Naše najstrože mjere puno su liberalnije od onih najliberalnijih u nekim drugim zemljama. Tako je otprilike odgovorio ministar Davor Božinović onima koji su u Dalmaciji “grintali” zbog uvođenja strožih mjera u svrhu spašavanja špice turističke sezone na Jadranu; dobro se “zalaufala”, bilo bi uistinu šteta da je stopira “pedeset nijansi narančaste”, piše Slobodna Dalmacija.
No, rečenica s početka teksta odaje i neke apsurde; primjerice, zatvaranje lokala u ponoć, nakon čega se većina mlađarije jednostavno seli iz kafića do zidića. Potom, posluživanje samo gostiju koji sjede; okej, ali da je ministar prošetao lounge-barovima po splitskom Žnjanu, vidio bi da tamo ima i bezbroj onih plažnih kreveta “za prileć” (ne mislimo na ležaljke, nego fakat krevete optočene fensi-baldahinom, zgodne kad opojni koktel “udari u noge”). Što je s gostima koji leže?
Ranjena mladost
U našoj điradi Žnjanom na prve dane – bolje rečeno noći – uvođenja strožih mjera limitiranoga radnog vremena uočili smo da “kako dan zalazi, ekipa se snalazi”. Točnije, iza ponoći najduža splitska gradska plaža i nakon zaključenja fiskalnih kasa u barovima vrvi životom; ljeto je, “muvinga” ima čak i ponedjeljkom.
Ograničavanje radnog vremena kafića ne pogađa previše ekipu koju smo nakon ponoći zatekli na klupici nedaleko od bara Cool na Žnjanu; ćakulaju i druže se – realno govoreći – na manjoj prostornoj distanci nego da sjede u kafiću. Filipa Pračer ima 23 godine, trenira atletiku (skok u dalj), radi u salonu za uljepšavanje u Jokeru i uz tako ispunjen raspored nije joj do cjelonoćnih provoda. Marljiva je i mlada Hana Dobronić (20) s njom u društvu; ona radi kao mornar(ica) na brodu usidrenom u splitskoj gradskoj luci, i to u dvije smjene, na izlet-turama ujutro i poslijepodne! Iako su obje (pre)zaposlene, mladost ih tjera vani; pa normalno je da se ljudi u dvadesetima zabavljaju i izlaze, zar ne?
image
– Ovo s novim mjerama je glupo! Virus živi i nakon ponoći, uostalom ni gripa nikad nije iskorijenjena – primjećuju djevojke, koja ovako mlake, nedorečene mjere drže običnim udarom na ugostitelje, jer virus pogoditi neće. Skeptične su i oko cjepiva jer smatraju da je prerano izišlo iz laboratorija vani, nije dovoljno klinički testirano. Hana smatra da bi trebalo ili uvesti totalni lockdown, ili pustiti ljude da normalno žive.
Njezino mišljenje dijeli i simpatični Frane Tešija (25), zaposlen u sektoru građevina; svima je pandemija “ranila mladost”, ali znate kakva je mladost sama po sebi: puna života, bori se i otima.
– Snašli smo se mi; idemo u Bosnu i tamo se dobro proveselimo, najčešće u klub Gaudeamus u Posušju. Rezerviramo stol za dolazak oko 23 sata, a krenemo oko 21.30; treba nam cirka sat vremena vožnje. I onda natrag oko četiri ujutro; nitko te ni na jednoj granici ne traži potvrdu, normalno prolaziš za dvanaest sati boravka – navodi mlada ekipica.
– Onda jedino treba odrediti tko će u društvu biti žrtveno janje za vožnju. Ne smije piti, je l’ – primjećujemo.
– Nema žrtvenog janjca, ide se taksijem! Stvar je već uhodana, taksi vozi u dva pravca za četiristo kuna, ako nas je četvero svatko priloži po sto kuna; toliko bi potrošili i na Uber po Splitu – informiraju nas dovitljivi mladi.
