Nešto stariji čitatelji jamačno se sjećaju da je osamdesetih godina, pa i nešto kasnije, pričuvno “in-mjesto” izlazaka Splićana bio Stobreč; nije bio predalek za vožnju – taman za brzi bijeg iz gradske vreve, a dobra ugostiteljska ponuda i šarm malog mediteranskog mjesta mnogima su bili neodoljivi.
Stobreč je subotama, pa i radnim danima, ljeti vrvio štiklama Splićanki, bio obavijen njihovim parfemom, a automobili kavalira na stobrečkoj su asfaltnoj promenadi blistali kao da je Stobreč Monaco.
Četrdesetak godina kasnije, među mladom generacijom Splićana svjedočimo novom trendu: izlascima u Posušje kao “hit-odredište”, piše Slobodna Dalmacija.
Ovaj put priča je manje slojevita, nije “kvaka” u nekom posebnom šarmu mjesta u Bosni i Hercegovini, niti je ugostiteljska ponuda bolja od one u “najlipšem gradu na svitu”. Zaboga, Posušje nije ni ljepše od Splita, budimo realni.
Stvar je krajnje prozaična: u BiH diskoteke imaju dulje radno vrijeme. Ono, rade po “starom normalnom”, od 23 do četiri ujutro, najmanje tri. Tako posluje, naime, nova noćna meka Splićana, klub “Gaudeamus” u Posušju.
Gotovo kao u najboljim danima prije korone, kojoj u susjedstvu ne pridaju osobitu važnost.
Bez problema na granici
Tehnički gledano, dolazak u mjesto blizu imotske granice nije previše mukotrpno. Posušje jest dalje od Splita negoli Stobreč, ali cestovna povezanost nije loša, a taksi-mreža danas je toliko razgranata i relativno povoljna da prijevoz vlastitim automobilom više nije opcija.
K tomu, cijene su gotovo upola niže negoli u Splitu: za upad, piće, neku večeru prije diska. No, krunski razlog izlazaka preko granice je ipak radno vrijeme noćnih klubova.
Osjetiti groznicu subotnje večeri u Posušju znači izići iz kuće oko 21 sat (ako ste iz Splita ili blizu njega), voziti do kluba koji je malo izdvojen od ostalih kafića i barova sa živom glazbom u središtu Posušja, parkirati na velikom besplatnom parkiralištu ispred objekta i psihički se pripremiti za čekanje u duuuuugom redu za kartu.
U subotu je ulaznica stajala deset konvertibilnih maraka jer je pjevao izvjesni Nucci, poznat po hitovima “Vroom”, “Bibi”, “Dođi bebo” i “Dođi bebo 2”. Zvuči obećavajuće…
Upad 38 kuna
U prijevodu, za uživanje u folk-reperu Nucciju trebalo je izdvojiti nešto manje od četrdeset kuna; po aktualnom tečaju bilo bi to 38 kuna. Za sličnu radost u Splitu bi valjalo platiti barem stoticu…
Ustvari, govorimo o nekim prohujalim vremenima, u Splitu više ne pjeva nitko nakon ponoći, osim na nekom zidiću a capella.
– Dolaze kod nas Splićani masovno, Makarani, Trogirani, cijeli Imotski. Čak i iz Dubrovnika dolaze, iako je daleko; privuče ljude neki nastup pa potegnu izdaleka – govore nam susretljivi redari na ulazu. Ima ih sva sila; “Gaudeamus” ne škrtari na osiguranju, na ulazu su većinom prekaljeni disko-veterani.
Vidimo i automobil beogradskih tablica; nije valjda da i otud dolaze?!
– Ma to je auto od Nučija. Ovog što pjeva večeras. Eno ga, spava preko puta – pokazuju momci na obližnji motel.
Čekamo klupskog menadžera, izvjesnog Boška. Uskoro stiže do nas; ispričava se što ne bi davao službenu izjavu, a nije mu ni do fotografiranja.
