– Brašno, riža, mlijeko, jaja, tjestenina, ulje, suhomesnati proizvodi, sir, kava, čajevi…, sve sam ja to spremila u prostoriju ili ostavu, kako se kod nas kaže.
Spremna su i drva za hladnije dane. Moram zahvaliti i djeci koja su se angažirala. I prije pandemije stvarala sam zalihe da u kući bude dovoljno za svaku potrebu, a kako je ovo krenulo, onda mi je nekako draže uzeti ovakve potrepštine navrijeme. Naravno, neke proizvode zbog rokova moram potrošiti prije, ali dosta toga može dulje vremena – s osmijehom za Večernji list BiH priča pokazujući na smočnicu gospođa Marija, stanovnica mjesta u zapadnoj Hercegovini.
Minimalna mirovina
S obzirom na to da je cijena posljednje potrošačke košarice iznosila 2524,81 KM i bila je najveća u povijesti BiH, pitamo je koliko je teško bilo kupiti određenu količinu namirnica za dugoročno. – Neka djece, moja mirovina je minimalna i bez njih bi to bilo nemoguće. Ali dobro je ovo i njima. Kada njima nečeg ponestane, znaju kod koga imaju, a i oni sebi usvajaju naviku da se mora imati dovoljno hrane za crne dane. Moram spomenuti da sam krumpir, luk, mahune, grah…, koje inače čuvam u hladnijim prostorijama, izvadila iz zemlje pa sam mirna. Pravila sam i zimnicu. Da se trgovine zatvore, dugoročno imam dovoljno za skuhati ručak – priča nam ističući da u ovakvim vremenima ne želi ništa prepuštati slučaju. U jednom bh. supermarketu kažu kako je primjetno u ovom vremenu da se kupuje veća količina osnovnih namirnica. – Ljudi u BiH prošli su svašta. Ratovi, bolest, glad…, sve to bilo je prisutno kroz prošlost, a onaj tko, srećom, ništa od toga nije doživio sjeća se priča svojih bližnjih, roditelja, djedova, baka, susjeda… i zna da na sve mora biti spreman – priča nam radnica u supermarketu. Ono što bi donekle umirilo pučanstvo i dalo nadu da možemo funkcionirati kao država jest unaprjeđenje sustava robnih rezervi, ali još više snažan rast domaće proizvodnje, da nemamo situaciju kao u ožujku prošle godine kada su granice bile zatvorene pa ni trgovine nisu znale dokad će zalihe biti dovoljne, a zanemarivanje domaće poljoprivrede dovelo je do toga da se nemaju gdje na tržištu BiH kupiti dovoljne količine neke namirnice.
Unaprijediti poslovni ambijent
Admir Čavalić nedavno je istaknuo da taj sustav mora biti razvijeniji.
– Sustav robnih rezervi nije integriran, nema strateške odrednice djelovanja i nerijetko je podložan raznim aferama (u vezi s nabavama, prije svega). Mislim da je domaća politika na određeni način odustala od sustava robnih rezervi. Razumijevajući da su politike ograničavanja cijena apsolutno pogrešne, a čemu smo nedavno svjedočili u Federaciji BiH, jedino što nam ostaje u kratkom roku jesu robne rezerve. Dugoročno, moramo unaprijediti poslovni ambijent, odnosno stvoriti pretpostavke za razvoj naših tvrtki i osnaživanje gospodarstva – smatra Čavalić.
