Hrvatska mlada nogometna reprezentacija proteklih dana nastupila je na Europskom prvenstvu do 21. godine koje se održava u Italiji. Naši mladići odigrali su ispod očekivanja te upisali 2 poraza (Rumunjska 4:1 i Francuska 1:0) i jedan neriješeni rezultat protiv Engleske (3:3) te tako svoj put završili kao posljednji u skupini s osvojenim 1 bodom. Ipak sami odlazak na prvenstvo nakon 15 godina svojevrstan je uspjeh, također smo vidjeli da su dvojac Vlašić i Brekalo spremni u potpunosti za velike uloge u A reprezentaciji.
Krenimo s onim pozitivnim stvarima, to su definitivno Brekalo i Vlašić, može se reći jedini koji su igrali vrhunski nogomet u ove 3 utakmice. Njih dva su naravno postigli sve naše golove, po 2 svaki od njih a jednostavno sva 4 su bila fantastični potezi ovih majstora. Šteta što su obojica zaradila ozljedu tako je Brekalo propustio skoro cijelu utakmicu protiv Rumunja i većinu one s Francuzima dok je Vlašić morao izaći u drugom djelu protiv Engleza. Završnicu protiv Francuske i sat vremena protiv Engleske naši su bili najbolji, a isto to vrijeme je vrijeme kada je ovaj dvojac bio skupa na terenu. Žalimo što nisu mogli biti na terenu cijelo vrijeme, posebno u prvoj utakmici s Rumunjima jer tko zna možda bi ova dva genijalca kreirala potpuno drugačije ishode utakmica pa i cijele skupine. Ako tražimo još neke pozitivne činjenice izdvojimo Šunjića koji je od ostatka ekipe najbliže A vrsti, na svojoj poziciji zadnjeg veznog odradio korektan posao. Naravno još ćemo napomenuti da su svoje minute lijepo iskoristila dva 19-godišnjaka Bradarić i Kulenović. Oni nisu bili u prvom planu ali s obzirom na njihove predstave, godine i to da imaju još jedan ciklus s mladom reprezentacijom vjerujemo da bi u budućnosti mogli popuniti one problematične pozicije koje trenutno imamo u Dalićevoj ekipi jer Bradarić je lijevi bek a Kulenović klasični napadač.
Nažalost onog lošeg bilo je puno. Obrana je bilo katastrofalna, što govore činjenice da smo primili 8 golova, skrivili 2 penala i još neke golove poklonili kao Sosa onaj treći Rumunjima a bio je baš taj možda i presudni u presudnoj utakmici. Također ružno zvuči da smo u sve 3 utakmice gubili već nakon prvih 10 minuta. Naš najjači obrambeni adut trebao je biti Ćaleta Car i sigurno bi s njim to moglo izgledati puno drugačije, no kako i koliko bolje bi odigrala zadnja linija da je Duje mogao odnosno želio igrati na ovom prvenstvu nikada nećemo saznati. Ovako je zadnja četvorka skupa sa golmanima jako podbacila i bila propusna na sve strane.
Konkretno u prvoj utakmici (Rumunjska 4:1) igrao je samo Vlašić koji je i postigao jedini gol. Ovaj rezultat je čak i dobar, mogao je biti i puno teži poraz s obzirom na prikazano. Drugu utakmicu (Francuska 1:0) opet primamo rani gol i dajemo loptu protivniku u potpunosti. Dočekali smo 2 kontre, jednom je Vlašić proigrao Jakoliša koji ne pogađa u situaciji 1 na 1. Druga prilika, druge uloge, Brekalo za Kulenovića opet 1 na 1 i stativa. Bio je to kraj za naše. Treću utakmicu igramo za prestiž (Engleska 3:3). Odigrali smo najbolju utakmicu ali je obrana opet bila najgora točka i 3 puta smo bili u zaostatku, dok su nas s druge strane Brekalo s dva gola i Vlašić jednim vraćali i izborili taj jedini bod naše mlade reprezentacije na ovom prvenstvu.
Na terenu je bili svega neki igraju vrhunski, neki imaju potencijala a neki su se stisli, poplašili ili jednostavno podbacili. Dečki trebaju još mnogo napredovati i sazrijevati ali da nema straha za budućnost našeg nogometa je sigurna stvar.
Bez obzira na sve igrače, najveće kritike idu izborniku Gračanu. Navijači su uvjereni da nije izvukao najbolje iz ove ekipa i da ga treba zamijeniti s nekim mlađim i inovativnijim trenerom. Neke od njegovih grešaka su primjerice to da momak koji standardno igra u 1.Francuskoj ligi, i ne samo da igra već zabija i asistira za Bordeaux na ovom prvenstvu nije odigrao ni jedne minute. To je Toma Bašić igrač s daleko najboljim prekidom u ekipi. Isto tako nejasno je da se Halilovića, koji je kapetan kod Gračana, otpiše nakon prve utakmice i ne uvede ga se nego par minuta u idućim nastupima. Istina, bio je Alen protiv Rumunja jako loš ali zar se tako lako prekriži kapetana?! Već spomenuti Bradarić i Kulenović isto su greška trenera, on je morao prepoznati njihov potencijal i staviti ih puno više u igru, možda čak i od početka ispred jako loših Sose i Jakoliša na ovom Euru. Možda je se čak i problem s Ćaletom Carem mogao drugačije riješiti?. Zaključimo ove primjedbe Gračanu s činjenicom da u završnici protiv Engleske kod rezultata 3:3 igrači žele pobjedu no neki su vidno iscrpljeni, izbornik ima još jednu izmjenu na raspolaganju ali ju nikako ne koristi.