Kada čujemo riječ Kalifornija, većina nas će pomisliti na američku saveznu državu na zapadnoj obali uz Tihi ocean. Vjerojatno će nam prve asocijacije biti filmska i televizijska industrija Hollywooda u Los Angelesu, prelijepi San Francisco sa Golden Gateom, ali i mnogi tehnološki giganti i globalne kompanije nastale doslovce u garažama kreativnih i marljivih pojedinaca.
Prostor je to idealnog geografskog položaja, plodne zemlje, dobre klime, podjednake blizine mora i planina, prostor s puno sunca i mnogih drugih bogomdanih pogodnosti.
Bez idealiziranja, može se reći da su stanovnici ove američke regije svojim radom, organizacijom, kvalitetnom vizijom i strategijom uspjeli od Kalifornije napraviti mjesto u kojem prosječan čovjek kvalitetno živi, djeluje te ima mogućnost ispunjenja vlastitog životnog sna.
Ukratko, Kalifornija jest bogata regija, koja je gotovo iz ničega postala jedna od najjačih svjetskih ekonomija na svijetu.
Iako su određeni pojedinci već uspoređivali Kaliforniju i Hercegovinu u nekim, više ili manje ozbiljnim observacijama, idemo vidjeti po čemu je Hercegovina slična regiji iphona, McDonaldsa i mnogih drugih nama dragih i korisnih stvari.
Uz samu usporedbu nameću se logična pitanja: Što je nama potrebno da postanemo ekonomski i društveno razvijeni kao Kalifornija? Koje su naši najznačajniji potencijali, a što nas to koči u našoj ‘kalifornizaciji’? Imamo li ikakvu viziju, strategiju ili prepuštamo da nam netko drugi uređuje i upravlja životom i životnim prostorom?
VIZIJA, STRATEGIJA, LJUDSKI RESURS…
Za svaki dugoročni i održivi napredak potrebno je nekoliko temeljnih faktora, točnije uvjeta bez kojih nije moguće ništa dobro i održivo uraditi, ali ni planirati.
Pretpostavka razvoja svakog područja, pa tako i Hercegovine su: ljudi, jasna vizija, strategija i strateški planovi te kvalitetan pravni, politički i vrijednosni okvir.
Iako postoji još važnih uvjeta, ovi uvjeti su baza bez koje ne postoji mogućnost za daljnje korake napretka, te ću ih stoga ukratko i objasniti.
Ljudi su prva i najvažnije pretpostavka. Ukoliko imamo ljude, imat ćemo i sve ostalo.
Kad kažem ljude, mislim na niz kvaliteta potrebnih za kreiranje razvoja, a prije svega na poštenje, marljivost, obrazovanje, samosvjesnost, hrabrost te mentalitet spreman na promjenu i teški rad.
Vizija predstavlja pitanje svih pitanja: Kakvu Hercegovinu zamišljamo u budućnosti? Mislim da bismo se svakako trebali odlučiti za jednu od tri ponuđene opcije:
1. Hercegovina kao poljoprivredno i turistički orijentirano područje s visokim stupnjem održivosti, tehnološki i znanstveno usmjereno, sa društvenim i socijalnim uređenjem temeljenom na znanju, kulturi i europskim i općeljudskim vrijednostima.
2. Hercegovina kao područje visoke prljave industrije, usmjerene na stvaranje profita, bez pretjerane brige za očuvanje okoliša, sa društvenim uređenjem bez značajne društvene i socijalne osjetjivosti, solidarnosti i poštivanja.
3. Hercegovina kao regija upravljana od strane interesnih skupina ili inozemnih vladara.
Ne znam što želi većina, ali moja vizija Hercegovine definitivno je broj 1 – poljoprivredna, turistička, ekološki čista regija sa društvenim uređenjem utemeljenim na znanju, kulturi i zapadnoeuropskim vrijednostima.
Strategija bi trebala dati temeljne smjernice o načinu postizanja naše vizije te na osnovu nje i planove kako svaki pojedini cilj i ostvariti. Bez strateškog i detaljnog planiranja, nema ni kvalitetnih i mjerljivih rezultata.
Naši ciljevi i vizije mogu biti ostvareni jedino predanim i pametnim planiranjem i radom.
Pod pravnim, političkim i vrijednosnim okvirom mislim na širi skup djelatnosti, koji uključuje donošenje jednostavnih i jasnih zakona, težnju političkoj stabilnosti i moralnim društvenim odnosima.
