Oko 11 sati u četvrtak oglasio se bjelaruski predsjednik Aleksandar Lukašenko. Kako prenosi Sputnik, a takve stvari prenosi precizno, Lukašenko je poručio da se potpuni sukob u Ukrajini može spriječiti pregovorima.
Licemjerstvo na najvišoj razini koje nikoga ne čudi jer je riječ o tipu koji je u jednom trenutku pomislio da bi se mogao izmaknuti iz čvrstog ruskog zagrljaja, čak se nešto počeo umiljavati Europi, bio je i kod Pape. A onda su uslijedili predsjednički izbori 2020. godine koje je izgubio pa je pomoć u zaustavljanju pobune javnosti, čak i njemu dotad odanih ostataka radničke klase, potražio u Moskvi.
Ruski predsjednik Vladimir Putin, kao i svaki strog, ali pravedan otac, najviše voli sinove razmetne. I rado je primio Lukašenka pod skute, dao mu potrebnu pomoć i sačuvao vlast. I tako dobio vazala azijske vrste, koji radi ali baš sve što mu gospodar naredi.
Ruski interesi
Nije isključeno da je u trenutku operacije “spašavanje vojnika Lukašenka”, koja je obavljena u potpunosti u skladu s ruskim interesima, Putin pomislio da će, uz potrebne izmjene, uspjeti pod kontrolu vratiti i Ukrajinu. Vojni pritisak je počeo u proljeće prošle godine, prvi, a zatim u jesen drugi. Kad nije išlo kao u Bjelarusu, Putin je odlučio djelovati silom. George Kennan, američki diplomat koji je najbolje razumio Rusiju, u legendarnom “dugom telegramu” koji je postao politička platforma za politiku Hladnog rata, piše: “Sovjetska moć (treba zamijeniti s Putinova) … nije ni shematska ni avanturistička. Ne djeluje po fiksnim planovima … Nepropusna logici razuma, vrlo osjetljiva na logiku sile”.
Putinu je trebala potpuna kontrola nad Bjelarusom jer je izuzetno geopolitički važna za Rusiju. Preko nje ide izravan, najbliži put od Zapadne Europe do Moskve bez ikakve prirodne barijere. Kremaljski car ne želi biti lakovjeran kao Staljin te se naći na neočekivanom udaru njemačkih snaga. Vrag je to kad sporazum sklapaju dvije strane od kojih jednoj nije ni na kraj pameti da ga se pridržava. Kao, primjerice, Moskvi kad je 1994. sklopila sporazum s Ukrajinom u kojem joj jamči teritorijalni integritet ako joj vrati sve nuklearno oružje.
Bjelarus graniči s Poljskom, ali, što je važnije, od njega se širi procjep Suwałki, kopnena granica između Poljske i Litve koja je istodobno spojnica Bjelarusa i ruske enklave Kalinjingrad. Procjep Suwałki, dug oko 110 kilometara, smatra se najranjivijim dijelom NATO-a na istočnom boku jer može brzo biti zauzet, a fizički odvaja baltičke zemlje od ostatka Saveza.
