Nakon tri godine suđenja, u utorak, 1. veljače Županijski sud u Zenici donio je pravomoćnu presudu, bivši pripadnik HVO-a Željko Marić Nindža, nastanjen u Čapljini oslobađa se svih optužbi vezanih za ratni zločin.
Željko Marić, zvani Nindža, rođen je 1968. godine u mjestu Bjelavci, općina Kakanj.
Bio je pod istragom i teretio se da je za vrijeme rata i oružanoga sukoba između HVO-a i Armije RBiH na području općine Vareš u listopadu 1993. godine kao pripadnik Sedme bojne Vojne policije HVO-a Vitez postupao protivno pravilima međunarodnoga humanitarnog prava i ženevskih konvencija o zaštiti civilnoga stanovništva i ratnih zarobljenika za vrijeme rata.
Marić se teretio da je namjerno nanosio snažnu fizičku i psihičku bol ratnim zarobljenicima i civilima bošnjačke nacionalnosti koji su bili zatvoreni u zgradi Vojne policije HVO Vareš.
Njegov brat, Stipo je na svom Facebook profilu obavijestio sve kako je došlo do pravomoćne osloboađajuće presude.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Nakon dugogodišnjeg suđenja u montiranom sudskom procesu i osuđujuće presude na suđenju u Zenici, nakon uložene žalbe na osuđujuću presudu upućenu Vrhovnom sudu u Sarajevo, Vrhovni sud u Sarajevu ukida osuđujuću presudu i vraća predmet sudu u Zenicu kako bi tužiteljstvo predočilo dokaze na osnovu kojih su pokrenuli postupak i na osnovu kojih je sud donio osuđujuću presudu u slučaju Željka Marića.
Kako tužiteljstvo nje moglo dokazati da je Željko Marić (u 1993. godini) “osoba u vojničkim čizmama visine do 170 cm, crne oči, crne duge kosa do pola leđa, te je nosio crnu uniformu, rukavice bez prstiju” itd. kako stoji u optužnici, na ponovljenom suđenju, glavnom pretresu održanom 28. siječnja ove godine u Zenici Tužiteljstvo je ostalo pri starim dokazima koje je imao, to su iskazi plaćenih svjedoka i oštećenih u ovom predmetu.
Da je ovo sve farsa, montiran proces protiv pripadnika HVO koji je pokrenuo AID (sam istražitelj je rekao da su dokaze dobili od AID-a) sve je jasno kao dan. Imali su dostupne dokaze kako je Željko izgledao 1993. godine u kartonu iz osobne iskaznice, vozačke dozvole iz tog razdoblja u PS Kakanj, objavio je njegov brat Stipo i dodao:
Žalosno je da na osnovu lažnog svjedočenja tužiteljstvo pokrene postupak, liši slobode osobu, uskrati osnovna ljudska prava, oduzme osobne dokumente, zabrani kretanje izvan mjesta prebivališta (osim u slučaju kada ide na suđenje), prelazak državne granice… što je najgore, ovi lažni svjedoci neće odgovarati za svoje lažno svjedočenje.
Stipo je naveo kako ga je ovoovo suđenje emocionalno skroz ispraznilo, bio je od prvog do zadnjeg ročišta skupa u sudnici s bratom, a toliko mu je bilo gadljivo bilo slušati tzv. oštećene koji “lažu kao psi iz samo sebi poznatih razloga”.
Pitam se koje je njima zadovoljstvo da se osudi osoba koja nema veze s njihovom boli i patnjom, oni to znaju, znaju da on nije ta osoba a svi do jednoga u sudnici kažu: “Jest to je taj, odmah sam ga prepoznao”, mada je prošlo 28 godina od nesretnog događaja oni su ga “prepoznali”…osoba koja ima 25 godina i visinu do 170 cm kako oni tvrde ne može narasti još 25 cm idućih 28 godina, zna se do koje godine čovjek raste, nije mogao promjeniti boju očiju, mogao se osišati, ali boju prirodne kose nije mogao promjeniti…
Na žalost, to je pravosuđe u BiH, što bi rekli; Kadija te tuži i kadija ti sudi...samo zahvaljujući sposobnosti odvjetnčkog tima koji ga je branio; Branka Praljak vs. Davor Martinović pravda je pobjedila, bez njih bi Željko odavno ni kriv ni dužan ležao u zatvoru…ali, ima Boga!
Na kraju da kažem, oprez svim bivšim pripadnicima HVO-a, kako su montirali proces Željku mogu i bilo kome od vas, dovoljno je da se nađe 5-6 ljudi koji će svjedočiti protiv neke osobe, prepoznat će vas ovi oštećeni i lažni svjedoci to je 100%, i onda slijedi pakao…sve vam je uzalud ako nemate jake odvjetnike, ni krivi ni dužni bit ćete osuđeni, napisao je Stipo Marić.