Gasimo u tri
– Shvatite me, samo ću probleme navuć. Godinu i pol dana bili smo zatvoreni, a i sad sve vodi ka tome. Ovim razgovorom samo mogu ubrzat ono što je, bojim se, neminovno – smračio se Boško na parkingu ispred kluba. Kaže nam da za ilustraciju interijera slobodno uzmemo fotografije kluba istaknute na društvenim mrežama.
– Nemamo šta krit, klub dobro radi u skladu sa zakonom. Smijemo do četri ujutro, al’ mi gasimo u tri. Ne treba nam reklama; vidite da smo puni – otvoreno će jedan od suvlasnika “Gaudeamusa”.
Doista, već se formirala velika “fila” za ulaz, mlađarija stiže sa svih strana, registracije su isto “svih boja i dezena”; čini se da je Posušje centar svijeta. Ipak, većinom je riječ o domaćim gastarbajterima, ne turistima. Kombi dovozi i pet djevojaka iz Makarske; neke žive u Njemačkoj, doma su na odmoru.
Marija Jurin, Iva Franić, Korina Paunović, Lara Nikšić i Luna Raffanelli imaju 18-19 godina, i u Posušje su se došle čestito isplesati.
– Nije da Makarska nema klubove: ima “Čabu”, “Makaranu”, “Deep”. “Petar Pan” je zatvoren skroz, a ovi drugi rano zatvaraju. A mi željne plesa dok ne padnemo s nogu!
Zato smo došle; ponijele smo i niske cipele, pa ćemo se kasnije preobut iz štikli da možemo skakat – veselo najavljuju djevojke, sve odreda solidne cure, studentice, piše Slobodna Dalmacija.
400 kuna povratna iz Splita
Kažu, prijevoz iz Makarske platile su čak 200 eura. To je povratna opcija. Primjećujemo da je cijena neuobičajeno visoka; prijevoznik-partner kluba sa sjedištem u Podstrani, koji prevozi iz Splita, Omiša, Trogira i Makarske – vozi od 400 kuna istu rutu.
– Zvale smo mi “Taxi Bat” još u srijedu, ali već su bili puni – informira nas Marija, neslužbena glasnogovornica ženske grupe.
Djevojke odlaze u red za ulaznice, a u moru automobila stiže kombi splitskih tablica; iz njega izlaze Tomislav Komić (24), Ante Kovačević (21), Luka Ćurić (20), Luka Vrcan (20), Marino Runjić (20) i Ivan Krolo (21). Mladi su i razdragani, svi vrijedno rade i(li) studiraju. Već dobro poznaju noćnu scenu “komšiluka”; izlazili su u Livno, Duvno, Mostar…
– Odličan je “Hard’s rock klub” u Duvnu (Tomislavgradu, nap.a.) – ističu momci.
– I cijene su ovde bolje: za bocu chivasa platiš 120 bosanskih maraka, a u Splitu isto toliko, ali eura. I ulaznice su bar duplo, troduplo jeftinije. A taksi smo ispregovarali za 900 kuna povratno – namiguju Splićani.
Ima i pite za okrjepu
Jedan od njih, 20-godišnji Ćorić, voditelj je noćnog kluba “Next”. S obzirom da mu je pravi posao “na čekanju”, zabavlja se s društvom tamo gdje se smije i može. Jedan od njih veli da su u BiH i “najbolje pite” za okrjepu nakon burne noći. Pitamo neizbježno: a kakve su cure?
– Evo idemo istražit! Svašta smo obišli, ovde smo prvi put – obznanjuju.
– Dakle, odlučili ste dat priliku “Gaudeamusu”?
– Is, to je ka da Messi da priliku Hajduku – veli Tomislav Komić, dežurni zafrkant u ekipi. Napominje da on nije iz Splita, nego iz Solina, da ne bude zabune. Poštujemo.
Iz Zagreba preko Imotskog za 200 je kuna taksi dovezao Marca Bana, Luku Biošića, Marina Peraka, Tea Mičića i Veroniku Ljekaj do najpoznatijeg kluba onkraj granice.
Svi su došli na ljetovanje iz metropole u Imotsku krajinu (?!), kod Biošićevih “beke i dede”. Vesele se provodu kakvog ni u Zagrebu ne mogu dobiti…
