Ovogodišnjom obljetnicom međugorskih ukazanja započela je velika proslava međugorskog fenomena, koja svoj vrhunac nije dosegnula ovih dana kada se obilježavaju prvi dani ukazanja, nego će se produžiti sve do Mladifesta na početku kolovoza, kada će u Međugorje osim 50-ak tisuća mladih sa svih strana svijeta, po prvi puta na oltar međugorske crkve sv. Jakova doći i deseci biskupa, nadbiskupa i kardinala. Na koncelebracijama prijašnjih godina bilo je 500 i više svećenika, no ove će godine slika biti još impresivnija i dojmljivija, jer će na simboličan način pokazati svu brigu i pažnju cijele Katoličke crkve za Međugorje.
Ovogodišnjoj obljetnici prethodila je odluka pape Franje o ukidanju zabrane svećenicima i biskupima organizacije hodočašća u Međugorje. Premda se radi o velikom pomaku u ovih 38 godina, ta vijest u Međugorju nije dočekana trijumfalno, nego je primljena sa zahvalnošću, a papin međugorski upravitelj, mons. Henryk Hoser, ostao je u okvirima svoje dosadašnje nenametljivost i diskretnosti, pa se čak nije ni pojavio kao npr. predvoditelj misnoga slavlja na samu obljetnicu. Dajući prednost lokalnoj franjevačkoj zajednici, provincijalu koji je predsjedao euharistiji, kao i župi Međugorje, za koju je obljetnica zacijelo najveći blagdan u godini. A dio te župe su, ne zaboravimo, i sami vidioci, njih šestero, koji neumorno i nepokolebljivo već 38 godina svjedoče objavljenu im istinu.
Međugorje sada, zapravo, obilno ubire svoje plodove nakon svih ovih godina i oni više nisu vidljivi ni kao pojedinačni slučajevi duhovnih i tjelesnih ozdravljenja ili pak statistički podaci u porastu broja hodočasnika, nego prije svega kao novi obrazac kršćanskoga života, koji se otkriva u jednostavnosti međugorskih poruka o molitvi, pokori, sakramentima, ispovijedi, postu, Svetome pismu. Crkvi je trebalo dugo vremena da shvati, odnosno trebala je doživjeti da je pregazi vrijeme, pa da prihvati da su plodovi Međugorja ne samo vidljivi i prihvatljivi, nego da ih se mora ugraditi u temelje aktualne evangelizacije, jer će u protivnom kršćanstvo izblijedjeti do neprepoznatljivosti.
Prihvaćajući današnje plodove Međugorja, Crkva polako kao da razumijeva i čemu toliko godina ukazanja, čemu ta trajnost i niz poruka majčinske blagosti i upornosti. Međugorje svih ovih godina nije odustalo od čovječanstva, nije se umorilo biti mu lijekom i odmorom, nije se savinulo ni pod batinom ni dalo zavesti idolopoklonstvom ili skrenuti u neku paralelnu crkvu. I današnja Crkva to mora prepoznati i zahvaliti Međugorju za godine ne posustajanja i ne odustajanja od onih vrijednosti koje upravo Crkvu čine nezamjenjivom institucijom na zemlji. Sve su to plodovi događaja koji su se dogodili prije točno 38 godina, kada je šestero djece pristalo biti saveznicima Neba u najluđoj igri koja se u njihovim životima mogla dogoditi, ali koja, kao što vidimo, nije bila uzaludna, jer je preko njih pokrenula cijeli svijet. Pa i Crkvu u njenom uspavanom dijelu.
abcportal
