Ove godine poklapa se 20. nedjelja kroz godinu – B (15. kolovoza 2021.) sa svetkovinom Velike Gospe ili Uznesenja B. D. Marije na nebo, ali mi ćemo ovdje nastviti razmišljanje Ivanova evanđeoskoga ciklusa o Kruhu Života. (Iv 6,52-64).
Vincent Van Gogh, Umjetnik sa svojom sjenom na slikarskom hodočašću
Židovi su između sebe raspravljali o tome što im je Isus rekao u svezi s kruhom, što će im ga dati, on koji je sišao s neba. Nije to bilo koji i bilo kakav kruh – dar svome voljenom narodu, nego to je ustvari njegovo tijelo i njegova krv, zapravo njegov život. Pitali su se kako im on može dati svoje tijelo za jelo i svoju krv za piće. Nisu shvatili ovaj Božji dar i pretvorbu što će se zbiti najprije na Posljednjoj večeri, a potom na križu. Isus se i nije oko toga mučio tumačenjem, nego je ponovio da oni neće imati života u sebi ako ne jedu tijela Sina Čovječjega i ne piju krvi njegove. Nakon ovoga kondicionalnoga, uvjetnoga izričaja s veznikom “ako“, uslijedio je Isusov iskaz u kojem sve to ponovno tvrdi da svatko tko blaguje njegovo tijelo i pije njegovu krv ima život vječni, te bit će uskrišen u posljednji dan. Nije rečeno da će biti uskrišen s preobraženim tijelom kao što je i on uskrsnuo, nego samo da će uskrsnuti u posljednji dan, što se podrazumijeva s tijelom kao što je i on uskrsnuo s preobraženim tijelom. Naime, blagovanje njegova tijela i krvi hrani, priprema ljudsko tijelo i ljudsku dušu za život u nebu i za ovu pretvrbu u novo tijelo, a to je uskrsno tijelo koje će se u tome posljednjem danu pridružiti svojoj duši i tako će se dogoditi novo nebesko stvaranje konačnoga čovjeka u prvom redu za raj, a onoga koji to odbija pod vodstvom Sotone, Lucifera, njemu se također zna mjesto gdje se nalaze otpali i neposlušni anđeli.
Slika neba nakon što su njime prošli zrakoplovi – inspiracija za našu dušu
Dalje Isus govori o tome da je njegovo tijelo istinsko jelo i da je njegova krv istinsko piće. Mi bismo mogli reći da je Isusovo presveto tijelo zapravo jelo nad svakim jelom, a njegova presveta krv piće nad svakim pićem. To je nova màna, potpuna hrana koju Bog Otac priprema svome narodu u prohodu kroz ovaj zemaljski oblik života u svome Sinu Isusu Kristu i po Duhu Svetom za nebeski život.
Osim toga, Isus naglašava i činjenicu da svatko tko jede njegovo tijelo i pije njegovu krv ostaje u njemu i on u toj osobi. To je novi način postojanja prema kojemu težimo i za kojim čeznemo. Bog je stvorio čovjeka, muško i žensko, i to na ovome planetu Zemlji, te da ne bude čovjek sam u kozmosu, svemiru i da bolje živi i djeluje, Bog je sišao na taj planet i došao do toga čovjeka po svome Sinu Isusu Kristu, te se posvema poistovjećuje s čovjekom bodreći ga na pravi zemaljski oblik života kao i na nebeski u Bogu. Stoga ga hrani samim sobom, svojom riječju i svojim žrtvovanim životom – tijelom i svojom prolivenom krvlju.
U osnovnom svome značenju jesti znači uzimati hranu i gristi je zubima, žvakati u ustima i progutati je u želudac gdje se nastavlja probava od koje tijelo uzima ono što je najbolje u toj hrani, a piti ima temeljno značenje uzimanje vode ili koje druge pitke i korisne tekućine za potpuni proces probave hrane. Takvo blagovanje zbiva se na Euharistijskom susretu. U prenesenom značenju jedenje i pijenje imaju drugačija, dublja, duhovna, nadilazeća značenja koja nas egzistencijalno i mistično povezuju s onim kojega na taj način jedemo i pijemo, odnosno blagujemo.
Mi blagujemo Božju riječ kad god je čitamo i kad god je čujemo, zapravo kad god o njoj razmišljamo. To je naše duhovno blagovanje. Evo potvrde u Svetom Pismu: “I reče mi: ‘Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!’ Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak i reče: ‘Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!’ I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.“ (Ez 3,1-3).
Bibličari navode da je u ovom odlomku o Isusu kruhu upotrijebljen najprije glagol trogein što znači žvakati, a na druga dva mjesta fagein koji znači jesti.
