Književna nagrada “Krešimir Šego” dodjeljuje se najuspješnijim autorima – piscima za mlade u oblasti poezije, kratke proze i igrokaza za mlade. –
Jagoda Iličić iz Tuzle, Miljenka Koštro iz Posušja i Zdravka Mila Marijanović iz Mostara dobitnice su književne nagrade “Krešimir Šego”.
Želeći sačuvati sjećanje na život i djelovanje utemeljitelja Književno-poučnog časopisa za mlade “Cvitak” Krešimira Šegu (Međugorje, 11. veljače 1950. – 9. prosinca 2014.), Udruga “Cvit” Međugorje i Ogranak Matice hrvatske u Mostaru, ustanovili su književnu nagradu “Krešimir Šego”, koja se dodjeljuje najuspješnijim autorima – piscima za mlade u oblasti poezije, kratke proze i igrokaza za mlade.
Članovi stručnog povjerenstvo u sastavu Miro Petrović, predsjednik, Ana Šego i Željko Vasilj, članovi, donijeli su jednoglasnu odluku da se nagrada za kratku prozu dodijeli Jagodi Iličić iz Tuzle, nagrada za poeziju – Miljenki Koštro iz Posušja i nagrada za igrokaz autorici Zdravki Mili Marijanović iz Mostara.
O nagrađenim autoricama:
Jagoda Iličić, rođena u Brezama kod Tuzle, 23.9.1972. Članica Društva pisaca u BiH i P.E.N. centra BiH.
Višestruko nagrađivana spisateljica, autorica čitanki za osnovnu školu, autorica i voditeljica ciklusa emisija za djecu “Put kroz Liliput”, urednica savjetnica lista Cvitak.
Dobitnica nagrade Mali princ, Nagrade Društva pisaca BiH za najbolju knjigu za djecu, Fondacije za izdvaštvo, Zija Dizdarević, Stazama djetinjstva u Bosanskoj Krupi, Stablo nasred svijeta u Mostaru, Marko Martinović Car u Vitezu. Nominirana za nagradu Astrid Lindgren.
Za svoj dugogodišnji rad u prosvjeti nagrađena Poveljom Erich von Brandis kao najbolja djelatnica u sustavu katoličkih škola za Europu u BiH.
Priče i pjesme prevedene na njemački, engleski, francuski, arapski, švedski i finski jezik.
Miljenka Koštro, djevojačkog prezimena Knezović, rođena je 1964. godine. Iako je poeziju počela pisati još u osnovnoj školi, prvu zbirku pjesama objavila je tek u trideset i devetoj godina života. Piše pjesme za djecu i odrasle, ali i prozu.
Od prosinca 2012. godine, kao vanjski suradnik na Radiju Herceg-Bosne, priređuje emisiju Odabrane stranice, kroz koju promiče književno stvaralaštvo i kulturu pisanja i čitanja.
Suradnica je u emisiji Kad se smijah tad i bijah (Radio Split). Radovi su joj objavljivani u časopisima: Osvit, Motrišta, Hrvatsko slovo, Suvremena pitanja, Zvona, Hrvatska misao, Imotska krajina, Svjetlo riječi, Podstranska revija, Hum, Katolički tjednik, Kvaka, Virko i drugi.
Stalna je suradnica dječjih listova Cvitak i Cvrčak gdje objavljuje pjesme i kratke priče. Pjesme su joj objavljene i u nekoliko zbornika. Piše prozu, poeziju, igrokaze i kritičke osvrte. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Matice hrvatske i HKD Napredak.
Do sada objavila je šest knjiga, među kojima je i roman “Biti Viktor” (Imotska krajina, Imotski, DHKHB Mostar, 2016.). Objavljene zbirke pjesama su joj “Cvjetnjak na kamenjaru” (2003.), “Miris vječne mladosti”, (2004.), “Čarolija svitanja” (2008.), “Klasje duše” (2020.).
– Objavila je i zbirku kratkih priča “Pogled u nedogled”, u izdanju DHKHB u Mostaru 2018. godine, koja je u Zagrebu prilagođena za slijepe i slabovidne osobe.
Dr. Zdravka Mila Marijanović, djevojački Markotić, rođena 15. studenoga 1948. u Mostaru. Supruga je i majka dvoje djece. Osnovnu i srednju školu završila specijalizaciju iz radiologije u Sarajevu. je u rodnom gradu, a Medicinski fakultet i Edukaciju iz UZV dijagnostike obavila je u Sarajevu i Zagrebu, a gradu na Neretvi i njegovim ljudima posvetila je cijeli radni vijek.
Na mnogim kongresima iz oblasti radiološke dijagnostike sudjelovala je sa stručnim izlaganjima i radovima (s posebnim osvrtom na tumore dojke) odavno prepoznatim u stručnim krugovima. Godine 2005. izabrana je za najuspješniju ženu grada Mostara, iz oblasti medicine.
Sudjelovala je 2008. na poslijediplomskom tečaju za usavršavanje liječnika iz oblasti UZV dojke, a 2009. dobila je priznanje za rad u zdravstvu i zdravstvenoj edukaciji.
Prve pjesme počela je pisati u osnovnoj školi i objavljivati u dječjim časopisima, a tijekom srednjoškolskih dana nagrađena je za priču na jednom od natječaja koje je raspisivao Grad Mostar.
Prije osam godina otišla je u mirovinu, a nakon radnog vijeka čovjek zbraja i oduzima sve što je obilježilo njegov put. Stekavši mnoga iskustva, osjetila je potrebu za prenošenjem svojih osjećaja u pjesme sa životnim temama i nadahnućem iz njezina duhovnog okružja. Inspirirana svojim unucima počela je pisati i za djecu i mlade. Svoje radove objavila je u Književno-poučnom časopisu za mlade Cvitak i Časopisu za kulturu znanost i društvena pitanja Motrišta.
Objavila je dvije knjige: Gnijezdo ljubavi, Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, 2020., Cvjetna priča, Lijepa riječ, Tuzla 2020. i Doktorica baka i unuk Roko (priča u stripu), Zdravo društvo, Mostar 2021.
