U ovoj nedjelji, koja je pred nama (28. nedjelja kroz godinu – B, 10. listopada 2021.), razmišljamo o temi 0pasnost od bogatstva (Mk 10,17-31; Mt 19,16-30; Lk 18,18-30), kao i još nekim temama unutar ove, a jedna je i Isusov poziv bogatoga mladića na nasljedovanje, te nagrada Isusovim sljedbenicima, ponajprije apostolima, kao i ostalima koji obavljaju Isusovu misiju u suodnosnosti s apostolima.
Deset Božjih zapovijedi Bog je dao nama ljudima po proroku i vođi Mojsiju
U trenutku kada je Isus sa svojim učenicima, apostolima i ostalim nasljedovateljima izlazio na određeni utrenik, put, netko je dotrčao, kleknuo pred Isusa i upitao ga vrlo ozbiljno govoreći što mu je činiti da zadobije život vječni. Naime, pročulo se da Isus naviješta život vječni i govori o uvjetima dospijeća u taj oblik života koji nadilazi ovozemaljski život. Budući da je ovaj još uvijek anonimni zanimanik za život vječni oslovio Isusa riječima: “Učitelju dobri“, Isus mu je odgovarajući na njegovo pitanje skrenuo pozornost na to da nitko nije dobar doli Bog jedini, a to je Isusov Otac nebeski. Otklanjanjem svoje dobrote sa sebe na Oca zapravo je stav pouke da je izvor dobrote u Bogu Ocu, koja se pretočila u Baga Sina i Boga Duha Svetoga. Potom mu je rekao da Deset Božjih zapovijedi znade, te ih je nabrojio bez gledanja na ustaljeni poredak samo nekoliko da ga malko podsjeti, i to ove: “Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!“ Kod Mateja nije spomenuta zapovijed: “Ne otmi!“, a spomenuta je: “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!“, što kod Marka nije nabrojena (usp. Mt 19,18-19).
Nato mu je ovaj odgovorio da je sve te, zacijelo i one nenabrojene, zapovijedi vršio od svoje mladosti, a trebao ih je najprije naučiti i to napamet kao najkraći, a najobuhvatniji Božji zakon kojim se reguliraju sva životna pitanja i problemi kako za pojedinca tako i za sve ljude. Inače je odgovorio u biblijskom duhu, a to je da je sve te zapovijedi čuvao pomnim življenjem kako ih ne bi prekršio i sebe uveo u grijeh, odnosno da izbjegne svoje grješno stanje koje inače muči, opterećuje u savjesti i svijesti, a kada se osoba uščuva od prekršaja, stvara radost u srcu i umu dajući polet za rad, molitvu i uopće za sav život.
Kod Mateja mladić pita Učitelja o tome koje mu je dobro činiti da zadobije život vječni. Isus mu nato odgovara zašto ga pita o dobru što bi ga trebao izvršiti, ta samo je jedan dobar i izvor dobra, a to je Bog. Iz njega proizlazi dobrota i njegove zapovijedi upućuju na putove dobrote, te na dobre čine i čine dobrorte. Potom mu je Isus rekao da čuva, vrši Božje zapovijedi, pa će tako ući u život vječni. Ponovno je upitao Isusa koje su te zapovijedi (usp. Mt 19,16-18). Isus je opet nasumce nabrojio neke, a ustvari je mislio na svih Deset zapovijedi.
Isus je saslušao mladićev iskaz o čuvanju zapovijedi, potom malo zastao, pogledao ga, zavolio ga zbog te činjenice čuvanja, vršenja zapovijedi od svojih mladenačkih dana. Nakon toga motrenja i promišljanja rekao mu je da mu jedno nedostaje, jedna važna odluka i osobni čin što bi ga trebao učiniti novim i velikim, a sastoji se u tome da ode kući i sve što ima da to proda i razdijeli siromasima, te će tako steći blago na nebu. Potom ga je dobro pogledao i rekao mu ove riječi: “A onda dođi i idi za mnom.“
Tako kod Marka, a Matej ovako postavlja tu raspravu između mladića i Isusa. Naime, Isus mu je, saznavši da je vršio sve zapovijedi, rekao: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ (Mt 19,21). Ovaj pojam stjecanja blaga na nebu za njega nije bilo baš nešto posebno i izazovno, jer on ima iskustvo i znanje o tome kako se stječe zemaljsko blago. A ona vjera koju je imao, nije mu bila dostatno snažna da bi pomoću nje proniknuo dubinu Isusovih riječi o stjecanju blaga na nebu. No, tom tematikom i nije bio baš zaokupljen zbog svoje sveukupne borbe i trke za zemaljskim bogatstvom i blagom.
