Ovdje nas zanima i detalj iz Mojsijeva života koji se odnosi na njegov kasniji povratak u Egipat. Naime, i Jahve govori ovome svome sluzi da se vrati u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili njegov život (usp. Izl 4,19). Mojsijev povratak je vrlo važan, jer će on tamo otpočeti pripreme za izlazak s narodom iz dugostoljetnoga ropstva u Egiptu u Obećanu zemlju. Bili su roblje preko 400 godina, kao što su Hrvati bili pod Osmanlijama. Mojsije putuje u Egipat sa svojom obitelji. Vrlo bitan predmet što ga je ponio na Jahvin nagovor jest Božji štap što upućuje na sve Jahvine upute i savjete s darovanom moći. Jahve je Mojsiju rekao da po povratku u Egipat ode do faraona i da ga uvjeri u čin oslobođenja Hebreja iz egipatskoga ropstva i odvođenja u Obećanu zemlju slobode. Ovu sljedeću biblijsku rečenicu valja citirati jer u njoj leži ključ tumačenja daljnjega teksta: “Jahve opet reče Mojsiju: ‘Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa za koja sam ti dao moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako te neće pustiti narod da ode. Tada reci faraonu: ‘Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac. Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca’.“ (Izl 4,21-23).
Bog Mojsija poučava što će i kako će reći faraonu koji neće odmah dopustiti povratak Hebreja u Obećanu zemlju, a ono najvažnije što treba reći faraonu jest: “Izrael je moj prvorođenac“ (r. 22; Izl 4,21-23), kojega treba pustiti da u novoj zemlji, koju mu Bog dodjeljuje, iskaže svome Bogu štovanje prinoseći žrtve i molitve, a u toj zemlji dogodit će se rođenje Božjega Sina i njegova Kalvarijska žrtva za sve nevino ubijene od utrobe majčine i kasnije. A ako to odbije, Bog će ubiti faraonova prvorođenca i sve ostale prvorođence. Ovu misao trebao je izreći Mojsije faraonu u lice, u oči, u um i u srce. Ako to ne prihvati, dogodit će se pomor prvorođenaca od faraonova prvorođenca koji je trebao biti nasljednik na stolici faraonskoj do svih ostalih prvorođenaca sužnjeva u tamnici, a tako i sve prvine od stoke, što će biti “osveta“ za toliko ubijanje hebrejske nevine muške novorođenčadi. To se sve vrtjelo u svijesti Mojsijevoj kako je i on trebao biti ubijen u onome općem ubijanju muškića prvorođenaca, a evo on izgovara pred faraonom i zator egipatskih prvorođenaca, što će se i dogoditi jer je tvrdokorno srce faraonovo da bi dalo slobodu Hebrejima, kao što su se dogodili mnogi slični događaji u ljudskoj povijesti, te su postali otkupiteljska žrtva nevinih zbog koje će i sam Isus Krist, drugi Mojsije, ići na križ. Bog je dopustio žrtvu nevine novorođenčadi hebrejske, Bog je dopustio žrtvu nevine novorođenčadi egipatske, Bog je dopustio prolijevanje krvi Sina svoga…; u povijesti je mnogo nevine krvi na žrtveniku koja se miješa sa spasiteljskom krvi Kristovom, a sve zato što je sebični “faraon“ okorjela srca i tvrde šije (usp. Izl 7,14-24; 12,29-36).
don Ilija Drmić
