Ime Posušje hrvatskog je korijena i da, označuje sušni kraj, što je i bilo temeljno obilježje ovog kraja kroz stoljeća.
U 7. stoljeću su se na povijesnoj pozornici pojavili Hrvati, osnivaju svoje prve kneževine, a zatim u vrijeme Tomislava i moćnu Kraljevinu Hrvatsku. Posušje je kao i čitava Hercegovina u ovo vrijeme pripadao Kraljevini Hrvatskoj o čemu između ostalog svjedoče i starohrvatski grobovi oko ranokršćanske bazilike u Gracu. Treba ipak upozoriti na mizerna istraživanja vezana za razdoblje ranog srednjeg vijeka u Posušju.
U kasnijim razdobljima, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, Posušje je uglavnom pripadalo velikaškoj obitelji Nelipića iz Sinja, a njihova vlast se vjerojatno nad ovim krajem povremeno mijenjala s bosanskom vladarskom obitelji Kotromanića. Tako se i ime Posušje u pisanim dokumentima prvi put spominje 1378. godine u opisu sabora koji je sazvala Margareta, udovica plemića Ivana Nelipića kojeg je vlasništvo bilo i Posušje. Drugi put se Posušje spominje 1403. godine u jednom dokumentu vezanom za trgovačke odnose Dubrovčana i Bosne. Značajan je treći spomen Posušja iz 1408. godine u jednoj povelji bosanskog kralja Ostoje gdje se Posušje naziva Župom. Tom prilikom kralj je Ostoja Posušje darovao plemićkoj obitelji Radivojevićima. Kasnije vrijeme vezano je za slabe bosanske kraljeve i moćnog hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, te za otpor hrvatskog plemstva prema istom kralju. Feudalna anarhija razdirala je hrvatske krajeve, pa su Osmanlije prilično lako 1463. godine zauzeli Bosnu.
Hercegovinu su Osmanlije potpuno zauzeli 1482. godine padom Herceg – Novog, no, godina pada Posušja pod tursku vlast vezana je za godinu velike krbavske bitke, 1493. godinu.
Posljednje naselje Posušja koje je ujedno i posljednje u čitavoj Hercegovini palo pod Osmanlije jest Vir. Branitelji Vira imali su dobro utvrđen lanac obrambenih utvrda iznad Vira i hrabro su se odupirali sve do 1513. godine.
Posušje pod Turcima 1513. – 1878.
Prvi spomen Hercegovačkog sandžakata potiče iz jedne vijesti s kraja veljače 1470. godine, s osmanskim osvajanjima širio se i prostor ovog sandžakata koji je bio u sastavu Rumelijskog ajaleta sve do 1580. godine kada je ušao u sastav tada novoosnovanog Bosanskog pašaluka i tako ostao do 1833. godine. Sandžake su Osmanlije dalje dijelili na manje upravne oblasti, kadiluke i nahije. I u posuškom kraju zavedena je uprava kao i ostalim dijelovima Osmanskog carstva, sva zemlja postala je vlasništvo sultana koji ju je dijelio svojim zaslužnicima. Iz tog razdoblja potječe i ime naselja Čitluk. Posuški kraj je za kasnijih oslobodilačkih ratova tijekom 17. stoljeća, postao graničnim područjem između Osmanskog carstva i Venecije, i kao takav je zadobivao velike ranegodine, nakon hercegovačkog ustanka protiv Turaka u kojem je sudjelovao i Posuški kraj, i nakon Berlinskog kongresa, austrougarska vojska, koju su većim dijelom činili Hrvati, a vodili su je i hrvatski generali Josip Filipović i Stjepan Jovanović, zauzela je Bosnu i Hercegovinu. Austrougarska je uspostavila najprije protektorat a zatim je 1908. izvršila i aneksiju Bosne i Hercegovine. Austrougarska vlast je radila na poboljšanju gospodarskih prilika u zemlji isto kao i na razvoju školstva. Tako je 1886/87. otvorena Osnovna škola Rakitno u Poklečanima, Osnovna škola u Viru počela je s radom školske 1903./04., nalazila se iznad Megdana, kasnije su otvarane škole u Posušju, Gracu i ostalim naseljima. Posebne zasluge za opismenjivanje posuškog stanovništva ima fra Didak Buntić.