Potrebno je naš zakonodavni okvir prilagoditi europskim normama, pojednostavniti birokratske procedure osnivanja i poslovanja gospodarskih subjekata, smanjiti nepotrebne visoke poreze i parafiskalne namete, srediti imovinsko-pravne odnose i sl.
Sve su to stvari od fundamentalnog značaja za razvoj gospodarstva i privlačenja investitora. Jednostavno i lijepo to izgleda na papiru, ali ove stvari je moguće provesti i u stvarnosti, ukoliko za to postoji potrebna volja i znanje. Uostalom, postoje zemlje i regije koje su to uspjele, zašto ne bi i mi?
GEOGRAFSKI POLOŽAJ – PROMETNA, ENERGETSKA I TRGOVINSKA PRILIKA
Baš kao što sam na početku teksta opisivao Kaliforniju, gotovo isto bih mogao prenijeti na Hercegovinu.
Plodna zemlja, puno sunčanih dana, blizina mora i planina, odlična varijacija klima i mikroklima, prirodni resursi – sve to ima Hercegovina.
Uz to, Hercegovina je na odličnom geostrateškom položaju kroz koji će u budućnosti možda prolaziti mnogi prometni i energetski pravci.
Kažem možda, jer to uvelike ovisi o nama samima i o tome koliko ćemo se uspjeti nametnuti i organizirati. Autocesta A1 kao dio Jadransko-jonskog koridora, te paneuropski koridor Vc su savršene prilike za povezati Hercegovinu sa ostatkom Europe te joj time povećati investicijski i atrakcijski kapacitet.
Svakako, uz prometnu važnost, treba pratiti i energetske mogućnosti, koje u ovom području nisu nikako zanemarive.
Ukoliko rješimo imovinsko-pravne odnose, prilagodimo zakone europskim normama, pametno razgovaramo i lobiramo, imamo velike mogućnosti iskoristiti geografski položaj za povećanje vrijednosti naših zemljišta, porast investicija, razvoj turizma, brži protok roba i usluga, pozicioniranje Mostara kao regionalnog središta te mnoge druge djelatnosti koje pokreću gospodarski rast i razvoj.
SAVRŠENI POLJOPRIVREDNI I TURISTIČKI POTENCIJALI
O poljoprivrednim potencijalima Hercegovine puno smo čuli.
Prostor s mnogo polja, dobrom klimom i plodnom zemljom je itekako pogodan za sve vrste voća i povrća.
Od voća u Hercegovini se proizvode odlične kruške, breskve, višnje, šljive, marelice, lubenice, jagode, jabuke i druge sorte, a posebnu vrijednost ima trešnja zbog svoje tržišne konkurentnosti uvjetovane ranijim sazrijevanjem i sočnošću.
Također, proizvodnja povrća visoke kvalitete ima velik potencijal, posebice kada je riječ o hercegovačkom krumpiru, kupusu, paprici, paradajzu, krastavcu, mahunarkama, luku, tikvama, zelju i mnogim drugim vrstama, a svakako ne treba zanemariti ni potencijal maslina koje također uspijevaju u mediteranskom dijelu Hercegovine. Poseban biser mogu biti hercegovački kameni vinogradi, pogotovo u predjelima Čitluka, Čapljine, Stoca i Mostara koja su kao stvorena za nasade vinove loze.
Potencijal vinogradarstva nažalost nije dovoljno iskorišten, a ni naša najpoznatija vina Žilavka i Blatina nisu doživjela značajnije međunarodno brendiranje.
Imamo mi u Hercegovini i nešto šuma, pogodnih zemljišta za duhan, smilje i druge kulture, ali koliko ćemo to iskoristiti ovisi prije svega od nas.
Dakle, kao što vidimo, imamo mi kvalitetne uvjete za poljoprivredu – sve što treba jest ‘zasukati rukave’ i početi raditi.
Najveći potencijal definitivno je u turizmu. Bogomdani položaj Hercegovinu smješta blizinu Jadranskog mora, ali i velikih planina i skijališta.
Sigurno da je najveći potencijal u vjerskom turizmu zbog fenomena Međugorja, gdje dolaze ljudi iz svih dijelova svijeta.
Tolika turistička atrakcija za sobom zasigurno može ponijeti i razvoj različitih povezanih djelatnosti, ali i ojačati primjerice zračnu luku u Mostaru.
Značajan morski turizam smješten je u hercegovačkom mjestu Neum, a svakako veliki i neiskoristivi potencijal je u etno i seoskom turizmu.
