Prorok je uvijek osamljenik jer malo tko, uljuljan u samozadovoljstvu, voli u svojoj blizini slušati glas koji ga upozorava i kori, koji ga poziva na promjenu.
Osobito je
to vrijedilo za sv. Iliju, “pročelnika svih proroka”, kako je toga
starozavjetnog proroka nazvao sv. Ambrozije. Sveti Ilija, rodom iz
Tišbe, u Sjevernom izraelskom kraljevstvu živio je i djelovao u 9.
stoljeću prije Krista, u doba vladavine bezbožnog Ahaba. Zbog
gospodarskih i političkih razloga Ahab je za ženu uzeo Feničanku
Jezabel, a ona je sa sobom uz napredak i materijalno blagostanje
donijela i svoje barbarske običaje, poganska božanstva. Izraelski narod u
luksuzu i raskoši zaboravljao je svoju vjeru u jedinoga Boga. Jahve
tada progovara na usta svoga proroka Ilije, čiji se glas javlja kao grom
iz vedra neba. Beskompromisan, žestok, odlučan. Strogi asket u odjeći
od kože nije uzmicao ni pred kakvim izazovom, nije bježao od ljudi, a
kad se sklanjao u pustinju, činio je to samo da obnovi svoje snage za
borbu protiv poganskih običaja.
I
samo ime Ilija, što u prijevodu znači “Jahve je moj Bog”, određivalo ga
je. U svojoj borbi bio je bolno osamljen. Doživljavao je i mnoga
razočaranja, poraze, tako da je ponekad buntovno dizao svoj glas i prema
Bogu, zavapivši jednom: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju,
jer nisam bolji od otaca svojih.” Bog ga je, ipak, uvijek iznova
krijepio i uzdizao u vjeri.
Tajanstvenim pak Ilijinim iščeznućem “u ognjenim kolima s ognjenim konjima”, zbog čega je Ilija na naročit način ostao “uvijek živ” i “nikad umro”, Bog kao da je upozorio ljude na drugu prevažnu crtu istinskog proroka. Prorok je nasušna potreba svakoga doba, vječita aktualnost. Stoga je Ilijin duh ponovno progovorio na usta Ivana Krstitelja, a Bog je podizao i podizat će i dalje one osobe u kojima će se taj duh stalno iznova potvrđivati. Na ljudima je “samo” da znaju pročitati znakove vremena, da im Ilija ne izmakne, da se ne pretvori tek u “priču o osamljenosti i neshvaćenosti”.
Sveti Ilija, uz Mojsija najznačajnija figura Staroga zavjeta, svetac je koji je na naročit način cijenjen ne samo kod katolika, već i kod pravoslavnih, Židova, pa i muslimana. U našim krajevima “Ilija gromovnik” zaštitnik je cijele Bosne i Hercegovine, te onoga dijela đakovačke biskupije koji se nekad zvao “bosanska biskupija”.
Svima koji danas slave, želimo sretan imendan i dobru zabavu na Ilijnu brdu.
