Visoko obrazovanje danas je jedan od važnijih čimbenika za razvoj društva, ali i samog pojedinca. No, ono neće služiti svrsi ako nije kvalitetno i ako ne pomaže u ostvarivanju punog potencijala osobe koja se obrazuje.
Osobe s invaliditetom predstavljaju skupinu ljudi koja je među manje zastupljenima u sustavu visokog obrazovanja.
Ovu činjenicu svojim primjerom, hrabrošću i odvažnošću želi mijenjati jedan student mostarskog Sveučilišta. Želi se obrazovati, ali i potaknuti druge osobe s poteškoćama na taj korak.
Želim živjeti svoje snove, želim ih ostvariti, želim studirati, iskreno i samouvjereno svoje životne ciljeve s portalom SUMSova je podijelio vedar i raspoložen mladić Ante Jasak. Običan je on momak iz Sovića svjestan svoje “neobičnosti”, odnosno invaliditeta. Životne prepreke su, kaže, brojne i teške, ali ih treba svladati. Utvrđena mu je celebralna paraliza pri samome rođenju prije dvadeset godina.
Ante je danas ponosan student prve godine Studija politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Iako se cijelog svog života bori s preprekama koje nosi invalidnost, studiranje, kaže, nije jedna od njih.
Odlučio sam upisati fakultet kako bih nastavio svoje obrazovanje, kako bi se družio s drugim ljudima i kako bi ispunio svoj životni cilj. Studiranje jeste izazov, ali nije nemogući pothvat osobama s invaliditetom. Kad imate beskrajnu potporu obitelji, ali i nesebičan pristup kolega i profesora na fakultetu, prilagođene uvijete, sve je moguće, kaže Ante
Ovome mladom studentu od velike je pomoći Ured za osobe s invaliditetom koji je otvoren na Sveučilištu u Mostaru kako bi se svim studentima osigurali uvjeti za jednak pristup i aktivno sudjelovanje u visokom obrazovanju.
Taj Ured puno mi znači. U njemu su osobe koje razumiju moje posebnosti i koje su mi od velike pomoći. Svi su mi pri ruci, posebno kolega Marijan s kojim rješavam sve probleme.. Također, svi prilazi fakultetu su prilagođeni. Omogućen mi je i lift, a time i lakši pristup učionici. Sve je prilagođeno osobama s invaliditetom, kaže Ante.
Kada je u pitanju studiranje smatra da je za dobar uspjeh potrebna vjera u sebe i odvažnost.
Zauvijek ću pamtiti svoj prvi ispit. Imao sam veliku tremu i bio sam prilično nervozan. Nisam znao kakav bi ishod ispit mogao biti. Učio sam puno, spremao se, a kada je ispit počeo prepao sam se. Tresle su mi se noge, ruke, sve, kaže Ante ponosno dodajući da je na koncu bez većih problema položio ispit.
Nakon uspjeha osjećaji su bili posebni.
Sreća je bila neopisiva, ali nakon toga sam emotivno i psihički bio jako prazan. Taj dan sam samo htio sjesti, odmoriti i ne raditi ništa. A sutra, ponovo, snažno i uporno uslijedile su pripreme za idući ispit.
Unatoč brojnim preprekama s kojima se kroz život susreće i svjestan potrebne prilagodbe, smatra da osobama s invaliditetom studiranje nije nemoguća misija. Teškoća ima ali….
Iako nam treba više vremena za prilagodbu i učenje, za svladavanje brojnih, važnih stvari, moguće je. Profesori su susretljivi. S njima se možemo dogovoriti na koji način želimo polagati ispit. Ako netko, na primjer, ima poteškoće s pisanjem kao ja može se dogovoriti da ispit polaže samo usmeno. Za sve nas postoji razumijevanje i prilagodba.
Kaže i kako češto ohrabruje studente koji nemaju probleme koje on proživljava.
Studente koji nemaju problem s invalidnošću često ohrabrujem da moraju biti uporni, učiti i polagati ispite, jer samo tako mogu doći do svoga životnoga cilja.
Radujte se životu, ne plašite se studiranja, Antina je poruka svim mladim ljudima jer, smatra, samo tako možemo mijenjati sebe i biti bolji ljudi.
Svaki invaliditet ima veliki utjecaj na život bilo kojeg pojedinca, ali upravo su osobe s invaliditetom shvatile tajnu života – uživati u svakom trenutku. Ma koliko on bio težak, invaliditet u sebi nosi neopisive životne vrijednosti.