Koliko košta znanje u BiH?

Koliko košta znanje? Pitanje je to koje se u zadnjih nekoliko godina sve češće postavlja. Osim što je obrazovni sustav Bosne i Hercegovine poljuljan iz temelja, pojavom privatnih obrazovnih ustanova sumnjive valjanosti pojavila se i nova pošast.

Riječ je o oglasima u kojima se za novac nudi izrada seminarskih, diplomskih pa čak i doktorskih radova u zamjenu za novac.

Profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Daniela Jurčić ističe kako je rastužuje pomisao da studenti pribjegavaju kupovini radova. Na Filozofskom fakultetu, navodi ona, znanstvena metodologija pisanja rada se izučava od prve godine.

“Znači studenti se već na početku studiranja osposobe da kvalitetno napišu znanstveni rad, pa mi nije jasno zašto bi davali novac za takvu vrstu intelektualne usluge”, navodi Jurčić.

U ponudi se mogu naći i doktorske disertacije što je, smatraju sugovornici BHRT-a, frapantno. Mišljenja su da je problem puno dublji jer imamo u konačnici i kupovinu same diplome na pojedinim privatnim ustanovama.

“Sada ja razmišljam koga sam ja mogla unajmiti da mi napiše moj rad, dobro znanstveni okvir može svatko, međutim ono kompleksno istraživanje koje sam provodila više od pola godine, ja ne znam kome bih ja dala takav posao u ruke i kome bih vjerovala da će ti podaci u konačnici biti relevantni”, ističe Jurčić.

“Značajno velik broj građana BiH kupuje diplome po privatnim sveučilištima i onda zauzmu pozicije na vrlo bitnim i odgovornim mjestima. U ministarstvima, vladama, to je veća šteta i veći grijeh i to je dugoročno štetno”, naglašava sociolog Asim Peco.

Osim u visokom obrazovanju, ponuda pomoći uz novčanu naknadu zabilježena je i u osnovnom obrazovanju. Tako se u oglasima može naći i gotov herbar i analiza književnih dijela uz određenu cijenu.

“Takvo dijete ne stječe radne navike koje bi trebalo i to se proteže i kroz dalje školovanje pa i dalje kada se nastave školovati i nadograđivati, sve je to postavljeno na veoma lošim osnovama”, smatra Mirjana Laganin iz Udruženja “Naša djeca 2014”.

Prijava o kupovini radova službeno nisu imali ni na Univerzitetu Džemal Bijedić. Tajnik unije studenata Kenan Begović kaže kako je upoznat sa spomenutim oglasima, ali tokom studiranja ipak želi birati teži put.

“Bez adekvatnog znanja popraćenog uz tu diplomu mi ne možemo ništa”, kaže Begović.

Kupovina i preprodaja znanstvenih radova duboko zadire u oblast kršenja autorskih prava. Zakon o zaštiti autorskih prava u BiH donesen je još 2010. godine, ali se očito ne koristi dovoljno.