Na uočnicu Uzašašća 29. svibnja 2018. stigli su u Župni dvor sv. Jure u Viru Stipe Brzica iz Raskrižja, Stipe Renić iz Renića – Zagreba, Tomislav Ćužić iz Širokoga Brijega i Bramir Čilić iz Međugorja – Zagreba. Nakon kratke okrjepe tijela, uslijedila je okrjepa duha, tj. razgovor o slikovnoj umjetnosti, koja vuče svoje korijene od prapećinskoga ljudskoga života i slikanja, te traje i u naše vrijeme kao izraz ljudskih misli o životu, svijetu, čovjeku i Bogu, postojanju, nepostojanju, igrivosti, prolaznosti, rodoljublju, domoljublju, Bogoljublju, čovjekoljublju, vjeri i religiji, biti i nebiti… Na kraju te naše ugodne rasprave akademski slikar Branimir Čilić (1949. god.), kojega sam upoznao na Širokom Brijegu prije 30 godina, a inače je stalno na relaciji Dubrovnik – Grude – Posušje – Zagreb kao voditelj Umjetničke udruge Art 88 koja okuplja umjetnike iz Hrvatske i BiH, darovao mi je četiri slike iz slikarskog opusa i ciklusa s naslovom Život u Križu. Tim svojim činom vratio mi je u svijest ono ratno vrijeme kod nas koje je otpočelo 2. listopada 1991. kada je sravnjeno naše Ravno sa zemljom sa svim svojim svetinjama: crkvom i križevima u njoj i uokrušce nje. I tako je otpočelo krvavo doba rata u kojem su stradavali i križevi i ljudi, ljudi i križevi. Krvava najnedruštvenija društvena pojava – rat! Slikar Čilić na sve moguće načine slikao ih je i predstavljao javnosti da vidi i da se moli za sve one koji s križem križeve i ljude ruše, pale, ubijaju. Tako je nastajao postupno u ratnoj drami i poratnom dobu ciklus slika koje prikazuju Križeve, onaj Kristov na kojem je razapet i one naše na kojima smo razapinjani i umirani, te tako do dana današnjega.
Došao je ovaj vrsni slikar Branimir sa svojim prijateljima u naš posuški kraj u vrijeme kada i mi zbrajamo križeve i razapete na njima iz Vira, Zagorja, Vinjana, Posuškog Graca, Posušja, Rakitna i Sutine, kao i svih onih poginulih “za krst časni i slobodu zlatnu“, koji su se negdje odselili u Hrvatsku i drugdje iz ovih dragih mjesta i župa sa središnjim općinskim i dekanatskim gradom Posušjem. Naime, upravo danas, 30. svibnja 2019. na Uzašašće Raspetoga i Uskrsloga Gospodina Isusa Krista u posuškoj crkvi slavit će se sveta Misa za pokojne branitelje Domovinskoga rata, a uključit ćemo sve stradalnike Drugoga i Prvoga svjetskoga rata i razdoblja između tih dvaju ratova, te stradale Hrvate u svim ostalim davnim razdobljima naše povijesti, koji su se borili za ideale Doma i Domovine i “zagrljeni sa svojim i Kristovim Križem legli ‘na svom plemenitom‘ (dio natpisa sa staćka na Kočerinu), tj. na svome prostoru, tlu, zemlji“, te potvrdili da nema slobode bez žrtve na Križu po uzoru na Krista koji oprašta i oslobađa. Poslije Mise uslijedit će svečani mimohod kroz grad do Trga branitelja gdje će se dogoditi poseban oblik sjećajućega slavlja.
Sjetimo se ukratko što je to križ. Križ su dvije teške grede, vodoravna i uspravna, vertikalna i horizontalna, na koje je razapet Sin Božji Isus Krist na brdu Golgoti ponad Jeruzalema. Njegov je križ “procvjetao spasenjem“ i on objedinjuje sve nevino razapete na križ i bilo kako kažnjene prije svoga raspeća i nakon svoga razapinjanja. Našašće, iznalaženje, inventio pravoga križa Kristova iz prve polovice 1. st. po. Kr. povezano je s darovanom slobodom kršćanima ediktom cara Konstantina Velikoga 313. god. za što je zaslužna i Careva majka Jelena Križarica, koja je promicala štovanje toga pronađenoga križa s tri čavla. Mi danas imamo svugdje postavljene križeve i postaje Križnoga puta. U Hercegovini ima preko 10 takvih postaja sa završnim velikim križem na kojem je umro Krist i dvama drugim križevima koji simboliziraju sve ljudske križeve i žrtve za koje je umro sam Krist, a umro je za cijelo čovječanstvo. Stoga mu se svatko može klanjati i štovati njegov Križ. Slikari ga ovjekovječuju svojim slikama i na taj način propovijedaju o Križu i Raspetome i Uskrslome.
Slikar Branimir Ćilić je veliki štovatelj Raspetoga kao i svoga hrvatskoga naroda koji je tijekom povijesti bio razapinjan na Križ s istoka i zapada, sa sjevera i juga, te iz samoga sebe prema onoj izreci: “Perditio tua, Izrael, ex te – Propast tvoja, Izraele, iz tebe dolazi!“ Ako ne možemo spriječiti ove utjecaje izvana, sa strane, onda zacijelo možemo i moramo posvema isključiti ovo posljednje – ex te.
Vir, 30.svibnja 2019. don Ilija Drmić