Vrata u grad Jeruzalem nazvana “Iglene ušice“
Kod poziva apostola Isus je imao nekako kraći oblik toga zova u svoju službu, a ovdje je nešto dulji, te uvijek će biti načinom i poticajem svim budućim apostolima pozivanja u posebne evanđeosko-crkvene oblike nasljedovanja Gospodina Isusa. Posebno ovo njegovo neodazivanje na Isusov poziv bit će izvorom prouke fenomena pozivanja u Isusovu službu nasljedovanja. Ovaj, bogati mladić, na Isusovu riječi “dođi i idi za mnom“, smrknuo se i otišao od njega tužan i žalostan zbog nemogućnosti opredjeljenja što mu ga je storio “veliki imetak“ u koji je bio, očito, dobrano zaljubljen. Ovaj razlog tijekom povijesti imat će svoje brojne inačice mnogim pozvanima koji su otišli smrknuta lica od Isusa drugim životnim kolosijecima, ali ne bez Božje brige.
Nakon ovoga dijaloga između mladića, kod Luke nekoga uglednika, i Isusa, Isus je pogledao svoje učenike i izrekao vrlo teške riječi koje govore o tome s krikom kako će teško bogataši i svi imućnici ući u Kraljevstvo Nebesko. Naime, nije rečeno da neće nikako ući u Kraljevstvo Nebesko, nego samo činjenicu da će im biti vrlo teško, da će se morati izboriti za taj ulazak oslobađanjem suviška stečenoga blaga ili čega drugoga. Isus dalje o tome govori nakon što je zamijetio da su njegovi učenici ostali posve zapanjeni nakon ove njegove tvrdnje. Stoga im je on potvrdio, oslovivši ih riječju: djeco, kako je teško ući u Kraljevstvo Božje. Čak je to potvrdio izrekom da je lakše devi proći kroz “iglene ušice“, nego bogatašu, koji ustraje u svojoj sebičnosti glede bogatsva, ući u Kraljevstvo Božje.
Pojam “iglene ušice“ ima veze sa stvarnim iglenim ušicama kroz koje se provlači konac kad se želi nešto ušiti. U ovoj zgodi Isus ga je upotrijebio misleći na onaj ustaljeni pučki naziv za uski prolaz u grad kroz koji je mogla proći uska osoba, a deva koja je velika i široka trbuha ne bi mogla tuda proći, a kroz taj prosjek i nije se ni pokušavalo prolaziti. No, Isusova usporedba da bi ipak, unatoč uskoći prolaza u gradu Jeruzalemu, što ga nazivaju “iglene ušice“ ili “igleno oko“, tuda lakše prošla deva, nego da bi bogataš mogao ući u Kraljevstvo Božje osim ako se obrati na svome putu. Bogataš ne može ući niti uskim niti širokim putem u Kraljevstvo Božje jer ima sa sobom mnogo toga što nije moguće provući, odnosno kad je riječ o ulasku u mjesto i stanje iznad ovozemaljske zbilje, onda valja reći da bogataš koji je živio u zabludi stječući silno bogatstvo na ovome svijetu, a nije ga znao rasporediti da u njemu uživaju i mnogi drugi koji nisu imali prigodu steći ne samo višak bogatstva, nego jedva su imali osnovno za svednevni život uz ono što im je Bog darovao. Dakle, bogataš koji je zaljubljen u ovaj svijet i svoje “tezoro“ (tal. tesoro: riznica, blago, bogatstvo, zlato), ne može proći u Nebo koliko god je ulaz širok. A da bi mogao ući u Kraljevstvo Božje, valja to stečeno bogatstvo razdijeliti potrebitima i naučiti ih kako će stjecati dalje za svoj život, te ih poučiti da umnažaju i u nekom smislu i dijele svoje bližnjima kako bi i oni mogli ući u nebo.
Deva ne može proći kroz ulaz u grad nazvan “Iglene ušice“, ali prije će se i to zbiti nego da bogataš uđe u
Kraljevstvo Božje bez oslobođenja od svoje sebičnosti
Don Ilija Drmić