Poseban oblik našega blagovanja jest onaj koji se odnosi na našega Gospodina Isusa. Mi blagujemo njegovo tijelo i njegovu krv živeći posvema povezano s njime kako nam govori i ovaj evanđeoski odlomak iz Ivanova evanđelja. To znači da je on svojim životom, svojim tijelom i svojim Božanskim životom posve u našem krhkom ljudskom biću. I kad smo tako nahranjeni njime, Sinom Božjim i Sinom Čovječjim, njegovim bitkom, njegovom potpunom ljubavlju za posluh i žrtvu, onda smo posve njegovi i vršimo djela Očeva skupa s njime. Prihvaćamo s Kristom patnju, križ, progonstvo i umiremo u njemu nahranjeni njegovom svetom Riječju i njegovim svetim tijelom i krvlju u slavlju presvete Euharistije što ju je posebno ustanovio i predao uspostavljenim svojim svećenicima, koje svako vrijeme treba i zato će ih biti, da je čine i vrše u svetoj Crkvi u svijetu. Svećenici u Kristu obavljaju žrtvu Kristovu i uprisutnjuju je, te je dijele kao hranu za život vječni, što je apsolutno povezana s onim koji je Raspeti i Uskrsli.
To vidimo i doživljavamo u govoru o trsu i lozi, gdje Isus sebe uspoređuje s trsom, a svoje apostole, učenike i sve sljedbenike s lozama, te veli da tko god ostane u njemu i on u toj osobi po svojim izgovorenim riječima, taj donosi mnogo roda. Tu možemo prvo pomisliti, kad je riječ o trsu i lozi, da se radi o plodu grožđa, koje se jede i od kojega se proizvodi vino koje se u Euharistiji pretvara u Krv Kristovu. Također možemo vidjeti rod pšenice (klasovi od 30 zrna, 60 zrna i 100 zrna) od koje se proizvodi kruh koji u pretvrbi postaje Tijelo Kristovo. Osim toga, što god tko vrijedno i bitno za život, obraćenje i ljudsko spasenje zaište, dat će mu se. Bez njega i života s njime i u njemu nije moguće ništa učiniti, niti se može što vrijedna zbiti za ovozemaljsku radost, a još više za onozemaljsku stvarnost ljudske egzistencije. Ovakvim životom i ovom povezanošću s Kristom u ovome svijetu proslavlja se Bog Otac, te donosi se mnogo roda u učeničkom načinu djelovanja i svjedočenja. Ovdje se pojam roda može proširiti na razne životne potrebite učinke.
Istom ljubavlju Isus ljubi svoje sljedbenike kao što je Otac nebeski ljubio Krista koji vapije da ostanu u njegovoj ljubavi po njegovu uzoru jer on trajno ostaje u Očevoj ljubavi u svim životnim stanjima. Uvjet ostajanja za nas ljude i sljedbenike u Kristovoj ljubavi jest čuvanje i vršenje njegovih zapovijedi što ih je potvrdio i sam donio, jer je i Isus čuvao i vršio zapovijedi svoga Oca nebeskoga, te tako trajno ostao u ljubavi Očevoj.
Zvjezdani nebeski sustavi i Božanski ustavi
Kad je riječ o nama putnicima zemaljskim i hodočasnicima nebeskim i to s Kristom u potpunoj povezanosti i istinskom jedinstvu, onda valja znati taj tajanstveni način ostajanja i povezanosti, tog mističnoga jedinstva s Kristom. Ivan evanđelist piše da onoga tko ne ostane u Kristu, na kraju izbace kao suhu lozu, te će do kraja usahnuti u ognju (usp. Iv 15,5-11).
Dalje Isus govori o tome naglašavajući i ističući da ga je poslao živi Otac, te da i on živi po svome nebeskom Ocu. Isto tako i svaki onaj koji njega blaguje živjet će, postojat će i djelovat će po Kristu, s Kristom i u Kristu. Sv. Pavao je, poistovjetivši se u potpunosti s Kristom, izrekao sljedeće riječi, te zapisao u Poslanici Galaćanima: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“ (Gal 2,20). Njegovo “ja“ je posve prožeo Krist, nije ga poništio, nego ga obogatio, oplemenio, do zemaljskih mogućnosti usavršio. To je plod mističnoga oblika preobrazbenog blagovanja Krista u Božjoj riječi i u Euharistiji, a sve u povezanosti s ovom našom podnebesnom zemaljskom stvarnošću koja je od Boga kao i mi ljudi.
Don Ilija Drmić