Prve godine Posušje je postalo dio Kraljevine SHS kasnije Jugoslavie. 1939. godine sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska u koju je ušao i posuški kraj. Za vrijeme NDH 1941- 1945., područje današnje općine Posušje podijeljeno je između dviju velikih župa; Velika župa Hum i Velika župa Lašva-Pliva.
Počeci obrazovanje u Posušju:
Dana 8. srpnja 1966. godine Skupština općine Posušje osnovala je Gimnaziju u Posušju, a te prve školske 1966./67. godine pohađali su je učenici I. i II. razreda. U drugi razred gimnazije upisani su i učenici koji su svoje gimnazijsko školovanje započeli šk. 1965./66. godine u Širokom Brijegu . Prva generacija posuških gimnazijalaca je maturirala šk. 1968./69. godine. Nakon što je Nastavničko vijeće 23. veljače 1970. godine usvojilo prijedlog da se posuškoj gimnaziji dade ime fra Grgo Martić, Savjet za prosvjetu i kulturu Skupštine općine Posušje dao je suglasnost na taj prijedlog te je 20. studenog 1970. godine dobila ime “Fra Grgo Martić”.
Godine 1972. dolazi do promjena u školskom sustavu Bosne i Hercegovine, prema kojima je srednjoškolsko obrazovanje trebalo prilagoditi potrebama tzv. udruženog rada. Sukladno novim zahtjevima školstva, Skupština općine Posušje je 14. prosinca 1973. godine utemeljila Srednjoškolski centar u čiji sastav ulaze gimnazija i Škola s praktičnom obukom kemijske, odnosno građevinske skupine (ŠPO), koja je radila do kraja školske 1981./82. godine. U tom periodu novootvoreni Srednjoškolski centar, po političkom naputku, nije smio zadržati ime Gimnazije.
Sukladno tzv. Šuvarovoj reformi srednjeg školstva, početkom školske 1980./81. godine u ondašnjoj se Jugoslaviji ukidaju gimnazije i uvodi srednje usmjereno obrazovanje. Time je u Srednjoškolskom centru u Posušju prestao upis u gimnaziju i školu s praktičnom obukom te je SŠC 10. srpnja 1983. godine dobio nametnuto ime “Edvard Kardelj”.
S nagovještajem političkih i demokratskih promjena 1990. godine je pokrenuta inicijativa za vraćanje imena “Fra Grga Martić” Srednjoškolskom centru, što je i učinjeno na sjednici Skupštine općine održanoj 25. svibnja 1990. godine. Nakon objavljivanja Zakona o srednjoj školi u BiH od 12. prosinca 1990. godine, Općina Posušje je zatražila od Republičkog ministarstva za prosvjetu, nauku, kulturu i fizičku kulturu odobrenje za ponovno otvaranje gimnazije. Nakon odbijanja zahtjeva, uz obrazloženje da Posušje nema dovoljan broj učenika, početkom školske 1991./92. godine u našoj se školi otvara Područni odjel Gimnazije dr. Mate Ujevića iz Imotskog te se istovremeno uvodi trogodišnje i četverogodišnje srednje strukovno obrazovanje. Tijekom školske 1992./93. godine ukinut je Srednjoškolski centar i osnovana Srednja škola fra Grge Martića, u sklopu koje je djelovala gimnazija i srednja strukovna škola. Nakon uspostave i proglašenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa u Mostaru donijelo je nastavni plan za sve srednje škole na svom području, po kojem se i danas radi.
Stoje: Krešo Ćurdo , Ivica Bakula – Bili, Ivo Jukić , Petar Petric – Pećo, Ante Budimir – Dojanović, Žarko Lebo
Čuče : Jerko Jukić – Jamarović, Bruno Bago, Pere Crnogorac – Mujka, Vlado Marković i Ljubo Jukić – Brkica.
Šaljite i vi svoje fotografije Posušja nekada putem facebooka i naše elektroničke pošte.
Foto: fb/Za Posušje
Posuski.info
