Zlatko Dalić u nedjelju je postao najuspješniji hrvatski izbornik. Nitko od njegovih prethodnika nije uspio plasirati se s reprezentacijom na tri velika natjecanja. Po tome, ali i sa srebrom sa SP-a iz Rusije, nadmašio je ponosnog učitelja Miroslava Ćiru Blaževića.
Da su okolnosti drugačije, ‘trener svih trenera’ gotovo sigurno bi pratio susret protiv Rusije na krcatom Poljudu i navijao za ‘vatrene’, no morao je ostati kod kuće. Ćiro je uživao, ali u zadnje vrijeme nije mu lako, bori se s opakim karcinomom koji mu se vratio. Nažalost, stanje je sve lošije.
– Nalazi su opet loši. Liječnici su ubili metastaze na tri mjesta, ali u međuvremenu je rak otišao na kosti, proširio se na rebra i zdjelicu. Kada mi je liječnica prvi put kazala da nije dobro, PSA vrijednost je pokazivala četiri. Sljedeći put se već popela na devet, i to je bilo alarmantno, a na posljednjem pregledu vrijednosti su stigle do 20 – rekao je Ćiro za Jutarnji list.
Dvaput je pobijedio rak, operirali su mu prostatu, a bolest mu je prvi put dijagnosticirana 2011. No prokleti karcinom ponovno se vratio. I dalje neustrašiv i vedrog duha, kakav je uvijek bio, vjeruje u pozitivan rasplet. No, jedina želja mu je otići bez bolova.
– Već izvjesno vrijeme nema ni Tomislava Ivića, ni Đalme Markovića, ni Otta Barića, ni Vlatka Markovića, nema više ni puno mlađeg Cice Kranjčara. Otišli su naši nogometni i trenerski divovi, pa ne mogu ni ja ostati za sjeme. Pomiren sam sa situacijom, jedino još želim otići bez bolova. Oduvijek imam strašno nizak prag tolerancije na bol.
Bez obzira na tešku bolest, ‘vatreni’ su vratili legendarnom treneru osmijeh na lice. Tijekom tih 90 minuta nije razmišljao ni o čemu drugome. Bio je siguran u pobjedu Hrvatske i plasman u Katar, no kako priznaje, i on je drhtao do posljednjeg zvižduka.
– Zamisli mene, iskusnog trenera, drhtao sam kao 18-godišnjak. Premda su bili jako dobro defenzivno organizirani, nisam vjerovao da Rusi mogu izdržati. Razbranili smo im tog golmana (Matvej Safonov, 22-godišnjak iz Krasnodara, op. n.), mislim da će o njemu u domovini nakon Splita pisati kao o novom Lavu Jašinu. Tako je impresivan bio – kaže Ćiro u svome stilu.
‘Trener svih trenera’ uveo je sadašnjeg izbornika u trenerski svijet, no učenik ga je nadmašio. Ćiro je osvojio broncu 1998. godine i lansirao Hrvatsku na nogometni Olimp, a Dalić je otišao korak dalje i osvojio srebro prije tri godine u Rusiji. Kako tvrdi, dao mu je samo jedan savjet.
– Jednom smo zajedno držali predavanje u crkvi, pa su me iz publike pitali je li me Dalić nadmašio rezultatom iz Rusije. “Znate li zašto je on bio drugi, a ja samo treći na svijetu?” pitao sam ih. “Zato što se on više Bogu molio, ha, ha…” Otkako je izbornik, mene uopće nije tražio savjete. Zapravo, poslušao me je samo jednom: rekao sam mu da “malog” Gvardiola mora staviti u obrambenu centralu. Oponirao mi je u početku argumentom da ga u klubu koriste na lijevom beku, ali onda me ipak poslušao. Premda, Gvardiol je svjetska klasa, njega možeš hladno staviti i na centarfora i on ne bi podbacio – kazao je Ćiro.
