U subotu 27. srpnja 2019. Vir se na neobičan način u jednome danu pretvorio u razdragano intelektualno, kulturološko, gimnastičko i vjersko igralište prepuno nasmijanih lica i smijeha. Preobrazio se u igru, zabavu, vjeru, nadu i ljubav. Sve je to postao Vir u toj blagoslovljenoj suboti. Mi odrasli animatori postali smo djeca.
Naime, župa sv. Jure u Viru uz pomoć Virske udruge mladih (VUM) organizirali su razne aktivnosti u velikoj radionici uokolo župne crkve za djecu pod nazivom “Duga – Pruga” s ciljem da se župnim dvorištem i Virom začuje radost i smijeh, te nagovještaj novosti i budućnosti.
Dan je započeo svetom Misom koju je predvodio naš župnik don Ilija Drmić, a svirao je i pjevao Zbor mladih naše župe. Na ovoj Misi bio je i bogoslov Ante Jukić, koji je diplomirao teologiju i sada se priprema za đakonat i svećeništvo. Njegova prisutnost je poticajem da još netko od mladih krene prema duhovnom zvanju. Na kraju ove Mise, koja je bila prepuna dječjih lica koja su jedva čekala da igre počnu, blagoslovio nas je župnik i poželio veseo i blagoslovljen dan svima, djeci i animatorima, podsjetivši da su animatori oni koji dušu udahnjuju i čovjeka oduševljavaju i oživljuju, a napose manju i veću djecu.
Djecu smo podijelili u 6 grupa i igre su mogle započeti. Vedra dječja lica, srčana borba kao i rukopljesak prijateljima bili su razlog zašto sam bila ponosna na svu ovu djecu i na to što sam s njima kod svoje crkve. Toliko toga se moglo naučiti od njih. I naučili smo: smijati se, veselit se, biti ponosnima, dijeliti s drugima, pomagati potrebitima i sudjelovati u njihovim nevoljama. Iz nas su ta dječja srca izvukla sve ono što smo nekada zakopali u sebe dok smo odrastali.
Mladi iz spomenute Udruge pripremili su u suradnji sa Župnim uredom i župljanima za ovu djecu uza sve spomenuto i ručak s tortama, grickalicama i sokovima. Simpatično mi je bilo čuvati čaše svojih malih prijatelja koji su bili moj tim. Napisali smo na njima imena i pazili da im nešto ne bi nedostajalo. Bodrili smo ih dok su sretno trčali na startne pozicije sa željom da budu najbolji ali i da budu pošteni u nadmetanju, jer to život traži. Zapitala sam se više puta: Zašto mi odrasli nismo tako istinski sretni zbog drugih i zbog životnih sitnica? I sve odgovore dobila sam gledajući te male bistre okice svojih susjeda, sumještana, ovih mališana.
Mi mladi iz VUM-a trudili smo se da sve dobro pripremimo kako bi sve proteklo na sveopće dobro. No, vrijedilo je upravo to. Dovoljno je bilo vidjeti te osmijehe sretne djece i vesele pjesme kojima su slavili život i Boga, tog istoga Oca koji je poslao sunce da nas grije. Dao nam zdrave ruke, noge i čista srca.
Na moje pitanje o tome kako su proveli ovaj dan, djeca su s oduševljenjem odgovarala da su vrlo sretna. Posvjedočili su da im je bilo predivno i da su se izvrsno zabavili i za Boga oduševili.
I njihove mame su se činile vrlo zadovoljnima kao i njihova vjeroučiteljica Dragica Mikulić, bogoslov Ante i naš župnik don Ilija, koji ih je rado čekao na sutrašnju nedjeljnu svetu Misu da ih Bogu predstavi i da za njih zahvali.
Vir može biti ponosan na svoje male i velike Virane kojima će ovaj dan još dugo ostati u srcu i čija će ih svjetlost poticati na učenje, rad, posluh roditeljima i redovita slavlja svetih Misa u svojoj virskoj crkvi. A bilo je i toga da su neki rekli da će još bolje učiti u školi i Bogu zahvaljivati za sve svoje učiteljice i one koji se skrbe za njih tijekom godine da budu i dobri, i marljivi i učeni.
Kao animatorica zahvalna sam Bogu za ovaj dan i nadam da će ovakvih susreta biti što više, bilo na kojem mjestu naše župe i ovoga dragoga posuškog kraja. Pokatkad nam se nude lijepi sadržaji, a mi ih preskočimo. Imamo izvrsne zborova za vježbanje pjevanja u svojoj crkvi, imamo i HKUD Vrisak koje nas uči našoj tradiciji i pjesmi, imamo svoju crkvu i župu gdje se možemo najbolje oduševiti za rad, život i polet, tu je i škola kao mjesto odgoja i naobrazbe, a i kulture, imamo svoja brda i prodoline, oranice i livade… Imamo gotovo sve, samo nam je potrebno iskoraknuti i potražiti svu ljepotu svoga zavičaja i utisnuti je u svoj um i srce, pa kad negdje odemo, da možemo reći da smo ponosni na svoj Vir.
Kao Viranka mogu reći da sam preponosna na svoj Vir sa svim njegovim sadržajem. Ponosna sam na djecu iz Vira kao i mlade koji su organizirali ovaj predivni dan. Cilj rada i igre u velikoj dvorišnoj župnoj radionici je bio da se Virom začuje smijeh, veselje, radost i osjetio se novi tračak nade. Molim se Bogu da Udruga VUM još dugo djeluje u našem Viru u suradnji sa svima potičući sve ostale Virane da ostavljaju srce u njemu čineći ga boljim mjestom za rad i život. Donacije Udruzi su dobrodošle i uvjerena sam da će ih iskoristit na najbolji način za Vir i Virane.
Josipa Milas
