Širokobriješka glumica odgovorila hejterima: Možete me poljubiti znate već gdje

Nakon što je nedavno prozvala dušebrižnike koji su komentirali činjenicu da svog trogodišnjeg sina još vozi u kolicima, glumica Marijana Mikulić ovaj put se obratila ljudima kojima smeta što često piše o problemima u odgoju sina koji ima poteškoće u razvoju govora i razumijevanja.

U podužoj objavi najavila je da će nastaviti javno govoriti o toj temi u nastojanju da utječe na promjene odgojno-obrazovnog sustava kako bi se olakšalo djeci s poteškoćama uključivanje u isti, ali i njihovim roditeljima.

“Vidim neke ljude smeta, čini nervoznim, kada ja pišem o svemu bez zadrške, pa tako i o svojoj djeci, i izazovima roditeljstva s kojima smo se susreli. Mene kada nešto uzrujava – stisnem unfollow, ne kliknem na članak čiji naslov mi upućuje na sadržaj ili osobe o kojima mi se ne čita”, započela je.

“Naš Jakov je savršen mali veseli dječak, fizički potpuno zdrav, motorički iznimno spretan, po procjeni stručnjaka u nekim stvarima natprosječan za svoju dob. On ima teškoće u komunikaciji zbog poteškoća u razvoju govora i razumijevanja. Imao je i mnogo obrazaca autizma kojih se, hvala Bogu, dosta riješio kroz rad s terapeutima kod kojih ga vodimo”, piše glumica.

“O svemu sam javno počela pisati kada sam htjela ukazati na tromost sustava, mjesece čekanja na dijagnozu, a zatim i na terapiju, a sve to u periodu ključnom za ranu intervenciju. Mnogi su mi se nakon toga javili jer su u sličnim pričama, saznala da djece s takvim poteškoćama ima više nego možemo i zamisliti. Tu djecu je teško uključiti u odgojno-obrazovni sustav bez vještačenja, vještačenje je nemoguće dobiti bez nalaza, za dobiti nalaz se čeka kompletna obrada. Znači začarani krug, tijekom kojeg roditelji trebaju sami voditi negdje dijete, ali i zaraditi novce za privatne terapije, dok dijete ne može u sustav, znači treba platiti i čuvanje”, objasnila je.

“Ja mislim da su ovo teme vrijedne javnog prostora koji dobijem kada god o njima pišem, i ovim putem zahvaljujem svim medijima koji svaki put sve prenesu. Ako uporno budemo o tome govorili, možda se konačno nešto i pokrene u tom smislu. Jer djece u potrebi ima dosta, a koliko sam saznala i terapeuta raznih profila od edukacijskih rehabilitatora, radnih terapeuta, vrtićkih pedagoga koji mogu biti treći odgajatelj u grupama gdje je dijete s nekom poteškoćom. ALI, ALI, država je ta koja im radna mjesta treba otvoriti, dozvoliti, i omogućiti djeci s poteškoćama da se uključe lakše u odgojno-obrazovni sustav, roditeljima da rade i zarade kao i svi drugi”, piše Marijana.

“Svi kojima smeta kada pišem o ovoj temi slobodno nek me unfollow i poljube znate gdje! A sve druge ljubim, grlim, šaljem more pozitive”, zaključila je.