Ne treba zaboraviti i sve popularniji dentalni turizam, koji zbog odnosa kvalitete i cijena usluga ima nevjerojatnu konkurentnost baš u našim područjima.
Sva naša prirodna bogatstva, šume, parkove, rezervate moramo čuvati, ali i brendirati i ‘prodavati’.
Mnogi turisti užurbanog i globalnog svijeta danas bježe u sela na mirne prostore, žele jesti zdravu hranu, jahati konje, penjati se po planinama, koristiti rafting, bezbrižno piti kavu, odmarati, uživati u prirodi..I tu im Hercegovina može biti idealna destinacija. Baš zato pod hitno moramo izraditi strategiju razvoja turizma i jasno krenuti u njenu realizaciju.
Svijet traži i masno plaća ono što mi imamo, hoćemo li propustiti tu šansu?
OBRAZOVANJE, INOVACIJE I TEHNOLOŠKI BOOM
Netko je davno rekao da ako želimo uništiti neku državu, da joj uništimo obrazovanje. Isto tako, ako želimo unaprijediti neku državu, trebamo ulagati u obrazovanje. Ovakav sustav obrazovanja u hercegovačkim područjima je katastrofalan i zahtijeva potpuno novu paradigmu i novi kurikulum.
Stoga, pod hitno je potrebno uskladiti obrazovni sustav sa tržištem rada, povećati STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics) aktivnosti u školama te učiti djecu i mlade kritičkom razmišljanju, komuniciranju, stranim jezicima, digitalnim vještinama, financijskoj pismenosti te im stvarati kvalitetan odnos prema pravoj kulturi i životu u 21. stoljeću.
Hercegovina ima tehnoloških firmi i startup-ova, pogotovo u Mostaru, koji zbilja mogu biti primjer zdravih i vrhunski ustrojenih firmi koje programiraju, izvoze različite usluge i tako potiču izvrsnost i znanje kao važne društvene odrednice.
IT kompanije, inovativni centri, tehnološki parkovi su nešto čega nam treba sve više i više kako bi se razvijali i dostizali zapadnoeuropski svijet.
Imamo mi i kvalitetne i nadarene pojedince za to, samo im moramo omogućit zdrav obrazovni sustav i prilike u kojima mogu svojim trudom i znanjem dostojanstveno živjeti i stvarati. Tu važnu ulogu igra i Sveučilište u Mostaru, pred kojim stoje veliki izazovi u budućnosti.
Puno toga mi imamo, pa bih svakako još spomenuo i različita rudna bogatstva na istoku i zapadu Hercegovine, grafičku i metaloprerađivačku industriju te mnoge druge više ili manje poznate organizacije i djelatnosti koje guraju Hercegovinu prema naprijed.
ALI, IMAMO MI I NEGATIVNIH ELEMENATA
Trudio sam se nabrojati neke pozitivne stvari te djelomično prikazati zbilja ogromne potencijale Hercegovine.
No,treba biti pošten i reći: Imamo mi i puno nedostataka i degradirajućih elemenata, koji nas koče, a dijelom i uništavaju.
Za neke smo sami krivi, a neki su nam nametnuti. Pa hajdemo nabrojati samo neke.
Hercegovinu kakvu znamo danas su oblikovali različiti povijesni, kulturni i politički utjecaji.
Mnogi ratovi, susreti i borbe civilizacija, zapuštanja ovog dijela od matičnih država i permanentni sukobi duboko su formirali kulturni i životni prostor Hercegovine i Hercegovaca.
Poseban problem stvara komplicirana i neriješena politička situacija u Bosni i Hercegovini, koja je već nebrojeno puta dovela do blokade bilo kakvih reformi u stvaranju stabilnih i zdravih političkih institucija i pravnog okvira.
Nerijetko je negativnu ulogu odigrala i međunarodna zajednica, koja umjesto da bude faktor stabilnosti, sve više je postajala generator nepravde i podjela.
Stoga je, zbog neriješenog političkog pitanja, uvijek bilo teško i daleko uopće i raspravljati o razvojnim projektima, već je cijela priča ostala na nacionalnim previranjima.
Političari su u Bosni i Hercegovini posebna priča. No, kako to obično biva, političari su odraz naroda.
