Tribina u Grudama je prva u nizu tribina koju će HRS na istu temu organizirati po cijeloj BiH.
BiH je debelo na pragu onoga što se događalo u Jugoslaviji krajem 80. godina prošlog stoljeća. Ulogu Beograda je preuzelo Sarajevo. Hrvati se moraju (iz)boriti za svoj teritorijalno administrativni prostor. U međuvremenu, može se sutra napraviti ekonomski hrvatski entitet.
Zasluge su Republike Hrvatske što se internacionalizirao problem Hrvata u BiH, no inicijative Milanovića i Plenkovića su uzaludne ukoliko otvoreno ne krenu govoriti o odgovornosti hrvatskog političkog vodstva u BiH. Politika Hrvata na čelu s HDZ-om je nedorasla trenutku i bori se isključivo za sebe. S toga, priča o nemogućnosti političke pluralnosti među Hrvatima čini, možda, i veću štetu Hrvatima od političkih hijena iz Sarajeva. Hrvatima je potrebna nova generacija političke svijesti, novi pristup i novi ljudi. Inače, Hrvati neće imati budućnost u (ovakvoj) BiH.
Zaključci su ovo tribine koja se, u organizaciji HRS-a, održala u Grudama. Na tribini su kao govornici bili dr.sc. Stjepan Šterc, Tvrtko Milović, Nikola Grmoja i Slaven Raguž.
Profesor Šterc je iznio i tumačio demografske pokazatelje u BiH koji nisu nimalo ohrabrujući. Trendovi su to koji bi mogli, ne samo Hrvate u BiH, nego BiH općenito koštati mnogo više nego se uopće može zamisliti. Kao rješenje vidi demografske mjere utemeljene na politici povratka, odnosno, omogućavanjem poreznih olakšica za ulaganje onih koji su napustili BiH, a realizirali se u inozemstvu. Model koji bi se trebao kopirati su Irska i Izrael.
Tvrtko Milović je uradio izvrsnu analizu medijskog političkog klijentelizma. Mediji u službi vladajućih stranaka koji itekako imaju veliku odgovornost u političkoj krizi koja trese BiH. Osvrnuo se i na nepostojanje političkih, ali i kulturoloških i intelektualnih autoriteta kod hrvatskog naroda, posebno Središnje Bosne. U prvi plan su izašli stranački aparatčici koji samo kopiraju i ponavljaju svojim riječima izjave i stavove predsjednika stranke.
Nikola Grmoja je analizirao odnos Republike Hrvatske i Hrvata u BiH. Dobro je što postoji svojevrstan konsenzus u stavovima prema Hrvatima u BiH, odnosno jasno detektiranje problema u političkom Sarajevu. No, problem je što Hrvatska dalje od toga ne ide. Umjesto da se ide u lobiranje po Europi i svijetu, aktualna Vlada se zaustavlja isključivo na retorici. Dapače, osobe koje je Vlada imenovala po međunarodnim institucijama ne samo da ne rade bilo kakav vid lobiranja u interesu hrvatskog naroda u BiH, nego se otvoreno stavlja na stranu politika majorizacije i sarajevskog nametanja. Najbolji primjer je bivša ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić koja se otvoreno pretvorila u lobistu unitarne politike u BiH.
Slaven Raguž se osvrnuo da aktualnu politiku Hrvata u BiH, kroz prizmu odnosa RH i BiH. Odnosi RH i BiH su postali odnosi dva HDZ-a. Dragan Čović se ponaša kao malo dijete kojeg su istukli u dvorištu i došao se žaliti mami i tati, odnosno Plenkoviću i Milanoviću. Hrvati u BiH vode politiku bez identiteta, vizije, cilja i strategije. Politiku usmjerenu isključivo na pozicije, što počinje predstavljati veći problem od sarajevskog nametanja, jer na ovakav način hrvatski predstavnici rade u službi Sarajeva. Prema tome, i Milanovićeva priča, kao i Plenkovićeva su pucnjevi u prazno ako se, pored sarajevskog unitarizma kao problema, ne krene otvoreno govoriti i o odgovornosti hrvatskog političkog vodstva koje ne radi apsolutno ništa u interesu svoga naroda.
Hrvati mogu imati budućnost u BiH ukoliko se, napokon, krene razgovarati o administrativno teritorijalnom uređenju koji će Hrvatima omogućiti administrativnu konstitutivnost. Ono što se sutra može napraviti jeste ekonomski entitet. Hrvati u BiH raspolažu sa sasvim dovoljno resursa da se vrate na razinu koju su imali nakon potpisivanja Daytona. Svoja banka, svoj telekom, svoja osiguravateljska kuća, svoje institucije. Kada bi se Sarajevu oduzeli financijski tokovi, hrvatska administrativna jedinica bi se rodila sama po sebi. No, u korupciju i podaništvo ogrezla hrvatska politička elita to nikada neće napraviti, jer njima to jednostavno nije u interesu.
S toga, Hrvatima je potrebna nova generacija političke svijesti, novi pristup i novi ljudi. Inače, Hrvati neće imati budućnost u (ovakvoj) BiH.
Tribina u Grudama je prva u nizu tribina koju će HRS na istu temu organizirati po cijeloj BiH.
