U četvrtak 20. lipnja 2019. proslavila je Crkva svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, odnosno Tijelovo ili Brašančevo, jednu od četiriju zapovjedanih svetkovina u Katoličkoj Crkvi. Tako je bilo u svim našim župama, ovdje posebno ističemo župe u Posuškom dekanatu: Posušje, Posuški Gradac, Rakitno, Sutina, Vinjani, Zagorje i Vir. Međutim, večernju Misu svi župnici već tradicionalno slave u Posušju, odnosno na groblju Martića Križ, a potom odatle sudjeluju s vjernicima u tijelovskoj procesiji koja završnicu ima ispred kipa fra Grge Martića, odnosno stare župne crkve.
Ovoga puta misno slavlje na groblju Martića Križ predvodio je župnik iz Posuškog Graca fra Valentin Vukoja, a u koncelebraciji su bili skoro svi okolni župnici i svećenici iz župe Posušje. Ministranti su uvijek ukras oltara i slavlja, kao i pjevači Župnoga zbora pod vodstvom č. s. Marine Ivanković, koji uzveličaju svako naše duhovno slavlje, pa tako i ovo u čast preobraženom Kristu pod prilikama Kruha i Vina.
Propovjednik je u svojoj propovijedi govorio o tome kako trebamo na početku svake Mise u sebi spaliti grijeh da se vine u naše okružje i uvis miris žrtveni i kadioni, te da bismo tako preporođeni i oslobođeni od grijeha, koji je naša svakidašnja činjenica, ušli u dubinu misterija, tajne slavlja svete Mise, nekrvne Kristove žrtve, u kojoj se oslobođeni grješnosti pričešćujemo Tijelom Kristovim i Krvlju Kristovom za novi oblik svoga ljudskoga i ovozemnoga života. Misa je veliki Božji dar svijetu i Crkvi, ona je osjetilo i čulo Crkve kojim doživljava zemaljsku i nebesku zbilju. Kada bi svi vjernici bili ovoga svjesni, ne bi sebi nikada i nikako dopustili propust nedolaska na Misu sa sveukupnim slavljem života bilo blagdansku ili pak nedjeljnu.
Nekoliko tisuća vjernika pozorno je slavilo prisutnost Božju u Kruhu i Vinu na Martića Križu, a veliki broj njih pristupio je i pričesti što su je svećenici dijelili. Sve je imalo sličnosti s evanđeoskim odlomkom toga dana: “Nato će on svojim učenicima: ‘Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.’ I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.“ (Lk 9,16-17). Ovdje imamo 5 kruhova i 2 ribe, što je propovjednik protumačio kao 5 osjetila u ljudskome tijelu i 2 Kristove naravi: Božanska i Ljudska, što znači da Krist hrani svojom božanskom i ljudskom naravi svih 5 naših osjetila, što ih želi obogatiti svojim Božanskim životom.
Poslije Mise uslijedila je procesija, mimohod, obišašće ulicama grada Posušja, što je dio za cjelinu tijelovske procesije u našem Posuškom dekanatu. Pod baldahinom, što su ga nosili mladići iz Frame, išli su naizmjenično petorica svećenika s Presvetim Oltarskim Sakramentom u monstranci, pokaznici, mijenjajući se na pet improviziranih oltarskih mjesta. Tu bi se čitao ovome trenutku prikladni svetopisamski odlomak u kojem se spominju darovi za Misu: Kruh i Vino, kao i molitve vjernika, te druge činjenice što čine bit Euharistije ili Mise, te našega odnosa prema toj svetinji nad svetinjama po kojoj oblikujemo svoj životni hodočasnički put. Putem je moljena krunica i na svakoj od pet postaja pjevana prikladna duhovna popijevka. Na završnici ispred stare crkve obavljeno je Klanjanje s blagoslovom prisutnoga puka.
Tijelovo je zapovjedna svetkovina kao što su i Božić s osminom, Velika Gospa i Svi Sveti, a uz ove svakako dodajemo i stavljamo na prvo mjesto najveću kršćansku svetkovinu s osminom Uskrs. Razlog zašto se slavi četvrtak nakon nedjelje Presvetoga Trojstva jest taj što se uklapa u Veliki sveti tjedan, odnosno u Veliki četvrtak kada je Isus ustanovio presvetu Euharistiju i Sveti svećenički red, jer ministerijalni svećenik je neophodan za slavljenje svete Mise. Slaveći svetu Misu vjernik se sa svećenikom uživljava u duboku poruku koja proizlazi iz te velike tajne pretvorbe Kruha u Tijelo Kristovo i Vina u Krv Kristovu, a taj Kruh, kao i svaka druga hrana, a ta Krv kao i svako drugo piće pretvaraju se u naše tijelo i u našu krv, te Kristov život ulazi duboko u nas i pretvara ga u svoje Tijelo i svoju Krv. Mi smo na taj način stvarno i mistično povezani sa svojom Glavom, odnosno s Kristom. Mi smo Jedan u Kristu, Jedan Krist! O toj čudesnoj preobrazbi malo mi možemo znati, kao što malo znamo o tajni začeća kada se duša sjedinjuje s tijelom i nastaje novo ljudsko biće, ili pak kada se duša odjeljuje od tijela i tijelo umire a duh se pridružuje novoj onostranoj stvarnosti. Tijelovo je uistinu veliki događaj u povijesti našega postojanja: osnažuje naše tijelo po Kristovu Tijelu i uzdiže našu dušu prema Nebu da bi tijelo bilo živo i da bi se o uskrsnuću tijela preobrazilo u novo tijelo i pridružilo se duhu, te na taj način slavilo i hvalilo svoga Tvorca Boga.
Vir, na Tijelovo 20. lipnja 2019.
don Ilija Drmić
