Putin je lud, pa bi mogao zapucati na svoj narod. Definitivno razumijem zašto još uvijek nisu svi na ulici.’
Uz to, Tolokonjikova kaže kako ‘još jedna sila promjene može doći iz samog Putinovog ormara. Iskreno mislim da Putin sad sam sebi kopa grob. Broj oligarha koji su mu bliski, a koji su javno podržavali Ukrajinu i koji se bore protiv rata je značajan, a to se nije dogodilo 20 godina.’
Ona vidi dostojnog Putinovog nasljednika u oporbenom vođi Alekseju Navaljnom. ‘Bolji socijalni programi i preraspodjela, sve je to dio njegovog programa. Poznajem ga od 2007. – bilo je jako zanimljivo svjedočiti kako njegova platforma postaje sve više socijaldemokratska, iako on sebe tako ne opisuje. Ne koristi etikete. Mislim da je to pametno. Ne želi dijeliti ljude.’
I dok se prisjeća vremena koje je provela u zatvoru, Tolokonjikova poziva svijet da ne zaboravi da Navaljni još uvijek čami iza rešetaka. Njezin vlastiti rad, točnije UnicornDAO, ‘ionako nije izravno povezan s Putinom. Ali sve što radim je da budem veća muka Putinu, jer to doživljavan vrlo osobno’.