Proslava diplome
Hana zagovara potpunu liberalizaciju mjera, drži da je najbolji model formiranje kolektivnog imuniteta. U teoriju pozadinskih interesa uslijed aktualne situacije sumnja pak 24-godišnji Ivan Borozan, također dio četverolista s klupe. On je student pete godine Građevinskog fakulteta i vlasnik privatne tvrtke; oprezan je s daljnjim izjavama i legalist po definiciji. Srećom, zbog obujma posla previše i ne izlazi, pa ga ne pogađa što Vanilla zatvara u ponoć, a Tropika više i nema. Sve se neumitno mijenja…
Još jedno fino društvo zatječemo blizu bara Monkey; na klupi – jer nema gdje – vrhunsko bijelo vino s etiketom Kozlović u kristalne vinske čaše toči Branimir Dodig (26) za svoju ekipu. Imaju čemu nazdraviti: prijatelj mu je Ivan Lozina diplomirao na Medicini, postao je liječnik!4
Lozina je suzdržan s izjavama glede novih mjera; kao novopečeni doktor itekako je svjestan prisutnosti virusa u našim životima, tu neumitnu činjenicu ne možemo ignorirati i treba biti na oprezu. No, ljutnju zbog svega “novonormalnog” bez zadrške izražava spomenuti Dodig, inače inženjer zaštite na radu.
– Apsurd je u ponoć zatvoriti barove koji su na otvorenom; i sad smo na istom zraku. Nema nikakvog smisla, kao ni ovo ograničavanje slobode i kretanja – ljuti se Dodig.
Još je jedna klupa postala “after midnight štacija” za društvo s također akademskim pedigreom. I to kakvo! Tomislav Petričević (25) apsolvent je studija nutricionizma u Splitu, a klupu je podijelio s čak četiri kolegice iz iste akademske klase! Mladež na korak od diplome lukavo je odmah kafić zamijenila klupom; tako su izbjegli “metlu”, anticipirali su fajront.
Pravi život
– Nije nam do diskača, mi smo se već nailazili: Hemingvej, Velvet, Vanilla, Zenta čak i Imperium; svugdje nas je bilo. Studentske večeri u Kaurija – pomalo sjetno veli Petričević, koji je sad skloniji kućnim druženjima u užem krugu ljudi.
Kaže, bili su generacija koja se dobro slagala, imali su mladost i lijepe zajedničke studentske dane. Jedino su zadnju godinu pohađali online; žao im je ovih novih studenata, lanjskih brucoša, što se zbog korone nisu uspjeli ni upoznati.
Doista, novi naraštaj mladosti stvarno je hendikepiran za realna iskustva druženja, poznanstva, zakinuti su za pravi život. Toplo se nadamo da će sve još nadoknaditi, da svoju lijepu mladost neće pamtiti po bolesti i zabranama.
image
‘Od ovih mjera ima više štete nego koristi‘
Društvo na ležaljkama ispred Monkey Bara uistinu je zaslužilo večernju dozu opuštanja; i sami su zaposleni u ugostiteljskom sektoru, i to restoranskom, kad se radi i za ručak i večeru.
Mario Zelenika (21) radi u restoranu “Garden” na Bačvicama, na nižoj etaži. Kad barovi zatvore vrata osobno svjedoči o navali ispijača sa zidića, bocama koje lete s više etaže u podnožje. Opušaka bude kao u priči…
– Što da vam kažem, čini mi se da od ovih mjera ima više štete nego koristi – sažima Zelenika.
S njim je u društvu poslovođa azijskog (vijetnamskog) restorana Silk u središtu Splita, Mario Kelam (22) i njegova lijepa pratilja, Kira (18) iz Beograda. Ne uzrujavaju se zbog izostanka cjelonoćnog rada diskoteka, izađu kad im posao dopusti u ranijem terminu u Vanillu, klub Zenta.
– Dok su u Beogradu bile na snazi najstrože mjere i policijski sat, klubovi su ilegalno radili po cijelu noć – namiguje Kira, čija je mladost i započela restrikcijama, mjerama, snalaženjem… Splitska epizoda je samo nastavak; ništa strašno, život ide dalje.