Glomazni i nepotrebni politički aparat doveo je i svakodnevno dovodi do velike korupcije, nepotizma, namještanja javnih natječaja, kriminala i drugih negativnih pojava. Političke elite su stvorile takav državni aparat i općenito takvu klimu u kojoj nemali broj mladih osoba teži ulasku u politiku, odnosno kao glavni cilj stavlja se zauzimanje neke pozicije sa obilnim prihodima, s tim da tu poziciju i plaću vrlo često ne karakterizira adekvatan rad i odgovornost.
Taj način razmišljanja ”da mi se uvaliti u državnu službu” kao da se uvukao u genetski kod nekih Hercegovaca i kao da razara cijelo društvo.
Usporedbe radi, već spomenutu Kaliforniju odlikuju ljudi koji su željni natjecanja, napretka, koji teže da svojim radom i izvrsnošću postignu nešto u životu. Ljudi tamo žele biti jedinstveni, trude se bit posebni i drugačiji od drugih, kako bi uspjeli i postali nešto. Kod nas potpuno suprotno, kod nas ljudi ne žele natjecanje, bježe od svojih snova i bježe od toga da budu drugačiji, već svi teže biti isti, svi teže biti oni protiv kojih cijelo vrijeme pričaju.
U Kaliforniji, koja također ima mana, ljudi žele u moru istih biti različiti, a kod nas u moru istih, svim snagama se teži biti taj isti. Eh, to je upravo temeljna razlika: odnos ljudi prema životu. Dok Kalifornijski ljudi teže i svim silama pokušavaju nešto napraviti, naši su često uspavani i bezvoljni, boje se čak i pokušati te traže lakše načine.
U hercegovačkim kafićima i kladionicama ćete nerijetko naći pojedince koji po cijeli dan sjede, igraju bingo, komentiraju sva društveno-politička događanja, kritiziraju sve i svakoga, bez da su se ikada pokrenuli i nešto sami napravili ili promjenili.
Iako imamo uspješnih ljudi, činjenica je da postoji dio ljudi koji dane provodi kukajući kako se ne može ništa pozitivno napraviti.
Nerijetko ćete od tih ljudi čuti kako su političari loši i kriminalni i kako zbog njih oni ne mogu dobiti radna mjesta, no već dvije rečenice iza priznaju kako bi i sami potkradali proračun, zapošljavali preko veze, namještali poslove.
Taj duboko urezan postsocijalistički mentalitet, u kojem kao pojedinci očekujemo da nam netko drugi mora nešto dati ili osigurati, degradira i nove generacije i ponekad u beznađe odvodi i onaj proaktivni i kreativni dio društva.
Postoji velik prostor za povećati pristup i odnos prema radu i biznisu, organizaciji, razdvajanju privatno-poslovno te mnogih drugih stvari. Uostalom problem jest i nedostatak otvorenosti, poročnost te nedovoljna briga za vlastiti duhovni i intelektualni rast.
Ponavljam, iako imamo uspješnih ljudi na svim područjima života, postoje svojevrsni problemi na koje ne možemo do kraja utjecati (neki povijesni, politički aspekti) te problemi na koje možemo itekako utjecati (odnos prema životu, mentalitet, kultura). Nisu ni drugi savršeni, svi imaju svoje nedostatke, ali ti nedostatci nam mogu biti znak da nešto nije dobro i da trebamo početi to mijenjati.
POSTOJI ŠANSA, NA NAMA JE HOĆEMO LI JE ISKORISTITI
Pokušao sam kroz ovaj članak dati vlastiti uvid u neke potencijale Hercegovine, nabrojao sam neke negativne elemente s kojima se trebamo suočiti te pokušao pružiti i neke smjernice za razvoj. Bilo kako bilo, ovo je vrijeme u kojem određujemo budućnost nas, naše djece, ali i cijele Hercegovine.
Kako će Hercegovina izgledati sutra i hoće li uopće postojati, u kakvom će okruženju naša djeca i potomci živjeti, stvar je sadašnjice i stvar je nas samih.
Kao što smo vidjeli, potencijala imamo jako mnogo, ali imamo i problema. No, ukoliko mi zbilja želimo nešto, ukoliko marljivo težimo rješenju i napretku, ne postoje problemi i prepreke koje se ne mogu savladati. Stoga, svatko od nas, na svom području, može dati doprinos stvaranju europske Kalifornije.
Hoćemo li dopustiti da budemo predmet ismijavanja na periferiji Europe ili ćemo biti moderna, razvijena europska regija u koju svi žele doći. I poželjet ovdje živjeti, u miru i ljubavi. Ako vjerujemo i želimo, sve možemo.
Na nama je!
Bruno Penava
